Rezultati studije PISA 2018. za Englesku objavili su ovog tjedna Ministarstvo obrazovanja i NFER (Nacionalna fondacija za obrazovna istraživanja). Iako izvještaj studije navodi kako je 93 posto engleskih petnaestogodišnjaka sretno „povremeno ili stalno”, dok taj postotak kod njihovih kolega u zemljama OECD-a iznosi 91 posto, imala sam potrebu izložiti neke vrlo zabrinjavajuće statistike vezane za dobrobit naše djece.

Rezultati engleskih učenika odraz su stanja među djecom u cijelome Ujedinjenom Kraljevstvu. Svaki peti petnaestogodišnjak izjavio je kako se uvijek osjeća zabrinuto, dok se njih 66 posto zabrinuto osjeća povremeno ili stalno. Nadalje, 53 ih se posto osjeća zadovoljno svojim životom u odnosu na prosjek u OECD-ovim zemljama od 67 posto. Među 71 zemljom čija su djeca odgovarala na pitanja o dobrobiti djeca u Ujedinjenom Kraljevstvu na 68. su mjestu na ljestvici zadovoljstva svojim životom. Usto, 17 posto manje djevojaka nego dječaka izražava zadovoljstvo svojim životom.

Zašto se naši tinejdžeri ovako osjećaju i što možemo učiniti kako bismo im pomogli?

Objava PISA-inih rezultata svagdje u svijetu istoga dana uvijek donosi pritisak radi međusobne usporedbe, no prvi put PISA-in izvještaj nudi bogat izvor dodatnih informacija koje daju širu sliku.

Životno je zadovoljstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu palo brže nego bilo gdje drugdje, bilježimo pad od 13 posto od 2015. godine. Važno je prepoznati promjene koje mogu objasniti ovakav rezultat, ali moguće je predvidjeti čimbenike koje su pokrenuli ovakav razvoj događaja.

Na primjer, poznato ja da je kod ljudi slabijega imovinskog stanja veća vjerojatnost da će patiti od lošega mentalnog zdravlja. Također znamo da je broj siromašne djece u porastu.

Kako bismo stekli bolji uvid, trebamo razmotriti čimbenike od kojih djeca osjećaju pritisak kao što su društvene mreže, teški ispiti, natjecateljski način razmišljanja i strah od neuspjeha. Ostali čimbenici uključuju neizvjesnost Brexita i klimatske promjene.

Je li i obrazovni sustav dio tog problema? Ne mogu kategorički tvrditi da nije, ali kad se utjecaj učestalosti testiranja usporedio s podatcima PISA-ine studije iz 2015. ustanovljeno je da se djeca u Engleskoj ne testiraju češće od prosjeka OECD-a. Osim toga, analizom podataka iz 2015. utvrđeno je da učestalost testiranja nije povezana s razinom anksioznosti u školi.

Moramo pokušati razumjeti što nam ovi podatci govore, ali možemo već sad sa sigurnošću ustvrditi kako se ovaj problem ne može ostaviti isključivo pred vratima obrazovnih ustanova.

Postoje problemi koje možemo početi mijenjati odmah. Samo je 57 posto djece u Engleskoj izjavilo da imaju smisao i svrhu u životu. Mnogo se govori o kurikulumu, ali jesmo li omogućili djeci priliku da istražuju veliko pitanje o smislu i svrsi svog života? Ima li naš nastavni plan širinu koja će omogućiti razvoj različitih i traženih vještina? Možemo li umanjiti pritisak koji namećemo djeci, bilo da se radi o socioekonomskim zahtjevima društva ili natjecateljskim tendencijama škola ili roditelja?

U konačnici, moramo pružiti podršku djeci koja pate. Ministarstvo zdravstva i ministarstvo obrazovanja trebaju surađivati kako bi osigurali vodstvo za mentalno zdravlje u svim školama.

Dakle, obrazovani sustav nije ni problem ni rješenje, postoji još mnogo toga čime se trebamo početi baviti kako bismo se pobrinuli za bolje rezultate u studiji PISA 2021.

………………

NAPOMENA

• UJEDINJENO KRALJEVSTVO: Schools Week – portal koji prenosi najnovije vijesti iz školskog sustava i obrazovanja te mišljenja obrazovnih stručnjaka.
• Izvor: schoolsweek.co.uk