… svijetom i „otkriva” stare civilizacije, od Jordana i Egipta do Južne Amerike.

Prvo izvaneuropsko putovanje zbilo se 2016. godine. Između nekoliko odredišta izabrao je Jordan, govori nam, te otkriva kako putuje isključivo u svome aranžmanu, a ne preko neke turističke ili putničke agencije. Sam bira rutu, način, vrijeme i dužinu putovanja, što naravno utječe i na trošak.

Nekako je ta strast prema putovanjima u skladu s njegovom strukom likovnjaka i grafičara, a isključivo ga zanimaju kulturne, povijesne i prirodne znamenitosti određene zemlje. Nije ljubitelj odmarališta koje djeluju kao sigurnosni baloni u zemlji s pretežno stranim žiteljima, ističe Banovac:

– Proveo sam mjesec dana u Egiptu, prateći tok Nila od sjevera prema jugu. Putovao sam od Aleksandrije na sjeveru do Asuana na jugu zemlje. A prošlo sam ljeto proveo nezaboravnih mjeseca dana putovanja kroz južni Meksiko, Guatemalu i Belize. Naravno, ima još odredišta koja bih htio posjetiti, a ako bude zdravlja i sreće nadam se da ću i uspjeti u tome.

♦♦ UMJETNIČKA ZNATIŽELJA

Banovac devet godina radi kao osnovnoškolski učitelj likovnoga, a ozbiljniji angažman, odnosno interes za umjetnost stekao je još u srednjoj školi. Na ekskurziji u Pragu, naime, kupio je profesionalne nožiće za linorez te ga je to motiviralo da se ozbiljnije pozabavi grafikom.

– Uskoro sam subotama dolazio u školu da bih radio na svojim radovima. Nisam o tome ozbiljno razmišljao, posvećenost radovima nametnula se sama od sebe. Daljnje školovanje na Akademiji bilo je prirodan slijed događaja.

Moram priznati da sam pedagoški smjer na Akademiji upisao upravo zato jer je sadržavao četiri pune godine grafike u programu.

Uspio je potom upisati postdiplomski studij u Ljubljani i magistrirati nakon dvije i pol godine. Bilo mu je to najproduktivnije razdoblje stvaralaštva, u kojem se potpuno razmahao u tehnikama dubokog tiska i litografije. U ateljeu Akademije bio bi od ranog jutra do zatvaranja navečer.

– Beskrajno sam zahvalan svojoj tadašnjoj ravnateljici osnovne škole u Gračacu koja mi je dopustila 2013. godine dva mjeseca neplaćenog dopusta da odem na umjetničko usavršavanje u Amsterdam, gdje sam svladavao tehnike fotokemijskog postupka u grafici. To je kratko razdoblje imalo veliki utjecaj na moj likovni razvoj i grafički rukopis. Pokušao sam odmjeriti svoj potencijal u europskoj sredini, odnosno vidjeti kako kotiram izvan Hrvatske.

Uspio je nakon toga otvoriti i svoj atelje u Splitu te smatra da je došao do vrhunca na području tehnike umjetničke grafike. Mogao bi se usavršavati još na području litografije, ali to je grafička tehnika koja je kod nas potpuno zaboravljena i zanemarena. Primjenjuje se možda još jedino na Akademiji u Zagrebu.

Likovna znatiželja i umjetnička „žica” za otkrivanje nove, ali i stare umjetnosti potaknula ga je da krene na putovanja. Maloj nastavničkoj plaći unatoč. Uglavnom je birao zemlje zbog kulturnih, povijesnih i umjetničkih lokaliteta. Primjerice, u Jordanu je uživao u znamenitoj Petri, u Egiptu na lokacijama Gize i Luxora, a u Meksiku i Guatemali to su bili Teotihuacan, Chichen Itza, Palenque i Tikal. Nije trebalo mnogo, kaže, da otkrije kako te zemlje skrivaju mnoge nerazvikane dragulje koje „običan” turist ne zna.

