…koji je izradio s Timom Kožarom uz mentorstvo Valentine Kapraljević iz OŠ Hugo Kon. Oni su stvorili projekt od ideje do realizacije pa su tako pomoću lasera i fotosenzora napravili laserski brojač ljudi koji ulaze u prostoriju.

Domagoj, koji je ove godine krenuo u prvi razred prestižne XV. gimnazije, kaže nam kako je za njega dobitak Oskara znanja značio priznanje za trud i rad tijekom godine. Tijekom prošle i ove godine bio je prvi na Europskom natjecanju RoboCupa u Montesilvanu (Italija), na natjecanju RoboCup Austrija Open bio je dio ekipe koja je osvojila prvo mjesto, a na Međunarodnom natjecanju RoboFinst u Sankt Peterburgu u Rusiji ekipno je osvojio treće mjesto.

DIO TIMA

Također mu je bio poticaj za nastavak rada na interesima koji me zanimaju, kaže Domagoj i dodaje:

– Ne smatram se najboljim u svom području. Naravno da sam se dobro osjećao kad sam pobijedio, ali ne vidim razloga zamarati se stalno prošlim uspjesima. Mnogo mu je draže okrenuti se sadašnjosti. Na većini natjecanja nisam samo ja pomogao pobijediti, nego sam bio dio tima.

Domagoj ističe kako ga uspjesi motiviraju jer zna da može biti prvi i da se može nastaviti poboljšavati u robotici i u njegovim drugim interesima.

– U školi su mi profesori uvelike pomogli da se unaprijedim: dopuštali su odlaske na natjecanja i vrijeme za pripreme tijekom nastave. Za ovakvu se podršku moram ponajviše zahvaliti svojoj bivšoj razrednici. Većinu sam priprema obavljao u Hrvatskom robotičkom savezu – govori Domagoj i pojašnjava kako je došlo do interesa za robotiku:

– Još me prije zanimala tehnologija i elektronika, zatim sam počeo ići na radionice robotike i pripremati se za natjecanja. Natjecanja na RoboCupu bila su mi prilika za učenje, upoznavanje ljudi istih interesa, dijeljenje znanja, a i za pobjede. Priznanja i medalje nisu bile toliko važne u usporedbi sa spomenutim procesima.

Ravnateljica OŠ Hugo Kon Sanja PETRUŠIĆ GOLDSTEIN ističe kako je Domagoj darovito dijete koje je odavno pokazivalo poseban interes za prirodne i tehničke znanosti.

– Naravno, sudjelovao je i u projektu i u radionicama, ali je zbog njegova interesa za informatiku, programiranje i robotiku imao i svoje školske mentorice – profesoricu Evu Hrabrić i Valentinu Kapraljević. Za Domagojev uspjeh potreban je svakako veliki talent, interes i intrinzična motivacija, ali je ključno prepoznati ih, dati djetetu podršku te stvoriti okruženje u kojem će se osjećati dobro, prepoznato i cijenjeno. Vjerujem da smo tu kao škola dali sve od sebe i pridonijeli Domagojevu uspjehu, na koji smo svi ponosni, kako njegovi kolege tako i nastavnici i mi kao škola – navodi Petrušić Goldstein.

Domagojeva mentorica Eva HRABRIĆ pak kaže kako je za nju dobitak Oskara znanja značio veliku čast i priznanje.

– Uvijek je lijepo vidjeti učenika koji je toliko motiviran koliko je Domagoj bio i zadovoljstvo je raditi s takvim učenikom te biti nagrađen za tu motiviranost. Kroz uspjehe učenika vrjednuje se rad i trud učitelja – objašnjava Hrabrić i dodaje kako je najveći uspjeh učeničko ostvarenje i zadovoljstvo, premda se na području poticanja motivacije učenika i učitelja treba još raditi.

VISOKA MOTIVACIJA

Domagojeva razrednica Maja ORSAG ističe da je riječ o učeniku koji je oduvijek pokazivao veliku sklonost prema STEM području.

– Uči otkrivanjem, visoko je motiviran za razne školske projektne zadatke i aktivnosti. Domagoj je učenik koji uvijek razmišlja izvan okvira i kreativno pristupa svakom zadatku ili izazovu, rado sudjeluje u raspravama i ne boji se iznijeti svoj stav ili mišljenje o bilo kojoj temi. Naravno, njegov interes i područja u kojima ostvaruje iznimna postignuća često sežu izvan redovitih školskih kurikuluma. U osnovnoj je školi postizao izvrsne rezultate na brojnim natjecanjima, a pritom redovito izvršavao obveze u redovitoj nastavi, što je zahtijevalo visoku razinu organiziranosti i samomotiviranosti. Domagoj je druželjubiv, topao i emotivan mladić te je uvijek pridonosio razrednoj dinamici. Nastavnici su rado surađivali s njim i izvan redovite nastave. Jednog ćemo dana sa zadovoljstvom i ponosom moći reći da je Domagoj nadaren mladić koje je ostvario sve svoje ciljeve zahvaljujući neospornom talentu, ali i trudu, predanosti, upornosti i srčanosti – kaže Orsag.

Sam Domagoj nadalje ističe kako su mu škola i nastavnici često izlazili ususret.

– Kao što sam spomenuo, škola mi je pomogla i dala slobodu bavljenja svojim interesima, ali naravno da sam i dalje morao ispuniti svoje obveze. Škola mi je također pružala podršku i poticala me da nastavim ići na natjecanja. Veći dio priprema i povezane aktivnosti odvijali su se izvan obrazovnog sustava – u Hrvatskom robotičkom savezu. Raditi s nastavnicima bilo je ugodno. Svi su bili od velike pomoći. Radili smo skoro svake subote i nedjelje – navodi Domagoj i ističe kako je zajednički rad bio zabavan, ali i izazovan:

– Planiram nastaviti raditi u robotici, ali učim i o drugim područjima koje me zanimaju. Sad ću u srednjoj školi naravno više vremena trebati posvetiti školi, ali trenutačni mi je plan nastaviti se baviti robotikom. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Ivica BULJAN ]