Nedavno smo svoga trogodišnjeg sina upisali u predškolu. Nakon loših iskustva u lokalnom vrtiću, odlučili smo se za iznimno skupu školu Montessori. Program je nevjerojatan i već smo u prvom polugodištu počeli primjećivati rezultate.

Učitelji našeg sina njeguju njegovu samostalnost, razvijaju kreativnost, imaju suosjećanja i poštovanja u procesu prenošenja osnovne pismenosti, računanja i svih ostalih stvari koje dijete mora znati.

Upisali smo ga u tu školu zbog toga što smatramo da je to odgovarajuće mjesto za njega u ovom trenutku s obzirom na njegove trenutačne potrebe, ali također i zbog toga što smo uvjereni da je to vrsta okruženja koja će mu pomoći da odraste u sposobnu, samostalnu osobu. Osobu koja će uspjeti u životu.

Međutim, ovakvo obrazovanje nije jeftino. Zapravo, nismo sigurni hoćemo li si moći priuštiti da naš sin ostane u ovoj školi. Ne vidim na koji bi način dijete iz obitelji s niskim prihodima moglo pohađati ovakvu školu bez školarine. Ne samo da su cijene prilično visoke, već postoji i jednokratno plaćanje pri upisu od nekoliko tisuća dolara te cijeli niz drugih sitnica koje također koštaju.

Ovo je mjesto puno suosjećanja i podrške za djecu i obitelji, ali je također dostupno uglavnom samo bogatim obiteljima, do te mjere da to može biti pomalo neugodno.

Naravno, neki će s pravom reći da ne trebate biti upisani u školu Montessori da biste provodili njihove metode. Možete to raditi kod kuće i postoji mnogo dobrih resursa online koji će vam u tome pomoći. No osim ako ste roditelj koji može (i želi biti) kod kuće većinu vremena, to vam neće mnogo značiti.

Ali za one koji imaju vremena i novca, ovaj pristup donosi dobre rezultate. Ne samo da smo doživjeli zamjetnu promjenu kod našeg sina, već istraživanja nalažu da obrazovanje Montessori doista djeci daje prednost u životu. Studija iz 2017. sugerira da filozofija Montessori, ako je pravilno primijenjena, donosi kognitivnu i društvenu dobrobit za djecu. 

Štoviše, pokazalo se da Montessori obrazovanje zaista probija razredne barijere u obrazovanju. Druga studija iz 2017. otkrila je da „predškola Montessori također izjednačava ishode među podgrupama koje obično imaju nejednake ishode”. 

Ako je vjerovati istraživanjima, dostupno nam je obrazovanje koje bi zaista moglo smanjiti jaz između bogatih i siromašnih, a koje je uglavnom dostupno samo bogatima.

Zašto?

Tužna je stvarnost to da se čini kako je ovdje uglavnom riječ o intelektualnoj lijenosti. Angeline LILLARD tvrdi da je konvencionalno obrazovanje toliko „alergično” na pristup Montessori da ga je potisnulo na sam rub obrazovnih praksi, unatoč dokumentiranim dobrobitima ujedno za pojedine učenike i za društvo.

Mi ne možemo zamisliti preoblikovanje sadašnjeg obrazovnog sustava sa svrhom njegova poboljšanja, stoga radimo samo površinske korekture sustava. Oni koji žele drukčije obrazovanje za svoje dijete imaju pravo na to – privatno i samo ako si ga mogu priuštiti. A sve se to odigrava više od deset godina prije nego što itko uopće razmišlja o upisu na fakultet.

Mjera naših stavova prema obrazovanju jest to da smo najviše uznemireni zbog nepravednosti u obrazovanju tek kad se čini da to utječe na izglede za zapošljavanje.

Nejednakost u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju – pogotovo onoj vrsti obrazovanja koje je usmjereno na izgradnju ljudskih vrlina, vještina i sposobnosti poput kreativnosti i suosjećanja – ne samo da obećava izgradnju boljih kandidata za zapošljavanje, već i nudi otpornije, znatiželjnije i maštovitije ljude. To je obećanje ne samo boljeg zapošljavanja, već i boljeg života.

No ako se ovo obećanje ostvari, tada imamo istu društvenu nejednakost, iste korisne ishode za učenike. Ono što je manje očito je nepravednost.

Ne vjerujem da roditelji griješe u tome što šalju svoju djecu u škole poput ove. Niti su škole nužno u krivu ako odnos cijene i isplativosti znači da ne mogu ugoditi zahtjevima onih s nižim primanjima. Ipak, strukture privilegiranosti ostaju. Ne mogu si pomoći a da se ne osjećam pomalo krivim za to što naš sin ima priliku koristiti se od obrazovnim metodama koje bi mogle biti korisne mnogima drugima.

Maria MONTESSORI je napisala: „Obrazovanje je najbolje oružje za mir”, dodajući da „istinski mir potiče trijumf pravde i ljubavi među ljudima; on otkriva postojanje boljeg svijeta u kojem vlada sklad.”

Ovaj model mira i društvene pravde ne može biti zadovoljen tamo gdje obrazovni sustav odražava i utvrđuje nejednakosti.

Očito, to ne znači da su oni koji nisu upisani u obrazovanje Montessori osuđeni na neuspjeh ili osrednjost. Zaista, ovdje se uopće ne radi o obrazovanju Montessori. Radi se o principu.

Ako imamo razloga vjerovati da je određeni proizvod, pedagogija ili bilo koji drugi resurs (koji je nužan za pojedinca ili za rast zajednice) bolji od prosjeka, tada imamo obvezu učiniti ga dostupnim za svakoga.

Roditelji imaju svako pravo da slijede ono što misle da će pomoći njihovoj djeci da vode dobre živote. Zapravo, rekao bih da im je to dužnost.

Međutim, predodrediti svoje dijete za uspjeh na načine koji su nedostupni djeci koja su u nepovoljnijem financijskom položaju nije ugodno i može biti moralno upitno. Stoga ću poslati svoju djecu u školu Montessori; najmanje što mogu napraviti jest zahtijevati da i drugima bude dostupna ova opcija, bez obzira na njihov bankovni račun.

…………………

NAPOMENA 

• Ujedinjeno Kraljevstvo: The Guardian su britanske dnevne novine osnovane 1822. godine, koje izdaje Guardian Media Group. Mrežne stranice The Guardiana – guardian.co.uk – jedne su od najposjećenijih internetskih stranica na engleskom jeziku.
• Izvor: theguardian.com