Jučer-danas-sutra
VUKOVAR: TUŽNI MJESEC STUDENI
Djeca shvaćaju i osjećaju svoj Vukovar kroz vrijeme
objavljeno: 18. studenoga 2019.

Toga dana naši učenici ne idu u školu. U miru, tišini i krugu obitelji, na svoj način, dostojanstveno obilježe taj dan.

MOŽE LI DOSADITI OVAKO VAŽNA TEMA?

U školi se danima pripremamo za taj dan, razgovaramo, gledamo slike i videoisječke, stvaramo različite likovne i literarne uratke te naposljetku organizirano provedemo na razini škole i izvanučioničku nastavu. I tako svake godine. Reći će i govore mnogi učitelji kako to djeci postaje dosadno.

Učenicima nije dosadno ako je to svake godine nešto drukčije i novo.

Učenicima kao i nama samima postaju monotone stvari koje se rade uvijek na isti način. U ovom je slučaju ista samo središnja tema, a kako će je učitelj prilagoditi svojim učenicima i dobi te koliko će se potruditi uvijek biti različit, zanimljiv i inovativan ovisi samo o njemu. Ima i onih koji smatraju da je dosta tih tema te da djeca to ne moraju znati. Često se čude nije li to previše za djecu.

Djeca mogu puno, ako ih se dobro i kvalitetno motivira. Učenici cijele Hrvatske trebali bi obilježiti ovaj dan. Ne radi življenja u prošlosti, nego radi znanja o tomu što se dogodilo, poštovanja prema tom vremenu i ljudima koji su omogućili da i mi budemo sada tu gdje jesmo, radi shvaćanja sadašnjosti i građenja bolje i svjetlije budućnosti.

KOLIKO MOGU UČENICI DRUGOG RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE?

Učenici drugog razreda osnovne škole već bi se u prvom razredu trebali ukratko upoznati s onime što se dogodilo u Vukovaru toga datuma te što je tomu prethodilo. Tako su se upoznali s tim i moji učenici.

U drugom razredu nastavljamo našu priču, ali ovog puta detaljnije upoznajemo Vukovar kroz vrijeme.

VUKOVAR PRIJE RATNIH ZBIVANJA

Prvo upoznajemo Vukovar prošlosti gledajući film Vukovar moje mladosti. S obzirom na to da je film vrlo dugačak, djeci je dovoljno pokazati samo neke dijelove koje samostalno izaberete.

Svojim sam učenicima pokazala izgled grada gdje su oni odmah uočavali razlike između tadašnjeg i sadašnjeg izgleda, čudeći se kako se kroz središte grada prije moglo voziti automobilima.

Prikazivala sam i dijelove života odraslih i djece, kako su oni živjeli, kako su se odijevali, čime su se bavili… Ne biste vjerovali kolika je moć zapažanja tako malene djece, ali i koji se sve osjećaji javljaju kad vide kako su živjela djeca onoga vremena.

VUKOVAR TIJEKOM RATA

Nakon prvog dijela, krećemo promatrati Vukovar tijekom rata. Na fotografijama i videozapisima bez zvuka djeci postaje vidljivo što se sve promijenilo u našemu gradu. Shvaćaju da od vremena kad su ljudi imali sve više nemaju zapravo ništa. Razgovaramo o tomu što oni misle kako su se osjećali ljudi koji moraju otići iz svoga grada, gdje su radili, učili, zaljubljivali se, plesali… Učenici govore i o svojima osjećajima kad to gledaju, poneki ne govoreći ništa. Zvukovi koji se čuju ili pokreti i mimika tijela često govore više. Učenici izražavaju i što misle kako bi se oni osjećali da sada moraju otići iz svoga grada, jer on izgleda upravo ovako kao na fotografijama.

VUKOVAR DANAS

Na kraju putovanja kroz vrijeme učenici gledaju fotografije i videozapise Vukovara danas. Te su slike vrlo žive i u glavama naših učenika s obzirom na to da su sada i oni dio te slike. Razgovaramo ponovno o tomu kako naš grad izgleda danas te koliko je bilo potrebno truda, volje, želje i ljubavi da se naš grad ponovno izgradi za sve nas.