– Prednost samostalnog putovanja jest u tome što sa samom pripremom za putovanje ono već počinje, adrenalin se diže, dlanovi se znoje. Prije svakog putovanja valja se dobro pripremiti, odabrati rutu, smještaj i ključne točke za posjet. Naravno, treba pokušati rezervirati što jeftinije avionske karte. Bitno je raspitati se o sigurnosti zemalja, obvezatnim cjepivima koja treba dobiti prije putovanja, viznom režimu…

♦♦ RAZLUČITI KVALITETU OD KIČA

S vremenom je shvatio svoje početničke pogrješke u planiranju te je pokušao dobiti maksimalno kvalitetne informacije. Preporučuje i da se informacije prikupljaju od samih turista na blogovima ili internetskim forumima.

Naravno, zahtjevnija odredišta traže i bolju pripremu. Za zadnje se putovanje pripremao nekoliko mjeseci, budući da je ono bilo najveći test njegove izdržljivosti i hrabrosti:

– Veliki je rizik bio putovati sam automobilom južnim Meksikom, Guatemalom i Belizeom. Moram priznati da nisam baš dobio ohrabrenja od prijatelja i kolega te sam prva tri dana u Meksiku bio u velikom grču. Putovanje tim dijelom središnje Amerike odnosno južnog Meksika odabrao sam jer sam htio posjetiti glavna majanska odredišta. To je bilo logično odredište nakon povratka iz Egipta, pokušati usporediti te dvije kulture kojima je zajednička tipologija piramide kao arhetipa religijske arhitekture.

Žali tek što nije upoznao obrazovne sustave tih zemalja, budući da može putovati jedino tijekom školskih ljetnih praznika, a tad su zatvorene i škole u tim odredištima. Imao je, recimo, plan posjetiti Akademiju likovnih umjetnosti u Luxoru, budući da je povezan s kolegom grafičarom iz Luxora na društvenoj mreži, ali je taj fakultet također bio zatvoren krajem srpnja.

Njegovi učenici, osnovci u Lišanima Ostrovičkim i Polači, uglavnom znaju za najpoznatije znamenitosti zemalja koje je njihov učitelj posjetio. I bude mu iznimno drago kad pokažu dodatni interes. Dosad bi Banovac uvijek pripremio neke fotografije za prezentaciju u suradnji s učiteljem povijesti/geografije kako bi dodatno potaknuli dječju želju za znanjem. A i neki konkretni autentični predmeti, poput papirusa koje bi donio sa sobom, dodatno pomažu zornom predočavanju tih svjetskih kultura.

Banovac smatra da je likovnost, pa onda i sama vizualna komunikacija, od iznimne važnosti za razvoj djeteta. Dijete istodobno s razvojem govora razvija i likovnost. Za njega je crtanje oblik komunikacije. Dijete tako odašilje poruku i estetika je nebitna u najranijoj fazi razvoja:

– Današnje doba suvremene tehnologije vrijeme je zasićenja vizualnim sadržajem. Treba znati razlučiti kvalitetan sadržaj od kiča. I dalje djeca razvijaju svoju psihomotoriku na sličnom principu, međutim sada su papir i bojice zamijenili tableti i mobiteli. ‘Stalnost’ tradicionalne papirne podloge zamijenjena je brzinom kreacije dodirnog ekrana i materijalnom nepostojanošću. Stoga je bavljenje vizualnim načinom izražavanja iznimno važno za razvoj pojedinca kao cjelovite osobe – siguran je naš sugovornik.

♦♦ PUTOVANJA NISU TROŠAK

Likovnjaci, odnosno nastavnici likovne kulture, često se susreću s predrasudama, pogotovo u poslovima vizualnog identiteta škole. Primjećuje to i učitelj Banovac te daje primjer kako se općenito misli da s nekoliko komada hamer-papira u boji svatko može vizualno urediti unutarnji prostor škole. Predrasude, osim od kolega i roditelja, likovnjaci doživljavaju i od samog poslodavca – Ministarstva znanosti i obrazovanja:

– Mnogi likovnjaci, kao i ostali učitelji koji predaju predmete od jednog sata tjedno – glazbena i tehnička kultura – rade u nekoliko škola, čak i u tri, kao na primjer ja prošle godine. A u Pravilniku o normi stoji kako likovnjak može imati maksimalno dva sata likovne grupe ukupno, bez obzira na to u koliko škola radio. To znači da Ministarstvo smatra da taj posao ne vrijedi plaćati ili da ga može obavljati bilo tko nestručan. Mislim da to dovoljno govori o marginalizaciji likovne struke u obrazovanju – jasan je Banovac.

