Što je potrebno učiniti kako bi inkluzivno obrazovanje uspjelo?

Lisa KAHN grli svog sina kojem je 2017. godine dijagnosticiran autizam. Izbačen je iz škole, jer je udario svog pomoćnika u nastavi. Trenutačno je kod kuće u Guelphu u Ontariju, Kanada. U organizaciji školskog okruga školuje se kod kuće, dok njegovi roditelji ulažu prigovor na njegovo isključenje iz redovite nastave.

Lisa Kahn ove je jeseni razradila novu dnevnu rutinu. Ujutro bi doručkovala, zatim nahranila svoje dvoje djece i spremila ih za školu. Grayson je sedmogodišnji dječak s riđom kosom i plavim očima. Ima stariju sestru Avery. Nakon što bi odvezla djecu u školu, Lisa bi vježbala duboko disanje uz pomoć aplikacije na ručnom satu i pripremala se za telefonski poziv.

Znala je da će je, u neko doba, zvati iz Graysonove škole i tražiti da dođe po njega, jer radi probleme. Ako bi preživjela dan bez telefonskog poziva, prilikom preuzimanja djeteta na kraju školskog dana ukočila bi se gledajući u osobu koja joj ide ususret u namjeri da je izvijesti o svim užasnim stvarima koje je toga dana njezin sin izveo.

Gospođa Kahn se nadala da škola može udovoljiti potrebama Graysonova poremećaja u razvoju. U ljeto 2017. dijagnosticiran mu je autizam i, iako je dobro izražava, a njegova je sposobnost zbrajanja brojeva napamet impresivna, postaje agresivan svaki put kada dođe do promjene rutine ili zadatak postane pretežak.

U rujnu je bio suspendiran s nastave na pola dana, jer je pokušao gurnuti pomoćnika u nastavi niz stepenice. Nekoliko tjedana kasnije podignuo je stolac i bacio ga na drugog učenika. Osim toga, povremeno je udarao, gurao i prijetio školskom osoblju i drugim učenicima, tvrde iz škole. A potom im je krajem listopada prekipjelo.

Nakon incidenta u kojem je Grayson napao svoju pomoćnicu, a ona je pritom zadobila nekoliko modrica, ogrebotine i potres mozga, sedmogodišnjak je isključen iz škole.

Gospođa Kahn i njezin suprug Dave sad pokušavaju pronaći novi obrazovni put za Graysona, vjerujući da mu pripada mjesto u sustavu javnog školstva.

„Ne samo da mu je oduzeta interakcija s vršnjacima”, objašnjava gospođa Kahn, „već mu je oduzeto i pravo na obrazovanje.”

Kahnovi su podnijeli tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Ontariju i žalbu na odluku školskog odbora o Graysonovu isključenju iz škole. Zasad ga drže kod kuće, donedavno je primao privatne poduke koje mu je osigurao okrug, a sad s njim radi majka svakodnevno ga poučavajući matematiku, pisanje i čitanje.

Kažu da to nije optimalno rješenje za njezina sina i oboma im otežava njihov posao za radnih dana.

Iskustvo ove obitelji naglašava rastuće izazove s kojima se suočavaju roditelji i učitelji kad je u pitanju zadovoljenje potreba djece s teškoćama u sustavu javnog školstva. Prošlih su desetljeća škole diljem Kanade usvojile model inkluzivnog obrazovanja, ali se mnogi bore s teškoćama trudeći se pronaći najbolji način da uključe djecu sa složenim potrebama u redovite učionice. Inkluzija ne može funkcionirati, kažu, bez pažljivo osmišljenog načina poučavanja djece s različitim potrebama te organizacije školskog dana.

Učitelji izvještavaju o porastu nasilnih incidenata koji narušavaju odnose u učionici i stvaraju napetost među obiteljima koje vjeruju da su sigurnost i učenje njihove djece narušeni, a okruzi se bore s poteškoćama pokušavajući prigrliti inkluziju koja istodobno jamči sigurno okruženje za osoblje i učenike.

U međuvremenu, roditelje koji imaju djecu s razvojnim i intelektualnim teškoćama redovito pozivaju u školu s molbom da ih ranije odvedu kući ili da ih jednostavno uopće ne dovode na nastavu. Stvar komplicira činjenica da, osim pojedinih istraživanja roditeljskih grupa ili njihovih odvjetnika, školski okruzi ne vode službene bilješke o količini ovakvih slučajeva skraćenih školskih dana ili privremenih isključenja.

Jacqueline SPRECHT, voditeljica Kanadskoga istraživačkog centra za inkluzivno obrazovanje i profesorica na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Western Ontario, kaže da je sustav očigledno manjkav kad je sedmogodišnjak isključen iz škole, pri čemu za njega nije nađeno odgovarajuće rješenje. „Kako smo se mogli dovesti u situaciju da sedmogodišnjak bude isključen iz škole umjesto da tražimo uzroke i pokušamo zaustaviti neželjena ponašanja?”

Istraživanja pokazuju da mladi u inkluzivnim učionicama obično imaju više prijatelja, bolje akademske rezultate i veće samopouzdanje nego kad se obrazuju u odvojenim učionicama, kaže dr. Sprecht. Ali administratori u Graysonovoj školi tvrde da ga nije moguće uključiti i pritom mu jamčiti sigurnost.

Integracija djece s teškoćama, s druge strane, i dalje stvara nelagodu kod nekih roditelja zdrave djece koji su zabrinuti za njihovu sigurnost:

„Znam da Kahnovi vjerojatno ističu Graysonovo pravo na obrazovanje, ali što je s pravima ostale djece u razredu?”, napisao je jedan roditelj u pismu koje je uključeno u ravnateljevo izvješću o isključenju dječaka iz škole. „Osim prijetnje za sigurnost drugih učenika, njegovo ponašanje također stalno ometa nastavne aktivnosti. To nije prihvatljivo.”

Dok se djeca diljem Kanade vraćaju u školu, Lisin će sin ostati kod kuće. Kako se pokazalo u slučaju obitelji Kahn, inkluzija je staza popločana dobrim namjerama, ali prepuna rupa.

………………

NAPOMENA

• KANADA: The Globe and Mail – vodeća kanadska medijska kuća.
• Izvor: theglobeandmail.com
• Photo by Annie Spratt on Unsplash