Školstvo u medijima
TEMA ŠKOLSKIH NOVINA > NI VEĆA PLAĆA NIJE MOTIV ZBOG KOJEG BI UČITELJI ŽELJELI BITI RAZREDNICI
Za razredništvo je potrebno stalno usavršavanje
objavljeno: 15. studenoga 2019.

… pa učitelj mora rješavati svakojake probleme, biti dobar organizator, menadžer, psiholog te imati razvijene komunikacijske vještine. Stoga se često postavlja pitanje koji su kriteriji za odabir razrednika, dobiju li neki učitelji to zaduženje samo zato da bi im se popunila satnica ili silom prilika zato što je u zbornici malo učitelja pa svatko mora preuzeti i to zaduženje. Pita li se učitelje žele li preuzeti ulogu razrednika, a ako je nerado preuzmu kako sve to utječe na razred koji vode?

Također se može postaviti i pitanje može li svaki učitelj biti razrednik. Izgleda grubo, ali činjenica je da ima učitelja koji izvrsno rade svoj posao, suvereni su u svom predmetu i području rada, ali kao razrednici se ne snalaze u razredu, u rješavanju problema i situacija, u kreativnom radu s učenicima i komunikaciji s roditeljima. I to je jednostavno tako, ali mnogi među takvim učiteljima budu razrednici. Valja imati na umu da se i posao razrednika mijenja i nadopunjava. Nekad je razrednik vodio razred, razrednu administraciju, opravdavao izostanke, održavao roditeljske sastanke.

Danas sat razrednika ima itekako bogat kurikul u kojemu su i međupredmetne teme, različiti projekti, vođenje e-dnevnika i još puno malih, ali važnih poslova.

Dio učitelja rado pristaje prihvatiti i to zaduženje, a dio ih se opire. Neki ga moraju prihvatiti, pogotovo u malim školama gdje nema tko drugi to raditi, a neki odbijaju iz komocije, jer imaju dovoljno sati neposredne nastave i punu satnicu pa si to mogu dopustiti. No problema uvijek ima.

Kako kaže Jasna VUKONIĆ-ŽUNIČ, ravnateljica OŠ Pećine u Rijeci, problemi razredništva stalno su prisutni, jer da bi bio razrednik učitelj mora biti vrlo svestran, sa širokim spektrom kompetencija, jer će se u svom radu susretati s različitim problemima koje valja rješavati. Razrednik mora biti osoba koja će se brinuti da cijeli razred funkcionira kao cjelina. To je umijeće vođenja procesa u kojemu u vrijeme školskog sata treba organizirati različite sadržaje, odraditi dio razredničkih poslova poput izostanaka i još na desetke drugih ne manje važnih.

Jako je važno da razrednik zna na djeci primjeren način rješavati probleme i sukobe koji su često prisutni među učenicima, pa bi bilo dobro da prođe edukacije o nenasilnom rješavanju sukoba ili medijaciji što će mu pomoći u svakodnevnom radu, a za što nije educiran na učiteljskom fakultetu. Razrednik mora znati i organizirati i koordinirati ne samo rad između više učitelja, nego i učenike navikavati na suradnju i timski rad. Mora biti strpljiv, nerijetko žrtvovati svoje vrijeme koje puno puta prelazi onaj predviđen jedan sat tjedno i koje nije ni evidentirano, a niti plaćeno. Razrednik mora biti osoba koja će pronaći pravi način kako roditeljima priopćiti moguće probleme vezane za njihovo dijete te kvalitetnom komunikacijom izgraditi odnos povjerenja s roditeljima te im osvijestiti činjenicu da nisu na suprotnim stranama, nego da su partneri u odgoju i obrazovanju njihove djece. I uza sve te vještine i kompetencije temeljno je da mora voljeti svoj posao i djecu, prilagoditi se svom razrednom odjeljenju – smatra Jasna Vukonić-Žunič te ističe kako bi na učiteljskim fakultetima trebalo više pažnje posvetiti upravo sadržajima vezanima za razredništvo, iako se to izučava na kolegijima didaktike, obiteljske pedagogije, psihologije, ali očito ne dovoljno.

