Bilo bi mi ljepše da me jutros moj J. pozdravio s “dobro jutro dame moje” , da mi je moja T. pogladila kosu i rekla “ ovčica moja”.
A. bi me nasmijao pitanjem “ Jesi li ti sada sarkastična?”
R. trčkaranje bi me podsjetilo da moja djeca imaju samo 8 godina.
Sve bi to bilo da su vremena normalna, da nas ne vrijeđaju i podcjenjuju. Ovako sjedim sama, tužna i odlučna da pokažem djeci da je važno biti čovjek, biti hrabar, pravedan i ponosan.
Kada se klupe što prije opet napune, nadoknadit ćemo sve propuštene lekcije, račune i slova. Zagrljaje, smijeh i ljubav nadoknadit ćemo dvostruko.
