Osnovno što valja izmijeniti jest broj obvezatnih, sukladno tome i izbornih predmeta te satnicu pojedinih predmeta tijekom nastavnog tjedna, što se sve češće spominje u nastavničkim krugovima.

Naš gimnazijalac u prvome razredu ima 15 predmeta, a u Irskoj, Švedskoj ili Portugalu učenici imaju od šest do osam obvezatnih predmeta. I ta im se brojka smanjuje od prvoga prema završnom razredu srednje škole.

………………………….

Napisala Mirna KOVAČIĆ, prof. | OŠ „OŠ Đuro Ester”, Koprivnica

………………………….

Nadalje, dosad se podrazumijevalo da gimnazijalac mora imati široke interese i spremnost na upijanje znanja iz dvoznamenkastog spektra obvezatnih predmeta. Enciklopedijskom se znanju težilo, renesansnom se čovjeku divilo.

No današnje generacije učenika ne teže enciklopedijskom znanju. Zazivanje potrebe za širokom općom kulturom postalo je irelevantno za zanimanja budućnosti.

Uspješnost u svim obrazovnim područjima i danas je prisutna kod pojedinih učenika u našim razredima, no sve više učenika vrlo rano otkriva u kojem je području njihov interes.

Zanimanja 21. stoljeća okrenuta su specijalizaciji u određenom području, razvijanju kreativnosti i sposobnosti brze adaptacije na konstantne promjene.

Trebamo li zaista žaliti za prošlim vremenima kad se činjenično znanje više cijenilo, oplakivati činjenicu da je učenicima uistinu irelevantno što se događalo tijekom Peloponeskog rata ili koga očekuje Godot?

Današnjoj generaciji učenika trebali bismo omogućiti stjecanje znanja i kompetencija koje su im potrebne kako bi nastavili cjeloživotno učenje, proces koji će ih sigurno pratiti u daljnjim fazama školovanja, ali i radnome mjestu (koje sigurno ne će biti isto od početka radnog vijeka do kraja).

U svojoj školi, na stručnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu susrećem vrhunske učitelje koji imaju iznimne ideje i koji te kreativne ideje provode u nastavi.

Primijetila sam na edukacijama u inozemstvu da učitelji iz europskih zemalja nisu nimalo kreativniji od hrvatskih, njihove škole ne raspolažu modernijom opremom, a njihove nastavne metode uglavnom su one kojima se služimo u našim školama oduvijek. A naši su učenici u mnogočemu napredniji od svojih vršnjaka iz Europe, često fleksibilniji, otvoreniji, spremno slušaju upute i bez oklijevanja pristupaju rješavanju postavljenih zadataka, dok se engleskim jezikom aktivno koriste na vrlo visokoj razini.

Zato je reforma našeg sustava nužna i hitna. Možda je ova školska godina idealan trenutak za to. Jer su učitelji ove nastavne godine dokazali da se mogu ujediniti i biti posvećeni istome cilju. Idući zadatak bit će iznijeti novu cjelovitu (!) obrazovnu reformu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Mirna KOVAČIĆ, prof. | OŠ „OŠ Đuro Ester”, Koprivnica ]