Duhovna nadgradnja postaje nebitna. Mladi upijaju takvo ozračje i postaju i sami dio takvog svijeta.

Knjige stoga postaju prezahtjevne, zahtijevaju vrijeme, zahtijevaju da uroniš u sebe i pogledaš oko sebe, razmisliš, usporediš, stvoriš stav, ozbiljnije osjećaš… Lakše je pogledati kakve cipele danas nosi neka „influencerica” i u koga se „zaljubio” danas Gospodin Savršeni.

 Napisala Jadranka TUKŠA, prof. i dipl. knjižničarka, XVI. gimnazija, Zagreb

………………………..

Moram priznati da me ovakav svijet ispunjava užasom.

A kad živimo u svijetu koji se vrti oko društvenih mreža i reality showa, vrlo je teško objasniti djeci da je čitanje važno.

Oni odrastaju u kulturi vizualnih medija gdje im je sve vidljivo, dostupno sad i odmah te nemaju potrebu bilo što zamisliti, osmisliti, istražiti. Sve je pred njima gotovo i već napravljeno.

Nemaju potrebu koristiti se jezikom ako mogu ubaciti emotikon. Tako, nažalost, njihov svijet funkcionira. Vremenom, s odrastanjem, mnogi počinju uviđati posljedice nečitanja pa požele nadoknaditi propušteno, ali teško je odjednom nadoknaditi propuštene godine. Nema instant-znanja.

Za to je potrebno vrijeme, strpljenje i rad na sebi.

Sve polazi od kuće, od prvog čitanja ili pričanja bajki naših roditelja, baka i djedova, preko vrtića, škola i nas knjižničara.

Mediji svakako trebaju stvarati ozračje u kojem je čitanje i načitanost važna vrlina, a ne silikoni i broj lajkova.

Zanimljivo je da velik broj djece voli čitati, ali u tinejdžerskim godinama dolazi do kratkog spoja i interes za čitanje drastično pada.

 Uzroka sigurno ima više – od loših sadržaja u medijima, do nespretno odabranih lektira u školi.

Osobno obožavam čitanje, ne mogu bez čitanja živjeti i nastojim tu ljubav i strast prenijeti na učenike. I moramo biti primjer našim učenicima.

Mislim da kad nešto tako silno voliš, ne možeš to zatajiti i sakriti, to se osjeti. Nakon što im ukratko ponešto kažem o nekoj knjizi, često mi znaju reći: „Sad ste nas baš zainteresirali! Moramo to pročitati!”

Možda sam optimist, ali vjerujem da knjige neće nestati.

Već se dugo knjigama predviđa crna budućnost. Predviđalo se da će elektronička knjiga preuzeti dominaciju, ali to se nije dogodilo. Ipak, što se tiče časopisa i referentne literature, oni, bojim se, nemaju svijetlu budućnost jer je njihova uloga drukčija.

Knjižnice će se takvom svijetu morati prilagoditi i biti multifunkcionalne te stalno osluškivati potrebe svojih korisnika.

Mislim da dosad u povijesti nije postojalo vrijeme kao sada u kojem će knjižničar morati biti Renesansni čovjek, Homo universalis, koji, ako već ne može znati sve, mora znati zaista mnogo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Jadranka Tukša, prof. i dipl. Knjižničarka, XVI. gimnazija, Zagreb ]