KOLUMNA ■ INKLUZIVNA UČIONICA [08]
ADVENT i kraj prvog polugodišta
objavljeno: 20. prosinca 2019.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Jedva sam dočekala da se nastava nakon štrajka normalizira i započne najljepše razdoblje školske godine. Šestog prosinca ujutro na prozoru naše učionice svakog je učenika dočekao čokoladni adventski kalendar…
…te čizmice što je ostavio Sveti Nikola uz moju malu pomoć.
Počeli smo uvježbavati i našu razrednu priredbu. Pripremamo igrokaz pod naslovom Pitaj Medu.
Igrokaz sam osmislila prije nekoliko godina i već je nekoliko generacija mojih učenika odglumilo tu priredbu. Svaka generacija u taj igrokaz unese neku novost, svoju osobnost i svaki put me oduševe.
U igrokazu dječak i djevojčica uz pomoć svojih prijatelja, kokoši, guske, psa, mačke, ježeva i ostalih životinja, smišljaju što darovati roditeljima za Božić. Na kraju priče zaključe kako je najljepši dar ono što djeca izrade sama.
Mara u igrokazu glumi kokoš. Jedan dan se glasa kao kokoš, a drugi dan neće izaći pred ploču. Pitam se kako će biti raspoložena na dan priredbe. Bude li željela razveseliti svoje roditelje i mene vjerojatno će glumiti, ali postoji mogućnost da će se sramiti. Još razmišljam kako je motivirati i pridobiti je na suradnju.
Osim što glume u igrokazu, učenici pjevaju pjevnu pjesmu Idu patuljci, patuljci djeda Mraza Koju izvode Klinci s Ribnjaka.
Mara pjesmu može pjevati i plesati i kod kuće. Obožava tu pjesmu i s veseljem svaki puta izlazi pred ploču, čim čuje prve taktove melodije. Na kraju priredbe svi učenici plešu.
Mara lovi korake i dobro pleše. Za priredbu vježbamo svaki dan i to zadnji sat nastave, što je dobra motivacija da sve napravimo do tada. Nastavnog sadržaja ima više, ali za sada Mara uspješno prati učenike u razredu i napreduje. Iz hrvatskog jezika učimo slova. Dogovorila sam s pomoćnicom u nastavi da Mara piše slova većeg formata. Njeno je crtovlje veće zato da joj je lakše pisati. Prvi red slova asistentica „istočka“ dok Mara ne ulovi grif pisanja.
Iz matematike radimo s konkretnim materijalom dodavanje broja jedan.
Zbrajanje brojeva do 5. Sve je to bilo jednostavno dok se nisu pojavili nazivi prvi pribrojnik i drugi pribrojnik. Moram priznati da s tim nazivljem nisu bili sretni ni neki drugi učenici u razredu.
Mara zna koji je prvi broj i koji je drugi broj, a riječ pribrojnik ostavit ćemo za kasnije. Oduzimanje broja jedan je zanimljivo jer uvijek prekrižimo jedan element i to Maru veseli. Voli prekrižiti što oduzima.
Imali smo u razredu i radionicu izrade čestitka, zatim STEM radionicu u suradnji s FER-om za sve niže razrede Osnovne škole Trnjanska.
Mara je uživala… Bilo nam je super! Na svakoj čestitci je lampica i svaka lampica svijetli.
Puno manje veselja bilo je kada smo čestitku ispisivali s porukom roditeljima za Božić. Sad su moje učenike boljele ruke, bilo je puno slova…
Mara je bila tiha i napisala je. Nije bila oduševljena pisanjem ali piše mami, tati i sestrama.
Cijeli razred jako se radovao kada smo se spremali u kabinet domaćinstva. Dan ranije prepisali smo s ploče recept za medenjake. Recept je dio našeg poklona roditeljima. Pripremili smo smjesu za medenjake. Smjesa je morala odstajati, a onda smo sljedeći dan otišli u kabinet i žlicom oblikovali kuglice, koje smo oblikovali rukama i stavili ih na protvan.
Medenjaci su mirisali po čitavoj školi. Djeca su zaključila kako fino miriše i da bi ih odmah mogli sve pojesti, ali neće jer je to njihov dar roditeljima.
Nestrpljivo čekamo zadnji dan nastave i priredbu.
……………….
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb
