… i okoliše naših odgojno-obrazovnih ustanova. Tako je Velikoj Pisanici ove godine pripala Zlatna povelja u kategoriji škola, a Dječji vrtić Radost iz Splita proglašen je najljepšim u kategoriji predškolskog odgoja.

Za ovu, naročito među školskim zadrugarima, prestižnu titulu natjecali su se učenici iz više od 150 osnovnih i srednjih škola te djeca iz srodnih odgojno-obrazovnih ustanova. Svrha je projekta djecu (na)učiti voljeti prirodu te prepoznavati vrijednost i ljepotu podneblja u kojem žive.

Natječajem se promiče isključivo organska poljoprivreda, uzgoj izvornog i domaćeg bilja, prepoznavanje ljepote vlastitoga krajolika te povratak tradicijskim vrtovima u svim dijelovima Hrvatske. I to je najveća vrijednost ovog projekta, iako su najbolji dobili i novčane nagrade – 10 tisuća kuna za prvoplasirane, odnosno 5000 i 3000 kuna za drugo i trećenagrađene.

EKOLOŠKA VIZIJA

Ravnateljica OŠ Velika Pisanica Ivana HAIĆ govori nam kako se škola prijavljuje na natječaj za Najljepši školski vrt od 2008. godine, a ova Zlatna povelja rezultat je dugogodišnjeg rada učenika, djelatnika i lokalne zajednice:

– Kruna je ovo i nagrada za trud, volju, ideje i angažman svih zaslužnih koji su godinama vrijedno obogaćivali elemente našeg vrta. Izradili smo i uredili sjenicu, ribnjak, hotele za kukce, putokaze, suhi vrt, pločice s imenovanim biljnim vrstama, stalke za bicikle, klupice za izvanučioničku nastavu. Posadili smo različite autohtone biljne vrste, božure, kadifice, više od 30 vrsta perunika, vrt sa začinskim biljem te predano radili u njemu.

Da je riječ o kontinuiranome radu na ljepoti i sadržajnost vrta dokazuje i činjenica da je 2017. godine ova škola na istome natječaju nagrađena Zelenom poveljom Fonda za energetsku učinkovitost.

OŠ Velika Pisanica u Bjelovarsko-bilogorskoj je županiji i ima 199 učenika u 19 odjela. Škola je sagrađena 1971. godine, a veliku je materijalnu pomoć u izgradnji škole osigurao Frenk KERN, Amerikanac podrijetlom iz Male Pisanice. Stoga je njegov spomenik u školskom parku. Osnovna škola ustrojena je kao matična osmogodišnja škola u Velikoj Pisanici, sa četirima područnim školama: Babinac, Bedenik, Ribnjačka i Lasovac, rekla nam je Haić:

– Škola je prepoznala svoju viziju u ekološkim sadržajima, što pokazuje ljepota i uređenje samog vrta. Uspostavljena je suradnja s mnogim institucijama i donatorima. Tako nam je Japansko veleposlanstvo pomoglo kod nabave novoga namještaja za školu, dok smo uz pomoć Vlade RH uključeni u Švicarsko-hrvatski program suradnje – Obrazovanje za održivi razvoj. Tu su i suradnje sa Zakladom Zamah, Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva, akcija RTL pomaže djeci, Zaklada Adris, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Hrvatska turistička zajednica, INA, Hep, Lidl itd…

ZAČINI IZ VLASTITOG VRTA

Ipak, najzaslužniji među djecom za prekrasan školski vrt i okoliš jesu školski zadrugari, okupljeni u Učeničkoj zadruzi Bilogora, koja je obnovljena 2003. godine. Voditeljica je zadruge učiteljica razredne nastave Marija DENT.

Od 2007. djeluje pet sekcija: cvjećari, keramičari grafičari, voćari, likovna sekcija i vezilje. Likovnu sekciju vodi Sanela GERIĆ. Bave se izradom ukrasnih i uporabnih predmeta za različite prigode i blagdane i svake godine nastoje isprobati nove materijale i nove tehnike. Vrijedne ruke keramičara grafičara oblikuju različite ukrase i predmete od gline. Bave se i vrlo zahtjevnom tehnikom, grafikom, te njihovi radovi uvijek izazivaju pažnju i divljenje.

– Škola posjeduje i mali voćnjak jabuka na području Područne škole Bedenik. No budući da voćnjak godinama nije obrađivan, škola je 2009. godine uz veliku pomoć roditelja pokrenula akciju obnove voćnjaka. Svrha je te sekcije očuvanje starih i rijetkih sorti voćaka, briga o biljkama i voćnjaku. A vrijedni voćari danas izrađuju prefini kompot od jabuka i sok – rekla nam je voditeljica zadruge Dent, dodavši da je u voćnjaku 2012. godine posađeno 50 stabala domaćih sorti jabuka.

Vrijedni su i školski cvjećari. Imaju pune ruke posla, a posebno, dakako, u školskome vrtu. Kutak začinskog bilja prije deset godina izgradile su marljive ruke tadašnjih učenika i učitelja razredne nastave. Kutak je bogat ljekovitim i začinskim biljem koje redovito upotrebljavaju u školskoj kuhinji i nastavi.

Učenička zadruga Bilogora redovito sudjeluje na županijskim smotrama učeničkog zadrugarstva. Brojni su rezultati postizani, a svi su kao veliku nagradu za trud i rad doživjeli odlazak na Državnu smotru učeničkog zadrugarstva 2018. godine u Vinkovce.

– Povodom blagdana, jasno, organiziramo božićne i uskrsne radionice. Sudjelujemo na općinskom sajmu, a od 2017. godine i na gradskom Božićnom sajmu u Bjelovaru. Svoje pak proizvode redovito izlažemo na Lovrakovim danima kulture – saznajemo od učiteljice Dent koja smatra kako mladi zadrugari svojim primjerom nastoje pozitivno utjecati na ostale učenike, ali i mlade naraštaje koji dolaze.

POZITIVAN UTJECAJ

Naravno, veliku pomoć djeci i učiteljicama kod uređenja vrta pružaju članovi pomoćno-tehničkog osoblja. Među njima je i spremačica Dijana DINJAR, koja u različitim aktivnostima razvoja školskog vrta sudjeluje intenzivno već nekoliko godina. Poznaje taj vrt kao vlastiti džep, pa nam je upravo ona podrobnije objasnila kako se vrt sastoji od nekoliko zanimljivih odvojenih cjelina koje zajedno čine poseban prostor. Obogaćuju se time ne samo rad i obrazovanje svih zaposlenika i učenika škole već vrt ima iznimno pozitivan utjecaj i na čitavu lokalnu zajednicu.

U vrtu su čak dvije učionice na otvorenome, sjenica, meteorološka postaja, različiti poučni smjerokazi, nazivlje bilja na latinskom i hrvatskom jeziku te ostali tradicijski elementi s područja Bilogore, opisuje naša sugovornica:

– Prednjim dijelom vrta dominira tridesetak stabala, nekoliko vrsta crnogorice, jele, smreke, borovi, cedrovi, čempresi, tise, božikovina te ostalo listopadno drveće poput breze, tulipanusa, magnolije, ukrasnih trešnji, vrtnog hibiskusa…

Većina stabala posađena je prije 30 godina, ali se svake godine vrt obogaćuje i novim sadnicama. Školski vrt omeđen je zelenom živicom koja odvaja ulični prostor od prostora vrta i vrtu daje posebno smirujuću atmosferu koja se osjeti sve intenzivnije kako se dublje ulazi u sam vrt. Dinjar naglašava da poseban dio vrta zauzimaju dvije velike gredice s trajnicama, posebice onima tradicijskima od kojih posebno ističe dvadesetak božura te tridesetak sorti perunika. Tu su i ostale trajnice poput plamenaca, stolisnika, različaka, astera, echinacee, anemona, boražine, coreopsisa, gaillardija, povratića i sl. Bogatstvo flore upotpunjuju i desetci samozasijavajućih ljetnica i trajnica kratkog vijeka poput potočnica, maćuhica, makova, ivančica, prkosa, vrtnih petunija. A u proljeće iste gredice krase lukovičaste proljetnice poput tulipana, narcisa, ukrasnog luka, presličica, šafrana, lukovičastih irisa.

Sve to rezultira prekrasnim bojama i mirisima zbog koji je i djeci i djelatnicima prekrasno svaki dan dolaziti u školu. Potvrđuje nam to i druga spremačica Ljiljana HORGOŠ, koja ovdje radi više od 20 godina. Ona je najbolji svjedok kako je vrt tijekom navedenog razdoblja doživljavao različite transformacije, ali je tek proteklo desetljeće, zahvaljujući zajedničkom entuzijazmu, zasjao u punom sjaju. To dokazuje i osvojeno priznanje za najljepši školski vrt.

– Omiljeni su mi dijelovi takozvani sjenoviti vrt, uza samu školsku zgradu, a sastoji se od dvaju kamenjara, sukulentnog vrta i vrta ukrasnih trava i seduma. Taj sjenoviti vrt obiluje vatrometom boja u svim godišnjim dobima i nezahtjevnim biljkama koje traže malo brige, a pružaju puno zadovoljstva.

ZA NOVE GENERACIJE

Mirisno-začinski vrt oformljenjem je u suradnji s lokalnim OPG-ima, a u njemu je posađeno mnogo začinskih i aromatičnih biljaka poput hrena, matičnjaka, različitih vrsta menti, komorača, kopra, divljeg češnjaka, vlasca, kalopera, mažurana, kadulje, origana. Mirisni vrt konstruiran je u obliku spirale omeđen starom pečenom ciglom, tradicijskim elementom u graditeljstvu bilogorskoga kraja. U vrtu je i vodeni segment u obliku jezerca, s vodenim biljem poput lopoča, šaša, raznih ukrasnih trava.

I Dinjar i Horgoš, ali i svi djelatnici OŠ Velika Pisanica zaključuju da rad u vrtu i briga o biljkama imaju pozitivan utjecaj na učenike, kako u području stjecanja pozitivnih radnih navika, stvaranja osjećaja odgovornosti, tako i u širenju važnosti brige i uređenja okoliša u zajednici i vlastitim obiteljima. Nagrada za najljepši školski vrt u Hrvatskoj samo je dodatna motivacija generacijama koje dolaze, da i oni spremno zemljom zaprljaju ruke. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Priredio Branko NAĐ ]

……………………

Akcija „Zasadi drvo, ne budi panj”

Budući da im briga o okolišu i raznome bilju nije strana, učenici i djelatnici OŠ Velika Pisanica rado su se priključili nedavnoj građanskoj akciji kolektivne sadnje drveća „Zasadi drvo, ne budi panj”.

Učiteljica prirode i biologije Marina Malešević, kao jedan od novijih članova kolektiva škole, ionako je planirala pridonijeti uređenju školskog vrta te joj se prilika pružila upravo putem spomenute akcije. Na dan sadnje pripremljeno je 300 sadnica biljke Ligustrum poznate još pod nazivom kalina. Riječ je o trajnome grmu čije plodove rado jedu male ptice koje vole u njoj sagraditi svoja gnijezda. Često se sadi kao ukrasna biljka ili za formiranje živih ograda. Pa su se i ovdje odlučili posaditi kao ukrasnu živicu, otkriva nam Malešević.

Pod budnim okom spremačice Dijane, a uz pomoć školskog domara Alena Šikača, učenici osmaši počeli su pripremu tla. Odlučili su da je potrebno iskopati dva paralelna reda, tj. kanala u koje će se posaditi kalina. Ubrzo su se učenici rasporedili prema svojim vještinama. Dječaci su se primili alata, a djevojke pripremale sadnice za sadnju.

– Učenici su tijekom sadnje iskazali veliko oduševljenje radom. Osjećali su da je vrlo korisno posaditi nešto vlastitim rukama te pridonijeti ozelenjivanju okoliša. Neki su čak otkrili ljubav prema sadnji i uređenju. Smatram da je priključivanje kolektivnoj sadnji provedeno uspješno, a dodatno me vesele svi pozitivni učinci koje učenici zbog toga ostvaruju, jer osjećaju pripadnost tom prostoru te preuzimaju odgovornost za komadić zemlje za koji se sami brinu – zaključuje Malešević.

……………………