Nije dovoljno biti stručnjak u matičnom predmetu, a ne educirati se i u tom području. Pogotovo je to važno za predmetne nastavnike budući da učitelji razredne nastave moraju svi biti i razrednici po prirodi posla i u tom kontekstu raditi i sve pripadajuće poslove. Oni su i otac i majka, psiholog, odgajatelj, organizator slobodnog vremena i još mnogo toga i trebalo bi im dati i dodatne kompetencije za kvalitetno obavljanje svih tih poslova, a ne da budu zaljubljenici u posao, da se sami obrazuju ili da se oslanjaju na entuzijazam i učiteljsku ljubav prema djeci. I točno se može prepoznati koji razrednik takoreći diše sa svojim razredom, a koji nije u stanju izaći na kraj sa svojim učenicima. I kod djece bi trebao razvijati empatiju, snošljivost, solidarnost, ali nažalost danas se na satovima razrednika najviše energije troši na izostanke, projekte na razini škole, a premalo ih se odgaja.

Kao bivša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje, mogu reći da smo se u Agenciji trudili da na svim skupovima imamo neku temu iz rada razrednika, a tako je i danas, jer smo prepoznali da su učitelji u tom području deficitarni. I za učitelje je najbolji rad na radionicama na kojima se razmjenjuju iskustva i na kojima su u poziciji rješavati određene problemske situacije i nuditi rješenja. Tada bi prštale ideje koje učitelji pamte i primjenjuju u svakodnevnom radu, jer jedno su teorijska znanja, a drugo rješavanje konkretnih životnih situacija– zaključuje ravnateljica Vukonić-Žunič.

SPAŠAVANJE NORME

Problem razredništva počinje već u inicijalnom obrazovanju učitelja koji ne dobiju baš puno na svojim fakultetima. Istina, ima nekoliko kolegija u kojima se spominju različiti aspekti razredništva, međutim na fakultetima se ne pripremi učitelja za razredničke poslove, na to kako razgovarati s roditeljima, kako održati roditeljski sastanak, kako održati informacije, rješavati probleme u razredu, kako voditi pedagošku dokumentaciju i mnoge druge poslove – smatra naš dobro upućeni sugovornik iz Ministarstva obrazovanja koji želi ostati anoniman te ističe kako tako nespremni mladi učitelji dođu u školu, uđu u razred koji je bitno drukčiji od onih na koje su naviknuli u školama vježbaonicama i tu dožive slom.

– Mladi ljudi imaju problem s upravljanjem razrednim odjelom kao jednom od učiteljskih kompetencija, a onda ih još dočeka i razredništvo. Nastavnici predmeta s većom satnicom u pravilu su dobri kandidati za razrednike kao i učitelji razredne nastave, jer su najčešće s učenicima, ali problem je u malim školama i često se dogodi da su razrednici oni koji imaju malu satnicu pa i oni koji rade u dvije ili tri škole, što nije povoljno za njihove učenike. I onda se dogodi da učenici koji su navikli biti s učiteljem razredne nastave odjednom izgube oslonac pogotovo ako učitelj nije svakodnevno s njima.

Čest je slučaj da razrednike ravnatelji ne biraju po kvaliteti nego po zaduženju. Spašava se ljudima normu preko razredništva kako bi imali punu plaću. Ali onda postane razrednik i netko tko to po svojim kompetencijama ne bi trebao biti, a silom prilika mora. Najmanje problema imaju učitelji razredne nastave, jer im je razredništvo po strukturi redoviti posao, stalno su s djecom i izvještili su se u poslu.

Teško je odgovoriti na pitanje treba li nekoga tko to ne želi prisiljavati da bude razrednik, jer možda netko ima punu satnicu pa mu ne trebaju dodatna zaduženja. Nerijetko se ljudi osjećaju nesposobni ili nespremni za neke zadatke koji su im kurikulima nametnuti poput međupredmetnih tema. U nekima se ne osjećaju takoreći doma premda mnoge teme nisu ni zamišljene kao stručna predavanja nego kao životne priče, razgovori s učenicima više usmjereni na odgoj što svaki učitelj može raditi jer ima vlastito životno iskustvo.

