Kad su moja djeca bila mala, moj je sin pohađao predivan vrtić gdje se priprema za školu temeljila na igri. Svakog je jutra učiteljica čitala uzbudljive priče o puževima koji jašu na kitovima i obiteljima koje odlaze u lov na medvjede. Uvečer bismo se kod kuće družili i iznova čitali njegove omiljene priče.

Kao učiteljica vrijedno čitam knjige o ranom obrazovanju. Čini se kako je svaka knjiga usredotočena na vještine za pripremu za čitanje, potičući roditelje da odgajaju djecu u okruženju punom razgovora, priča, knjiga i riječi.

Čak i Američka pedijatrijska akademija naglašava važnost čitanja djeci naglas od najranije dobi te sam tako prilikom prvog posjeta mog sina liječniku dobila prekrasnu slikovnicu. Poruka koju šalju liječnici, učitelji, mediji vrlo je jasna i ja sam mislila kako činim sve što jedan roditelj može.

A onda smo se 2010. godine, kad je moj sin navršio pet godina, a moja kći dvije, preselili u Singapur. Bila sam zadivljena time koliko su roditelji na ovom iznimno uspješnom otoku usmjereni na poučavanje svoje djece osnovama matematike. Shvatila sam da roditelji ovdje čine za matematiku ono što roditelji u Americi čine za čitanje.

Moja prijateljica Priya, programska inženjerka, prestala je raditi puno radno vrijeme kako bi se posvetila odgoju svoja dva sina. Ona i njezin muž integrirali su matematiku u svakodnevni život razgovarajući sa svojom djecom o brojevima, oblicima i obrascima od najranije dobi.

Igrali su matematičke igre u automobilu i za večerom. Naučili su djecu igrati šah, trošili su novac na Legove setove, kocke, tangrame, slagalice, origami i društvene igre.

Kako se moj krug prijatelja širio, tako sam shvatila da Priya nije jedinstveni slučaj. Jedna mi je majka objasnila kako se koristi dizalom u svojoj zgradi kako bi djecu poučavala matematici.

„Vožnja dizalom gore-dolje zapravo je poput kretanja brojevnom crtom”, kazala je. „To je sjajna prilika za razgovor o matematici. Možete upitati djecu: ako smo sad na petom katu, koliko još katova moramo prijeći da bismo stigli do jedanaestoga?”

Druga mi je majka također kazala kako poučava svog sina matematici razgovorom o svemu što ga okružuje. „Eno pravokutnoga trokuta!” Ovaj matematički stav nije svojstven samo mamama koje su inženjerke ili računovotkinje. Kad razgovaram s administrativnim pomoćnicima u školi u kojoj trenutačno radim i oni mi kažu kako njeguju ljubav prema matematici. Kada djeca krenu u prvi razred, za roditelje je uobičajeno da kurikulum matematike upotpunjuju dodatnim radnim bilježnicama, matematičkim igrama, naprednim zadatcima. Djeca ovdje aktivnosti za učenje matematike smatraju sastavnim dijelom djetinjstva.

Istražujući za svoju knjigu „Više od mame tigrice: istočno-zapadno roditeljstvo za globalni svijet”, naučila sam više o tome kako se isplati posvetiti pažnju matematici.

Na nedavnom je međunarodnom PISA-inom testiranju učenika Singapur, s drugim azijskim zemljama, zasjeo na vrh ljestvice najuspješnijih zemalja. Iako američki stručnjaci naglašavaju važnost rane pismenosti, istraživanje Sveučilišta Vanderbilt i Sveučilišta u Chicagu otkrilo je da su rane matematičke vještine najbolji pokazatelj akademskog uspjeha djeteta u svih osam razreda osnovne škole,  i to ne samo u matematici, već i u drugim predmetima.

Dakle, ako ste se ikad pitali zašto su azijske nacije pa i američka djeca azijskog podrijetla uspješni u matematici, imam odgovor za vas: njihove obitelji vrednuju matematičko znanje. Baš kao što su dobri čitači djeca koja puno čitaju, tako su i dobri matematičari djeca koja puno vježbaju matematiku.

Selidba u Singapur otvorila mi je oči. Sad inzistiram na tome da moja djeca vježbaju matematiku svakog vikenda. U početku su se bunili, ali sad su se već naviknuli i kad svladaju određeni koncept rješavanje zadataka im je zabavno. Ipak, oni također vole knjige i ja im nikad nisam prestala čitati. Moguće je prisvojiti najbolje iz oba svijeta.

………………

NAPOMENA

• SAD: Parents.com – stranica posvećena odgoju sretne, zdrave i uspješne djece.
• Izvor: parents.com