Naime, veći gradovi nude pregršt mogućnosti, ali i mnoge zamke u koje mogu upasti mladi, često naivni i životno neiskusni adolescenti, posebno oni koji dolaze iz manjih, zatvorenijih i sigurnijih sredina.

U učeničkim smo domovima i te kako svjesni ovih problema, jer su oni naša svakodnevica.

Sam je promet u gradu uvelike drukčiji nego onaj na koji su naviknuli u svojim mjestima pa na samom početku, prvi dan, zadužimo starije učenice da novima pokažu put do škole, na koji tramvaj trebaju ići, gdje sići, kako paziti preko ceste i sl.

………………

Napisala Ivana HARAPIN GAJIĆ, pedagoginja Učeničkog doma Dora Pejačević, Zagreb

………………

Također isti ili drugi dan nakon dolaska u Zagreb s učenicama obiđemo središte grada, pokažemo im znamenitosti, ali i dijelove gdje je sigurno izlaziti i družiti se.

Tijekom programa adaptacije u domu se održava predavanje našega kvartovskog policajca i/ili socijalne radnice PU zagrebačke o sigurnosti u gradu na kojem učenice budu upozorene o svim opasnostima na koje bi mogle naići.

Alkohol i droga ono su od čega roditelji najviše strepe, i to s pravom, jer je oboje prisutno kod mladih u ovako velikome gradu.

U našem domu provodimo preventivni program za sva rizična ponašanja i mišljenja smo da je edukacija najbolji način osvješćivanja i osnaživanja naših adolescenata za borbu protiv njih.

U cijeloj Hrvatskoj postoje centri za mlade pri Zavodu za javno zdravstvo, koji imaju stručne timove koji provode različite programe te individualne i grupne tretmane/terapije za one koji ipak pokleknu.

Naravno da ovdje veliku ulogu imaju i roditelji bez čije se podrške dijete teže izvede na siguran i pravi put. Ali i u tome uspijevamo.

Još jedan izazov koji imamo u domovima jest maloljetnička trudnoća. Nedovoljna educiranost, strah, sram te potreba za spolnim odgojem koja nažalost još uvijek izostaje, dovode do toga da u gotovo svakoj generaciji imamo jednu trudnicu ili već majku.

Ovo pokušavamo prevenirati programom Spolno zdravlje koji već godinama provodimo u domu, a kad se dogodi prije svega nastojimo biti podrška djevojci i roditeljima, a onda i konkretno pomoći – premjestiti učenicu na prvi kat da ne mora puno hodati po stepenicama, izuzeti je od čišćenja sobe, pratiti je liječniku ako roditelji ne mogu, često i skupiti opremu za bebu te joj tako pomoći na početku.

Odustajanje od školovanja najveći je problem s mladim majkama pa nam je najvažnije da se učenica nakon poroda i razdoblja babinja vrati u školu i završi je.

Jedino će na taj način moći biti samostalna i neovisna te skrbiti za sebe i dijete u budućnosti. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Ivana HARAPIN GAJIĆ,pedagoginja Učeničkog doma Dora Pejačević, Zagreb ]