Puno je veći problem što mnogi odbijaju razredništvo zbog roditelja koji u školu ne dolaze na informacije nego optuživati i napadati učitelje. Zbog toga se osjećaju „kao na streljani” pa onda kažu „što to meni treba”. I ne prihvate razredništvo. Problem je sustava koji je roditelje previše pustio u škole, a oni pak misle da mogu o svemu odlučivati. I to je glavni problem društva, jer pacijenti su postali pametniji od liječnika, roditelji od učitelja, vozači od automehaničara. Kamo to vodi? – pita se naš sugovornik.

KOMPLEKSNI POSLOVI

O inicijalnom obrazovanju budućih učitelja posve suprotno mišljenje ima doc. dr. sc. Višnja RAJIĆ s Katedre za pedagogiju i didaktiku Učiteljskog fakulteta u Zagrebu koja tvrdi da na njezinu fakultetu budući učitelji stječu kompetencije potrebne za kvalitetno obavljanje poslova razrednika.

Na fakultetu studenti slušaju niz kolegija koji se bave tematikom obveza razrednika poput Školske pedagogije, Vođenje razreda i disciplina, Škola i obitelj, Školski propisi i dokumentacija. Naravno, i niz drugih kolegija svojim sadržajima pomažu ostvarivanju ishoda učenja nužnih za razvoj kompetencija potrebnih jednom učitelju razredniku. Svjesni smo toga da su poslovi razredništva kompleksni i vrlo odgovorni, jer razrednik skrbi o dobrobiti zajednice jednog razreda, prati uspjehe učenika, organizira nastavni proces koji optimalno odgovara njihovim potrebama, mogućnostima i interesima.

 

Možda je jedna od najzahtjevanijih zadaća danas uspješna komunikacija i suradnja s roditeljima za koju je da bi bila uspješna neophodan pedagoški takt i profesionalan odnos u ophođenju učitelja s roditeljima. Razrednik osigurava i protok informacija između predmetnih učitelja koji organiziraju dio nastavnih aktivnosti, stručnih službi i roditelja, a tu su kao dio obveza razrednika još i administrativni poslovi, vođenje pedagoške dokumentacije, sustavno praćenje i bilježenje učeničkog napretka. Uvođenje e-matice i e-dnevnika trebalo je rasteretiti razrednika, no nisam sigurna da se u tome uspjelo, jer razrednici i dalje jako puno vremena provode popunjavajući pedagošku dokumentaciju.

Jedna je od obveza koju ima svaki razrednik i sat razrednika koji organizira i provodi u svom razredu. Često je baš taj sat vrijeme kad razrednici s učenicima razvijaju kompetencije koje su ishodi međupredmetnih tema. Sat razrednika nikako ne smije ostati jedini sat na kojem se razgovara o međupredmetnim temama za realizaciju kojih je razrednicima nerijetko potrebno i dodatno obrazovanje ili profesionalno usavršavanje, jer za njih nisu niti dovoljno osposobljeni niti se osjećaju kompetentnima – smatra profesorica Rajić.

PRITISAK RODITELJA

Kad je riječ o poslovima razrednika i tome koliko učitelji prihvaćaju ili ne prihvaćaju preuzeti tu dužnost, moglo bi se reći da je u svakoj školi slična situacija.

U našoj školi nema problema s razredništvom, ali neki profesori baš žele izbjeći to zaduženje, a ima onih koji bi cijeli život bili razrednici. Oni koji bi po svaku cijenu izbjegli razredništvo uglavnom to čine zbog povećanog opsega posla i stalnog pritiska roditelja koji uvijek traže nešto, stalno očekuju nešto i misle da im razrednici moraju biti na raspolaganju 24 sata dnevno kako bi rješavali i njihove privatne, obiteljske probleme – kaže Dunja MARUŠIĆ BREZETIĆ, ravnateljica I. gimnazije u Zagrebu, i dodaje:

 – Za neke je motiv i ne izgubiti oko 10 posto plaće, ali novac doista nije glavni pokretač za prihvaćanje ili odbijanje razredništva. Ali nastavnike najviše i fizički i emotivno iscrpljuje komunikacija s roditeljima koji očekuju da razrednik umjesto njih odradi sve ono što sami ne mogu riješiti s vlastitom djecom. S druge strane, administrativni poslovi sve su opsežniji bez obzira na priče da je administracije puno manje. Mnogo kompetencija nastavnik mora imati da bi bio dobar razrednik. Ponajprije, mora voljeti svoj posao i dati se maksimalno u njemu, jer ni od koga nema velike pomoći. Od nastavnika se očekuju neka znanja i vještine za realizaciju međupredmetnih tema za koje možda nisu zainteresirani, koje nisu u njihovu matičnom području, pa onda imaju teškoća s njihovim izvođenjem.

Nažalost, za razrednike nema nekih posebnih stručnih usavršavanja, a dio sadržaja vezanih za razredništvo uči se i apsolvira jedino tijekom pripravničkog staža u školi. Vjerojatno se računa da će to učitelj usvajati i svladavati u hodu, tijekom godina rada. Ali neke vještine ipak treba naučiti, recimo kvalitetnu komunikaciju s roditeljima, rješavanje konflikata, motiviranje učenika za neki projekt ili program. Netko će biti siguran u sebe, biti dosljedan i vladati svakom situacijom pa odraditi sve bez problema, a netko će tražiti pomoć stručne službe. No nitko ne će reći da nema ama baš ni malo kompetencija za razredničke poslove – kaže ravnateljica Dunja Marušić Brezetić.

U malim školama ravnatelji često imaju problema sa zaduživanjem učitelja da budu razrednici, jer razredništvo jednostavno moraju dati svakom učitelju. Kako nam kaže Nediljko MARINOV, ravnatelj OŠ Primošten, u malim školama ima malo ljudi, a problem je što su dva ili tri učitelja na puno radno vrijeme i stalno u školi, a ostali rade u dvije škole pa i više njih. Razrednik bi trebao biti stalno u školi, stalno uz svoje učenike i to je problem. Zanemarimo li sve te otegotne okolnosti, problem je u pripremanju ljudi za razredništvo. Nekad razrednički poslovi uopće nisu bili predmet izučavanja na nastavničkim fakultetima, a bojim se da nisu ni danas u nekom ozbiljnijem opsegu pogotovo priprema za različite aktivnosti predviđene suvremenim kurikulom. S druge strane, nemamo mehanizme kojima bismo prisilili one koji nemaju volje, želje ili motiva da rade taj zahtjevan posao, uza sva ostala razrednička zaduženja ­– od administriranja do komunikacije s roditeljima – obrade međupredmetne teme i sve ostale poslove. I ravnatelji su tu nemoćni. Ja čak ne mogu nikoga prisiliti da bude razrednik. Jedino kod pojedinca katkad ostane misao da možda ne će imati punu satnicu pa ni punu plaću, ali to je pogrješan način motiviranja ljudi za određeni posao. Premda plaća može biti i 10 posto manja onome tko nema razredništvo, a to nije zanemariv novac.

A kad je riječ o razrednoj nastavi, tu je situacija posve drukčija, jer učiteljice naprave kvalitetne kurikule i isplaniraju sve ono što će raditi na satu razrednika, što će raditi s roditeljima na način da ih uključe u određene aktivnosti. A zbog specifičnosti svoga posla učiteljice su i tijekom studija dobile brojna znanja i vještine potrebne za kvalitetno obavljanje razredničkih poslova koje tijekom svoga radnog vijeka dopunjuju i obogaćuju novim znanjima i iskustvima te tako postaju sigurne u sebe, znaju što rade i rade to kvalitetno – smatra Nediljko Marinov.

