Kad su slova ili glasovi izolirani iz smislenih riječi ili rečenica, djeca ne mogu uspostaviti onu važnu vezu između govornog i pisanog jezika. Dok pokušavaju zapamtiti pravila ili glasove, osjećaju da tu nema pravog značenja. No kad se riječi, slova i glasovi proučavaju unutar konteksta koji ima smisao, npr. ponavljanje stihova iz popularnih pjesmica ili slikovnica, djeca povezuju riječi i slova koja vide s glasovima koje čuju.

MOJA PRVA SLIKOVNICA

Uživajući u slikovnicama, djeca počinju razumijevati jezik slikovnice i važne komponente riječi. Odabirući različite vrste slikovnica, roditelji i odgojitelji pružaju djeci veće mogućnosti za učenje.

Što je slikovnica, zašto slikovnica u jaslicama, kako je ponuditi djetetu, jesu li odgojitelji ti koji nude prvu slikovnicu, kad je nastala prva slikovnica… – mnogo je to pitanja koja smo moja kolegica i suautorica ovoga teksta i ja pripremile za roditeljski sastanak za roditelje jasličke skupine.

Ništa ljepše od sjećanja na djetinjstvo i mirisa, boja i oblika prve slikovnice! Svatko od nas pamti svoju prvu slikovnicu koju je dobio na dar od nekoga – moja je bila Maca papučarica Ele Peroci – pa stoga moja kolegica odgojiteljica Martina i ja želimo da i naši mali jasličari upravo takvo iskustvo ponesu dalje u svoj život.

Za prvi susret u vrtiću sa slikovnicom zasluge idu našoj odgojiteljici knjižničarki Jasni Bradač koja je uvijek puna savjeta, kad je riječ o slikovnicama i stručnoj periodici.

UČENJE SLIKOVNICAMA

Slikovnica je, sama riječ kaže, priča ispričana slikama (i s malo riječi).

Slika, ilustracija, određuje slikovnicu i daje joj karakter. Slikovnice ponajprije vrjednujemo kroz njihovu temeljnu odliku, kroz sliku. Važnost prve slikovnice u razvoju djeteta zahtijeva sliku pročišćenog i pojednostavljenog simbola i ikone, sliku koja neće opterećivati suvišnim detaljima, niti će odvlačiti dječju pažnju na nebitno, niti će zatvarati prostor slobodnim asocijacijama. Manja kićenost i veća jednostavnost shematski je prikaz traženog učinka ilustracije. Rupe u kartonskim stranicama kroz koje mali prsti osjećaju sadržaj knjige, njezine stranice ili izrezani oblici stopala u slikovnici koja govori o nožicama ili ona o brodu imaju taktilnu i prostorno-predodžbenu ulogu. Doslovna rješenja u kojima se nešto smanjuje ili produžuje (na primjer vrat ili noge životinje) zorni su prikazi radi lakoga razumijevanja, ali s druge strane, što je jednako važno, potiču duhovnost, a kroz to smijeh i radost. Učenje slikovnicama jest igra.

Prva slikovnica pojavila se već u sedamnaestom stoljeću, ali je tek ovo naše postalo pravim stoljećem dječje slikovnice. Kao njezin začetnik spominje se teolog i pedagog J. A. Komensky, čija je knjiga Orbis sensuallium pictus, objavljena 1658. godine, prva „edukativna slikovnicaˮ u povijesti. Ona je poslužila kao uzor mnogim kasnije bogato ilustriranim knjigama o prirodi, umjetnosti i ćudoređu koje su služile za odgoj i izobrazbu djece i mladeži osamnaestoga stoljeća.

Ipak, pravim ocem slikovnice Europljani smatraju weimarskoga nakladnika J. Bertucha koji je 1792. godine objaviv pivot-izdanje slikovnice za djecu u 12 tomova sa šest tisuća bakroreza, koje su se mogle kupiti i pojedinačno. Bertuch je naime smatrao da je dječja slikovnica obvezatan dio inventara dječje sobe poput krevetića, lutke ili drvenoga konjića te da najranije poučavanje djeteta treba početi putem slika.

