– Moramo shvatiti da ova pojava nije neki hir niti znači da se đacima samo ne sviđa matematika, nego da se radi o problemu koji blokira njihovu radnu memoriju i stvara začarani krug koji počinje izbjegavanjem svega što ima veze s matematikom, a nakon toga donosi i loše ocjene, pa i strah. Može početi već u vrtiću, a oko polovice američkih osnovnoškolaca ima naznake ovog problema.

Kako se manifestira ovakvo ponašanje?

Đaci naizgled postaju neposlušni, traže odlazak u wc i slično, „zablokiraju” kad im se postavi neko matematičko pitanje, čak i kad znaju odgovor.

Njihove reakcije mogu uključivati suze ili ljutnju, đaci koji se muče s matematikom često su jako strogi prema sebi te su skloni negativnom razmišljanju i izjavama poput „ne ide mi matematika”, „mrzim matematiku”, „nikad ne ću znati matematiku”...

I, naravno, loše ocjene, koje će na kraju interpretirati kao činjenicu da nisu u stanju naučiti matematiku.

Što nastavnik može uraditi?

Za početak, mora objasniti učenicima da razumijevanje matematike nije nešto s čime se rodimo. Treba im dati dovoljno vremena da razumiju zadatak i shvate kako je došlo do određenog rezultata, jer mnoga djeca misle da je matematički zadatak niz nelogičnih koraka koje moraju zapamtiti.

Također, treba im dati dovoljno vremena za razmišljanje kad postavljaju pitanja.

Na kraju, nastavnik može formirati skupine učenika s različitim matematičkim vještinama. Heterogene skupine korisne su svakom učeniku, a na taj način svima dajemo pristup kvalitetnom matematičkom znanju koje će potaknuti različite ideje i razmišljanja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema Edutopia ]