Ovaj prosinac pamtit ćemo po čaroliji, po dobrim djelima, a najviše po ispunjenim srcima. Advent je vrijeme pripremanja za blagdan Božića. Moja „Veličanstvena osmorka” to već dobro zna i već samim početkom prosinca počeli su planirati koga bismo ovog prosinca do početka praznika mogli razveseliti i podariti mu osmijeh na lice. Kraj prvog polugodišta za nas nije samo pisanje završnih polugodišnjih ispita, bubanje napamet, učenje i „grijanje stolica” kod kuće dok učiteljica priprema ispitne zadatke.

Za nas je to najuzbudljivije razdoblje godine u našem razredu! Uključili smo se u tri velika eTwinningova projekta: Na putu dobrote, Pružimo djeci ruku ljubavi i 20 dana dobrote – u sklopu kojih smo među ostalim aktivnostima proveli božićne kreativne radionice, izrađivali ukrase za razred, čestitke za prijatelje, darove i poruke koje smo ostavljali pod jastucima najmilijih i tako izmamljivali i suze radosnice na licima roditelja…

Ono što moje učenike uvijek najviše oduševi i što ostavi vidljivi trag na njima jesu dobra djela prema bližnjima, ali i onima potrebitima. Na Svjetski dan štednje (krajem listopada) izradili smo svatko svoju kasicu za štednju i do sredine prosinca ubacivali kovanice u njih (u razredu). Namjera nam je bila skupiti novac za dar našoj razrednoj prijateljici i mještanki Budimaca Tihani TEKAVČIĆ, djevojci koja boluje od cerebralne paralize i invalid je. Skupili smo gotovo 100 kuna! Kupili smo od tog novca lutku, jer Tihana ih najviše od svega voli, nacrtali smo joj mnoštvo blagdanskih crteža i čestitki, uvezali u Knjigu uspomena i posjetili je u njezinu domu. Radost u srcima malenih ne može se riječima opisati kad su ugledali osmijeh tete Tihane.

Uslijedilo je oslikavanje nove Knjige uspomena, za našega kuhara Ivana PAŠTIJA. Moja su mu djeca zahvalna za svaki obrok koji im vrijedno priredi i doveze u našu područnu školu. Radost na njegovu licu samo nam je dala krila da tako nastavimo. Jedan je jednogodišnjak u selu upravo ostao bez svojih kolica, a majci i njemu su neophodna. Nabavili smo rabljena dječja kolica i poklonili malenom Dorianu. Veselje i sreća se nastavlja…

 Spletom okolnosti došla sam u kontakt s obitelji koja ima desetero djece (od dvije do 15 godina), a koji bi također voljeli imati čaroban Božić sa svojim roditeljima, no nemaju za to financijskih mogućnosti. Majka je pristala na moj prijedlog da ih moji učenici i njihovi roditelji razvesele darovima pažnje, darovima od srca. Tijekom ovoga čarobnog mjeseca svako je dijete iz mog razreda od sebe odvojilo poneku igračku, slatkiš ili pak odjeću te smo darove spakirali i odvezli u dom ove obitelji. Taj čin vrhunac je naše predblagdanske čarolije.

Ispunjenih srca, nasmijanih lica odlazimo na zaslužene zimske praznike. Svima vama od srca želimo sretan Božić i uspješnu novu 2020. godinu. Dobro je činiti dobro. Mi ćemo pamtiti sve učinjeno i pričati o darovima koje dajemo od srca i onome što dobijemo zauzvrat – sreću onoga kojem poklanjamo.

…………………….

Piše: Patricija HERCOG, OŠ Hinka Juhna, Podgorač, Područna škola Budimci

….

Rođena i školovana u Osijeku, studij za učitelje završila na Učiteljskom fakultetu u Osijeku s pojačanim sadržajima informatike. Veliki naglasak stavlja na humanitarni rad i projektni oblik nastave.