VELIKO OPTEREĆENJE

Gordana SEKULIĆ ŠTIVČEVIĆ profesorica je informatike u zagrebačkoj I. gimnaziji, gdje radi već 23 godine, ali tek se lani okušala kao razrednica i njezin prvi razred proglašen je najboljim u školi.

Nikad me nije bilo strah izaći pred učenike, ali me bilo malo strah kad sam trebala preuzeti razredništvo. Jer je tu puno dodatnih poslova koje trebam obavljati. Recimo, organiziranje jednodnevnih i višednevnih izleta za koje treba strašno puno papira, sastanaka povjerenstva, dogovora s roditeljima, odabira agencije, brige o ugovorima, uplatama roditelja… A za dnevnicu od 200 kuna ne znam tko bi sve to odrađivao i brinuo se o tridesetak učenika. S e-dnevnicima još je više posla palo na razrednike, iako je nastavnicima lakše i jednostavnije. Razrednik mora prikupljati privole – od GDPR-a do svih drugih – za svako natjecanje, za svaki izlazak iz škole na neku aktivnost pa čak i za sudjelovanje u nekim programima i projektima u školi. To je veliko opterećenje. Problem je što se uvijek sve loše što se dogodi svali na razrednika. Ali puno toga ovisi o roditeljima koji često misle da su učitelji krivi i za ono što njihova djeca rade tijekom vikenda. I pametuju nastavniku zbog ocjene jer oni najbolje znaju, a istodobno prigovaraju da je škola kriva što se njihovo dijete opilo na subotnjem izlasku u grad. Čini se da roditelji često pobrkaju lončiće.

Stručno usavršavanje tijekom 23 godine nije mi ponudilo teme koje se odnose na razredništvo, ali smo zato u školi imali ciljane radionice i predavanja s temama vezanima za aktivnosti razrednika. U virtualnim usavršavanjima bilo je tih sadržaja, ali se sve svede na čitanje materijala, a ne na praktična znanja. Bez obzira na formalna stručna usavršavanja svaki razrednik može unaprijediti vlastite vještine i kompetencije i još bolje raditi svoj posao. Volim svoj posao i ne osjećam da je težak. Mislim da nisam dosegnula svoj vrhunac i da mogu još uvijek pružiti više. To što želim raditi u razredu i biti dio nečijeg života, raditi s mladima mnogo je vrjednije od novca koji dobivamo za plaću. I nakon što ova moja generacija ode za tri godine poželjet ću sigurno da opet budem razrednica – kaže profesorica Sekulić Štivčević.

LJUBAV PREMA POSLU

Jedan od prešutnih uvjeta da bi netko bio dobar razrednik jest u već pomalo izlizanoj frazi da učitelj mora voljeti svoj posao i mora biti zadovoljan sa sobom. To tvrdi i Viktorija NEVISTIĆ, učiteljica razredne nastave u zagrebačkoj osnovnoj školi Ivana Cankara.

Ako nije zadovoljan, jadna li djeca i roditelji. Učitelj u školi nije slučajno. On mora razumjeti svakog učenika – mora znati prepoznati da dijete ima neku poteškoću i za to imati razumijevanja. Mora biti osjetljiva osoba, imati uvid u obiteljsku situaciju svakog učenika jer bez toga ne može pravilno procijeniti bilo koji problem. Ako je tata zlostavljač ili alkoholičar, učiteljica ne će rješavati njegov problem, ali će znati zašto je dijete neispavano, depresivno, povučeno, nesretno, dekoncentrirano, zašto nije napisalo zadaću. I tko zna u kakvom je ozračuje dijete otišlo na spavanje.

Svatko tko želi biti učitelj mora imati posebne osobine, ponajprije voljeti djecu, voljeti svoj posao, imati empatiju i mnoge druge kvalitete, ali pri upisu na učiteljski fakultet malo se toga provjerava. Vidim to i kad mi dođu studenti na hospitaciju. Ili nisu motivirani, ili su nezainteresirani i pitanje je koliko tema vezanih za razredništvo studenti uopće sretnu na predavanjima. Čini se jako malo ili ništa. Kurikuli međupredmetnih tema vezani su na sat razrednika i mnogi učitelji nisu ni kompetentni niti motivirani odraditi ih. Ako napuštamo tradicionalni način rada onda je obveza mijenjati strategije poučavanja. I učitelji moraju raditi na sebi, a pitanje je koliko naše ministarstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje mogu učiniti na usavršavanju učitelja u tom smislu. Jer učitelj može doći na stručni skup i tamo sjediti kao panj, gledati i slušati. A gdje je praktična primjena svega što je čuo?