Naravno, nismo mogli izbjeći pitanje o financiranju putovanja, na koja se Banovac svake godine tako odvažno upućuje. Jer su takvi izleti za većinu ljudi luksuz. No uvijek, ovisno o odredištu, postoji jeftini i skuplji smještaj.

Netko tko želi uštedjeti na smještaju koristi se takozvanim couchsurfingom, dok Banovac kombinira niskobudžetne hotele i hostele:

– Valjda sve ovisi i o stilu života. Ne kupujem nove automobile ni markiranu robu. A tri mjeseca prije putovanja još nisam siguran da ću zapravo ići. Ali čim rezerviram avionsku kartu putovanje postaje projekt koji se mora izgurati do kraja. Na putovanja ne gledam samo kao trošak. Ona su za mene nastavak školovanja. Na svakom putovanju nastojim doživjeti i posjetiti planirana mjesta. I ne mogu reći da žalim zbog potrošenog novca. Iskustva koja sam stekao neprocjenjiva su. I ona neugodna iskustva koja steknem na putovanjima, neplanirani troškovi, a skupi ih se, s vremenom postanu manje bitni i ostaju sjećanja na pozitivno. Sasvim sigurno mogu reći da sam zbog tih iskustava postao bogatiji čovjek. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ] 

……………………………………….

✿ Uskoro edukativna izložba

Andro Banovac planira uskoro postaviti edukativnu izložbu fotografija sa svojih putovanja. Progovara to kroz njega učiteljski duh, koji želi svoje spoznaje prenositi na druge, bez obzira na to jesu li to djeca ili odrasli.

Kaže nam kako je ideja za izložbu nastala tijekom priprema za odlazak u Meksiko:

– Posjetio sam većinu planiranih odredišta, poznatih lokacija, nekropola i gradova u Egiptu i Meksiku i skupio znatnu fotografsku građu. Smatram da te dvije velike civilizacije dijele sličnosti u tipologiji arhitekture, urbanizma, ali postoje i druge društvene paralele. Uvjeren sam da bi izložba potaknula znatan interes, kad bi i fotografijama pridružio interaktivne karte nekropola, povezao mape s fotogrametrijskim modelima ključnih građevina. Ona bi u svojoj suštini sadržavala interdisciplinarni pristup koji bi bio od većeg interesa široj populaciji. Motiv više zašto bih pokušao to realizirati jest činjenica da povijest i kultura tih civilizacija nisu bile u nastavnom programu sveučilišta koje sam pohađao.

Navodi tek jednu zanimljivost koja bi sigurno zaintrigirala njegove učenike, ali i širu javnost. Naime, slava i fama faraona Tutankamona ima paralelu u majanskoj kulturi s pronađenim grobom i blagom kralja Pacala u piramidi u Palenqueu. Toliko ima zanimljivosti u tim kulturama koje se ne spominju tijekom školovanja i Banovac to smatra velikim nedostatkom.

– Mislim da je velika prednost izučavati likovnu umjetnost i povijest umjetnosti, ne samo na temelju čitanja, ispitivanja i bodovanja na sveučilištima, već i empirijskim znanjem stečenim na terenu.

……………………………………….

✿ Nitko u školstvu nije radi novca 

Naš sugovornik kaže da nikad nije požalio što je izabrao učiteljsko zanimanje, odnosno posao nastavnika likovne kulture i umjetnosti, unatoč potplaćenosti i društvenoj marginaliziranosti ove struke.

Svaki posao ima prednosti i mane:

– Nitko tko radi u školi ne radi da se obogati. Katkad učenici uzvrate komplimentirajući tvoj posao. Ili izgaraju od želje da dočekaju sat likovne grupe. Tad osjetiš da taj posao ima smisla i taj te osjećaj psihički digne. A ima i suprotnih situacija. Stoga je svaki radni dan neprestano dokazivanje učenicima, roditeljima, kolegama – ipak s ponosom govori Banovac.

……..…… [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ] ……………….