… za tjelesnu aktivnost tijekom dana, ali jedna škola u pokrajini Manitoba nastoji to promijeniti.

„Ovo je osjetilna staza”, govori ravnateljica škole Roland Brandy CHEVALIER pokazujući šarenu mapu aktivnosti na podu glavnoga školskog hodnika.

„Vrlo smo usmjereni na poučavanje djece pismenosti i računanju, ali vodimo računa i o tijelu i zdravlju te ukupnoj dobrobiti svih učenika.”

Staza navodi djecu da poskakuju, pužu, rade čučnjeve i sklekove. Oni slijede stazu svakog jutra i nakon ručka na putu prema učionici.

Djevojčica iz vrtićke skupine Elizah Wall voli stupati po kukcima. Njezina vršnjakinja iz skupine Everly Semograd voli puzati po cvijeću.

„Neki su dijelovi složeniji, a neki jednostavniji”, kaže jedanaestogodišnja Addison ELIAS.

Kad nastavnici primijete da su učenici nemirni na nastavi, pošalju ih na stazu da naprave nekoliko krugova.

Učenici Ethan DICK i Caleb MITCHEL kažu da im to mnogo pomaže.

„Stvarno mi pomaže smiriti se kad sam aktivan, pomaže mi potrošiti energiju”, kaže Caleb, dodavši kako su mu omiljena aktivnost žablji skokovi.

„Pomaže mi da se koncentriram”, dodaje Ethan.

• POGLEDAJTE VIDEO, KAKO ONI TO RADE.

Ravnateljica Brandy CHEVALIER i njezino osoblje osmislili su za svoje učenike „osjetilnu stazu” u glavnom školskom hodniku. Ona tvrdi da je sve više škola usmjereno na povećanje tjelesne aktivnosti.

Osjetilna staza u školi Roland prva je takve vrste u pokrajini Manitoba, kaže Chevalier. Inspirirana je inicijativom pokrajine Alberta pod nazivom „Ne šetaj po hodnicima” koja je pokrenuta 2015. godine.

Chevalier tvrdi kako su joj se, otkad je škola postavila stazu u studenome prošle godine, obratile mnoge škole širom Kanade. Međutim, komentari njezinih učenika glazba su za njezine uši. Objašnjava na koji način staza pomaže učenicima: „Osjećaju da su kretanjem po njoj sagorjeli dio energije te su nakon takve aktivnosti spremni sjesti i prionuti na posao. Mogu se i bolje usredotočiti.”

Ravnateljica se nada da će ova vježba postati „preventivna mjera za sprječavanje problema u ponašanju koja se događaju kod djece koja se ne mogu dovoljno kontrolirati  kako bi mirno sjedila na nastavi”.

Dobrobiti nisu isključivo akademske. Svakodnevno vježbanje ove vrste povećava tjelesne sposobnosti, što podiže samopouzdanje i povećava vjerojatnost da će se djeca, ubuduće, više kretati i biti aktivnija. To ima zdravstvene, društvene, ekološke i gospodarske dobrobiti.

Kanađani se ne kreću dovoljno. U nedavnoj studiji o razini aktivnosti stanovništva među 49 zemalja dobili su ocjenu -3.

Prema organizaciji Health Canada:

• samo 13 posto djece predškolske dobi i 9,5 posto osnovnoškolaca i tinejdžera ispunjava kanadske smjernice o količini kretanja u 24 sata
• samo 18 posto odraslih u Kanadi tjedno provodi 150 minuta baveći se umjerenim do intenzivnim tjelesnim aktivnostima
• odrasli u dobi od 65 do 79 godina ne stoje ništa bolje. Njih 14 posto ispunjava smjernice od 150 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti u razdobljima od po 10 i više minuta.

„Ovdje imamo dvostruki povrat na ulaganje”, kaže Dean KRIELLAARS s odjela za fizioterapiju pri Sveučilištu Manitoba. „Prva je dobrobit koja proizlazi iz boljega zdravstvenog stanja stanovništva kad se poveća njihova tjelesna aktivnost. Osim toga se povećanjem razine aktivnosti postiže i dramatično smanjenje troškova.”

Godine 2013. Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da globalni trošak tjelesne neaktivnosti iznosi oko 54 milijarde američkih dolara izravne zdravstvene zaštite, uz još 14 milijardi dolara gubitka koji proizlazi iz izgubljene produktivnosti.

To čini do tri posto državnih zdravstvenih troškova, ne uključujući probleme s mentalnim zdravljem i poremećaje kao što su kronične ozljede.

Više od 40 vrsta nezaraznih bolesti, uključujući rak dojke, dijabetes tipa 2 i moždani udar, može biti povezano s onime što Kriellaars opisuje kao globalnu epidemiju tjelesne neaktivnosti.

„Društvo se mora promijeniti kao i naše vrednovanje kretanja na radnome mjestu i u školama, gdje će kretanje biti jednako važno kao i čitanje i pisanje”, tvrdi.

„Tjelesna pismenost ima tjelesnu, društvenu i psihološku komponentu. Važno je izgraditi potpunu sliku djeteta na temeljima svih triju komponenti.”

Chevalier programima kretanja u školi predviđa svijetlu budućnost. „Mislim da su mnoge škole već prihvatile mogućnost izbora rasporeda sjedenja u učionicama, a to je izravno povezano s konceptom kretanja.”

Njezin savjet za obrazovne stručnjake?

„Moramo obaviti svoju zadaću – sjesti s našim radnim terapeutima i školskim psiholozima te iskreno razgovarati o tome što je djeci zaista potrebno.”

………………

NAPOMENA

• KANADA: CBC – multimedijskakanadska javna izvjestiteljska agencija.
• Izvor: cbc.ca