Jučer-danas-sutra
SREDNJA ŠKOLA BOL NAPRAVILA KUHARICU „DIVJI PIJAT”
Jela od samoniklog bilja kao zalog kvalitetnoga života
objavljeno: 17. veljače 2020.

Na kulinarskim i gastronomskim radionicama pripremali su variva, salate, namaze, pa čak i koktele, sve u čast tradicije dalmatinske kuhinje svojih baka i djedova, sve kako bi ta jela spasili od zaborava te usput unaprijedili bračku gastroponudu zanimljivim i zdravim jelima.

Rezultat je projekta zanimljiva knjiga istoimenog naziva – „Divji pijat” – koja je već na natjecanju Gourmand World Cookbook Awards u Hrvatskoj pobijedila u dvjema kategorijama: C05 Mediterranean i C07 Eastern Europe. Knjiga se tako kvalificirala na natjecanje za najbolju kuharicu na svijetu 2020. s pobjednicima iz drugih zemalja u istoj kategoriji.

Recepte je osmislila profesorica Ada SEFERAGIĆ.

Povela je učenike na terenske radionice pa su tako po bolskome kamenjaru brali divje zeje odnosno mišancu, a podno Vidove gore te na terenima oko Murvice i Svete Lucije divlju mrkvu, blitvu, luk, rikulu, koromač i šparoge.

✿ PRVI SUSRET S OTOKOM

Profesorica Seferagić u Srednjoj školi Bol već 30 godina predaje biologiju, kemiju, poznavanje robe i prehranu tako da dulje ima priliku, kroz nastavne sadržaje, a i ostale aktivnosti, educirati učenike po tom pitanju i utjecati na njih kako bi usvojili zdrave navike. Govori nam kako se maturanati više brinu o prehrani, svjesni su koliko je to važno, a ostali učenici o tome vode računa samo povremeno.

U Srednju školu Bol ujesen je upisana druga generacija učenika koji dolaze iz cijele Hrvatske, u smjerove opća gimnazija, turističko-hotelijerski komercijalist, kuhar i konobar. Ovdje imaju besplatan smještaj i hranu, a kuhari i konobari čak i stipendiju te ih nakon završene srednje škole čeka posao u bolskim hotelima.

– S obzirom na to da je većini te djece to bio prvi susret s Bolom, Bračom, Dalmacijom nisu znali gotovo ništa o uzgojenoj i samonikloj hrani ovog podneblja, a ni sami Bračani nisu puno znali o tome. Sad je situacija bitno drukčija. Bio je izazov upoznati ih s gastronomskom tradicijom otoka kako bi za koju godinu ugostitelji promicali zdrava i autohtona jela kao dio ponude na svome radnome mjestu, a ostali ih spremali barem u svom domu.

Tako je krenuo projekt Divlji pijat, kojim je škola, prema riječima profesorice Seferagić, na dvojak način željela pridonijeti jačanju Brača kao amblematske mediteranske zajednice.

✿ KOZJA BRADA I KRAVLJA GUBICA

Prvi je aspekt bio upravo edukacija o samoniklom bilju, zdravoj mediteranskoj hrani koja raste oko nas i koju nam je priroda dala. Željeli su i osvještavanje činjenice da je prostor oko nas ograničen resurs, baština koju smo naslijedili od prethodnih generacija na čuvanje:

– Mediteranska prehrana nije samo skupina namirnica, nego i okoliš, tehnika uzgoja hrane, održivi ekosustav, način pripreme i blagovanja, marenda, odmor u hladovini… Dakle, to je određeni stil života. Željeli smo turistima, ali prije svega domaćim ljudima, pokazati da je moguće nuditi lokalnu, autohtonu hranu izvan okvira osrednjih lokala koji nude smrznutu hranu po basnoslovnim cijenama, a da je to isplativo.

U projektu su se bazirali na divlje zelje, mišancu. Bračka je zemlja škrta i u kamenjaru ima malo plodne zemlje. Tako su Bračani naučili iskoristiti sve što im priroda nudi, a mišanca je često bila glavno jelo, dok su se riba i meso konzumirali tek u posebnim prigodama. Kad nije bilo ničega na stolu, mišanca je uvijek bila tu. Othranila je generacije, objašnjava nam naša sugovornica i zaključuje:

– Projekt Divlji pijat želi popularizirati hranu koju beremo na putu do škole, tik do našeg doma, uz obližnju plažu, u polju… I pripremamo je s ljubavlju i sviješću o blagodati toga.