Ponovno izražavaju sebe dijeljenjem svojih priča iz grada – što oni vole raditi u našem gradu, kako provode svoje slobodno vrijeme, kojim se aktivnostima bave…

Učenici samostalno zaključuju da je Vukovar prije rata i nakon rata, Vukovar u kakvom oni žele živjeti – sretan, veseo, ispunjen… jer Vukovar tijekom rata nikome nije donio ništa lijepo, a uzeo je mnogo.

RAZGLEDNICA IZ VREMENA

Učenici nakon sadržajnog dijela sad izražavaju svoje doživljaje pisanom riječju. Uvijek se pitam, kao i mnogi, jesam li rekla previše ili premalo, jesu li oni to shvatili i izvukli ono bitno, ono najvažnije, jesam li im bila dosadna… Njihovi radovi najbolje vam govore jeste li uspjeli u onome što ste zamislili. Tako sam ja za svoje učenike zamislila javljanje iz tih vremena razglednicom. Podsjetili smo se što je razglednica, kako se ona piše i šalje. Nakon toga, podijelila sam ih u parove te su oni pisali razglednice iz vremena prije rata, tijekom rata, u vrijeme odlaska iz svoga grada i iz Vukovara danas.

 

 

Nastali su izvrsni radovi učenika koji su prenijeli stvarne i emotivne slike Vukovara u određeno vrijeme. Koliko su u tome bili uspješni, najbolje govore reakcije odraslih ljudi koji su to kasnije čitali, a nerijetki i zaplakali. Ovim sam načinom rada zapravo shvatila koliko djeca mogu shvatiti i osjetiti, ali samo ako ih stavite u određeno vrijeme ili ih njemu barem približite riječima, slikom, tekstom, zvukom…

IZNOVA GRADIMO

Djeca su već prethodno zaključila i uočila kako se naš grad gotovo potpuno obnovio, ako gledamo njegov vanjski izgled, jer ljudi se ne oporavljaju tako lako. Ipak navode njima glavni motiv grada – vodotoranj kao simbol koji se neće obnoviti, kako bi zauvijek ostao opomena da se takvo što nikad ne ponovi. Likovni doživljaj vodotornja bilo im je teško izraziti. Zadatak je bio oblikovati vodotoranj glinamolom. Čak su i tu učenici vidjeli, na vlastitom primjeru, koliko je teško nešto iznova graditi i oblikovati.

DIV KOJI OSTAJE

Naša izvanučionička nastava bila je posjet vodotornju, simbolu našega herojskog grada Vukovara. Učenicima je on pojam zbog svoje veličine pa su ga gledali s velikim divljenjem kad su mu se približili. Nevjerojatna je njegova veličina kad ga oni, tako maleni, gledaju iz blizine u visinu. Kratkim predavanjem saznaju osnovne informacije: koliko je toranj visok, čemu je prije služio, koliko ima rupa, što je značila zastava na njemu u vrijeme rata… Dobro je učenicima dati da samostalno prvo navode svoja razmišljanja, a tek im onda otkrivati pojedine informacije. Nakon općeg dijela, učenici su izrecitirali prigodne domoljubne pjesme i zapalili svijeće za sve one koji više nisu s nama, a živote su izgubili braneći svoj grad i svoju domovinu.

NOVE IDEJE ZNAČE

Ovim se člankom želi potaknuti sve učitelje da na primjeren, edukativan i zanimljiv način progovaraju djeci o njihovoj prošlosti. Nijedna tema nije previše puta ispričana, nije stara i dosadna, nije neprimjerena ako se uvijek radi drukčije. Tako nije ni ova neizmjerno važna za prošlost, sadašnjost i budućnost našeg naroda. Nema izgovora koji bi bio dovoljno dobar za neobrađivanje ili marginaliziranje ove teme. Učenici ne žive u prošlosti nego je uče cijeniti i poštivati, za bolje, mirnije i sretnije sutra sviju nas.…………..

Marija ZADRO, učiteljica razredne nastave | OŠ Nikole Andrića, Vukovar