Od toga je prošlo više od dvije stotine godina, a mišljenja pedagoga, odgojitelja i znanstvenika o tome nisu se ni dandanas izmijenila!

FUNKCIJA SLIKOVNICE

Slikovnica za djecu ima nekoliko funkcija, koje korespondiraju s potrebama u odgoju u predškolskoj dobi, kao i u dobi čitatelja početnika.

Prije svega to je informacijsko-odgojna funkcija, jer će dijete u slikovnici dobiti odgovor na mnoga pitanja koja si samo postavlja ili se njima obraća roditeljima, ali može dobiti i odgovor na probleme kojih dosad nije bilo svjesno.

Dijete će naučiti postupno da je knjiga izvor znanja iz kojeg valja crpiti. Dijete pomoću slikovnice postupno uči razvijati mišljenje: analizu, sintezu, usporedbu pa čak i apstrakciju.

Nakon toga dolazi spoznajna funkcija. Dijete pomoću slikovnice provjerava svoje spoznaje i znanja o stvarima odnosno pojavama, dobiva sigurnost da su njegove spoznaje, iskustva i stavovi ispravni.

Iskustvena vrijednost slikovnice također je golema. Dijete se nekoć razvijalo već u izbi, koja je mnogo puta bila soba i radionica na dvorištu i vrtu, bilo gdje blizu polja i slično. Danas dijete iz grada ne poznaje okružje u kojem su prethodne generacije rasle i živjele (dvorište, domaće životinje, šumsko cvijeće, povrće, pečenje kruha, leženje pilića…), o tome će doznati iz knjige, s interneta, televizije. Upravo slikovnica može potaknuti razgovor roditelja s djecom, razmjenu znanja i iskustva te uspostaviti vezu između dviju generacija.

Estetska funkcija slikovnice razvija u djetetu osjećaj ljepote, djeluje na njegovu pamet ili na osjećaj, izaziva u njemu emocije prema svijetu. Dijete će vrlo rado posegnuti za lijepom knjigom, likovna i grafička strana često su jedini i najvažniji poticaj zanimanja za knjigu.

I naposljetku tu je i ne najmanje važna zabavna funkcija slikovnice. Dijete se prema instrukcijama posrednika mora s knjigom igrati, zabavljati. Trenutci provedeni uz knjigu ne smiju biti dresura, koja bi djetetu čitanje učinila dosadnim i odbojnim. Dijete kroz igru upija znanje, koje je za nj na prvi pogled skriveno.

SLIKOVNICA – PUT U DOŽIVOTNO ČITATELJSTVO 

Obiteljska i izvanobiteljska sredina (jaslice, vrtić, igraonica, knjižnica) prva su okružja u kojima se djeca upoznaju sa slikovnicom odnosno knjigom. Posrednici između djeteta i slikovnice jesu odrasli o čijim osobnostima odnosu prema djetetu, stavovima prema knjizi i čitanju ovisi hoće li djeca postati samo trenutačni čitači ili doživotni čitatelji. U obiteljima u kojima se cijeni vrijednost i poznaje značenje čitanja knjiga djecu valja zarana upoznati sa slikovnicom.

Pred roditeljima i svima koji se brinu o djeci, odgajaju ih i uvode ih u život zahtjevna je zadaća stvaranja poticajnoga ozračja za dijete i slikovnicu.

Za male glave slikovnica je tek početak, jer vrijeme je pred njima i sve što pronađu u slikovnici u stvarnom životu tek slijedi.

Slikovnica je naše djetinjstvo, naša mladost i starost. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisale Martina KIŠ, bacc. paed. i Sanja PAVIĆ, mag. paed., montesorijska odgojiteljica, mentorica | Centar za predškolski odgoj Osijek, PC Stribor ]