Učitelj mora biti predan i posvećen svom poslu, mora biti emocionalni oslonac svojim učenicima, a ne otaljavati svoj posao. Ne mogu svi učitelji bit razrednici, ali silom prilika mnogi jesu i taj posao rade nekvalitetno. Razrednik nije samo osoba koja prenosi znanja učenicima. Mi smo im uzori, oni nas promatraju i imitiraju. Nikad nisam imala problem s roditeljima zato što sam im uvijek u početku rekla da smo na istoj strani, da smo suradnici i da nam je interes isti – dobrobit njihova djeteta. No čim roditelj ne prihvaća da mu dijete ima problem ili neku poteškoću, odmah mu je kriva učiteljica. Dakle, ja sam kriva što je dijete dobilo četvorku iz matematike, a to što dijete nema potencijala ili ne radi dovoljno ili ima neku poteškoću, roditelj to ne vidi ili kad vidi ne želi prihvatiti kao posve jasnu činjenicu. Jer svi svoje dijete gledaju ružičastim naočalama. A učitelj, ako učeniku želi dobro, mora biti objektivan u svim procjenama.

Učitelj mora biti otvoren u komunikaciji, susretljiv i spreman na suradnju. Mora dopustiti roditelju da uđe u razred, da ga i uključi u različite aktivnosti. Sve to je teško izvedivo ako je učitelj nesiguran u sebe. Svako mora dati najbolje od sebe, jer jedino tako možemo doći do uspjeha. I kad učitelja netko pita zašto se daje toliko, zašto ulaže u sebe, suosjeća sa svojim učenicima, zašto većinu stvari radi besplatno, odgovor je vrlo jednostavan. On beskrajno voli svoj posao – zaključuje Viktorija Nevistić. . [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine |  Napisao Marijan ŠIMEG ] 

……………………………………………………………………………

VLASTA TOLIĆ, UČITELJICA LIKOVNE KULTURE U OŠ BRAĆE RADIĆA, KLOŠTAR IVANIĆ

Razrednica je djeci – čovjek!

Učiteljica likovne kulture u OŠ braće Radića u Kloštar Ivaniću mr. Vlasta Tolić razrednica je 6. a razreda koji ima 23 učenika. Deset godina bila je novinarka i likovna kritičarka u dvjema dnevnim novinama, a sad već petnaest godina radi kao likovna pedagoginja.

– Budući da učenici više vremena provode s učiteljima nego sa svojim roditeljima, škola im je drugi, a katkad i prvi dom. Kao razrednik često sam im i majka i otac, ali i pedagog i psiholog, predmetni učitelj. Ali ponajprije čovjek. Brinem se o njihovu uspjehu, pa sam lani grupu učenika na kraju školske godine poučavala povijest. Kao razrednica želim im biti osoba od povjerenja i uvijek im pružiti podršku. Na satovima razrednog odjela obrađujemo teme primjerene dobi. Ponovili smo kućni red škole i pravila ponašanja te utvrdili učenička prava i dužnosti, razgovaramo o pravilnoj prehrani i važnosti tjelovježbe. Brinemo se o urednosti, jer i u 21. stoljeću ima djece koja se ne peru redovito i imaju uši. Nažalost, neki od njih nemaju kod kuće ni osnovnih higijenskih uvjeta.