I učenici i djelatnici škole proveli su mnogo vremena u razgovorima s ljudima koji od djetinjstva beru i spremaju mišancu i oni su rado podijelili svoja iskustva. A nakon teoretskog dijela, valjalo je prionuti i praksi. Povela je profesorica svoje učenike na teren, pa su učenici skupili i u školu donijeli dvadesetak različitih vrsta samoniklog bilja. Među njima i one vrlo tradicionalnih naziva, poput prilipuša, ušaca, brmbečice, žutenice, kostriča, tušta, štavelja, kozje brade, kravlje gubice i pivčića. Naučili su ih prepoznati, potom doznati kakva su njihova ljekovita i nutricionistička svojstva, koji se dio biljke upotrebljava i sve je zabilježeno fotoaparatom. Nakon terenske radionice priređena je gastroradionica na kojoj su učenici spremali jela od samoniklog bilja po receptima koje je osmislila upravo profesorica Seferagić.

Spremili su bolski srednjoškolci tako juhu od mišance, domaću manistru s pestom od mišance, bruschette s mišancom, domaće raviole s mišancom, salatu od mišance i slanutka, quiche s mišancom, popečke od mišance, varivo s mišancom, pizzu s mišancom i mišancu s jajima.

✿ HRANA GOVORI SVE JEZIKE

Ovim učenicima, koji dolaze iz svih krajeva Hrvatske, bio je to prvi susret s otokom Bračem, Bolom i samoniklim biljem, ali znatiželjni, kreativni i otvoreni za nove ideje željeli su učiti i stvarati, iz čega su proizišla spomenuta jela.

Ideja za projekt i samu knjigu potekla je od Maje Duke, kreativne producentice festivala ,,Imena” koji se već deset godina održava u Bolu i voditeljica istoimene udruge za promicanje kulture i kulturne baštine. Najveći su dio naklade toga prvog izdanja (tiskana je u 550 primjeraka) otkupili hoteli, vjerojatno i zbog toga što je knjiga trojezična, pisana na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku:

– U hranu, prehranu nekog naroda utkano je mnogo toga i iz nje se može štošta iščitati. Hrvatska s Ciprom, Španjolskom, Portugalom, Grčkom, Italijom i Marokom dijeli mediteransku prehranu kao baštinu, koja je 2013. uvrštena u UNESCO-ov Popis nematerijalne baštine čovječanstva. Mi dijelimo to uvjerenje i smatramo da je hrana baština koja takoreći govori sve jezike i jasno odražava naše navike, kulturu i vrijednost. A nama na otoku hrana je zapravo pod nosom – katkad ju je dovoljno samo ubrati – zaključuje profesorica Ada Seferagić.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ]

RAVNATELJICA SANI BODLOVIĆ 

Moramo početi živjeti u skladu s prirodom

Danas, kad 90 posto hrane u svijetu putuje više od 2000 kilometara od uzgoja do stola, želimo popularizirati jestivo samoniklo bilje koje se može brati samo u čistom okolišu

Danas je Srednja škola Bol na zapadnom dijelu Bola, u blizini mora, odmah iznad šetnice koja vodi do poznate plaže Zlatni rat. Školu trenutačno pohađaju 122 učenika u općoj gimnaziji te programima za zanimanja kuhar, konobar i turističko-hotelijerski komercijalist. Od ukupno 39 zaposlenih, 31 je nastavnik. U sklopu škole postoji i Učenički dom u kojem je smješteno 48 učenika koji dolaze iz cijele Hrvatske:

– Danas, kad 90 posto hrane u svijetu putuje više od 2000 kilometara od uzgoja do stola, želimo popularizirati jestivo samoniklo bilje koje se može brati samo u čistom okolišu. Hrana je upravo medij kojim možemo progovarati o svim aspektima očuvanja baštine. Živjeti u skladu s prirodom, slušati je, slijediti njezine mijene i upute itekako ima smisla. Kao što ima smisla jesti hranu koju smo sami uzgojili ili, još bolje, ubrali na samom izvoru, u divljini, u prirodi. Nijedna trgovina, nijedna umjetno stvorena hrana ne može zamijeniti taj osjećaj i te okuse – ističe ravnateljica bolske škole.

Nastavkom se projekta pak nudi izvorni turistički proizvod koji je već prepoznalo hotelsko društvo Bretande Resort d.o.o., s čijim gostima planiraju odraditi terenske i gastroradionice u svibnju. I Turistička zajednica općine Bol školu je uvrstila u svoj program za sljedeću sezonu.

………………………………………..