Biti razrednica značilo je prepoznati ponos kod učenika slabijega materijalnog stanja, redovito iz nefunkcionalnih obitelji, koja su se odbila hraniti u školskoj kuhinji jer nisu htjeli priznati da nemaju novca i da su gladna. Biti razrednik i učitelj znači i predavati djeci opterećenoj obiteljskim odnosima, djeci čiji su roditelji u zatvoru zbog materijalnih, pa i krvnih delikata. Treba uložiti poseban trud da takvu djecu motivirate da ne posustanu, da daju od sebe najbolje. I to se ne može naučiti na fakultetu, ali svaki predmetni učitelj tijekom formalnog obrazovanja dobije dobre osnove za nadograđivanje drugih kompetencija, jer se traži empatija, spremnost na pomaganje, pravedno postupanje, nagrađivanje. Stručna usavršavanja postoje, ali svatko od nas učitelja i razrednika s iskustvom iz razreda daleko je ispred teorije.

Administrativni poslovi nas guše i uništavaju našu kreativnost. Previše vremena i energije trošimo na online edukacije bez svrhe i na skupljanje značaka, što je zapravo prazan hod i tapkanje na mjestu.

Suradnja s roditeljima sve je rjeđa otkad je uveden e-dnevnik. Sve je manje osobnih kontakata roditelja s razrednikom, a na informacije dolaze roditelji čija se djeca znaju brinuti sama za sebe i ostvaruju odlične rezultate. Oni roditelji koji bi trebali dolaziti češće katkad zanemaruju svoje obveze. A najbolji rezultati događaju se suradnjom razrednika i roditelja. I najvažnije je da nas roditelji doživljavaju kao suradnike, a ne kao neprijatelje, jer i nama je jako stalo do njihove djece.

……………………………………………………………………………

IVANA VIDOVIĆ, PEDAGOGINJA U OŠ DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, KNIN

Premalo usavršavanja za razrednike

Sigurno je da razrednicima nedostaju neke kompetencije kako bi svoj rad obavljali kvalitetno. Učitelji se nakon završenog fakulteta ne osjećaju kompetentnima raditi kao razrednici i kvalitetno provoditi satove razrednika. Na njihovim županijskim stručnim vijećima također nisu zastupljene teme kvalitetnog provođenja satova razrednika, a ostale vrste edukacija malobrojne su ili ih uopće nema.

Učitelji nisu dovoljno upoznati s međupredmetnim temama i načinima kako ih približiti učenicima. A ono što nije jasno njima ne može biti ni kvalitetno predstavljeno učenicima. Razrednici su najčešće u školi upoznati sa svom literaturom i priručnicima koji im mogu olakšati provođenje satova razrednika, ali im nedostaju vještine komunikacije s učenicima i roditeljima te načini rješavanja razrednih problema.

Oni pak koji imaju malo bolje razvijene vještine komunikacije i vođenja razreda pokušat će osmisliti kvalitetne satove razrednika osluškujući potrebe svog razreda, ali nažalost često u praksi vidimo kako se satovima razrednika koriste za ponavljanje gradiva predmeta koji razrednik predaje. Iako je rečeno kako će se smanjiti obvezatna dokumentacija, razrednici to nisu osjetili i to im stvara dodatan pritisak, jer često nisu sigurni rade li to ispravno.

Uloga razrednika jako je važna i on ponajprije mora brinuti za svoj razredni odjel i nastojati stvoriti dobre i podržavajuće odnose među učenicima u razredu. Tu je važna uloga škole koja svojim učiteljima i razrednicima treba pružiti usavršavanje u ovom području na razini škole te podržavati svakog učitelja i razrednika u njegovu radu. U našoj su školi održana četiri ciklusa radionica za razrednike kako bismo potaknuli razrednike na promišljanje svog rada, aktivnosti, obveza i načina ostvarivanja uloga i zadaća razrednika, razmjena iskustva rada s učenicima, učiteljima i roditeljima, da pronalazi rješenja za svakodnevne situacije i osnaže se u ulozi razrednika. Pridonijelo je to boljem radnom okruženju, razvijanju međusobnog povjerenja i podrške. To je još jedan pokazatelj kako svaka škola treba prepoznati potrebe svojih učitelja te tako jačati njihove kompetencije. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine |  Napisao Marijan ŠIMEG ]