Zanimljivosti
OŠ JOSIP VERGILIJ PERIĆ, IMOTSKI
Izrada kostima za maškare i sudjelovanje u pokladnim svečanostima
objavljeno: 18. veljače 2020.

Maškaranje u Imotskom vuče svoje početke već od prve polovice 18. stoljeća.

Tradicijske se vrijednosti prenose na mlađe naraštaje, bogate i uljepšavaju svakodnevni život. Vrijednost tradicijskog stvaralaštva ne smije biti zanemarena niti u odgojnom smislu te se djeca s narodnim blagom trebaju sresti i upoznati u školskoj dobi. Uloga je nas učitelja njegovati običaje svoga kraja i poticati djecu na uključivanje u očuvanja kulturne baštine i tradicije. Dakle, prenositi znanja, spoznaje, običaje s jednog naraštaja na drugi. Trebamo čuvati od zaborava sve ono što nas čini jedinstvenima i prepoznatljivima. 

………….

Projekt „Volim maškare” provodila sam godinama s učenicima različitih generacija.

„Evo dođe Bako k vami

da ne biste bili sami.

Ja učinih duga puta

od kraljevstva kalikuta.

 

Dobro doša stari Bako

iće, piće za te svako.

Obilno je pripravljeno

i pečeno i vareno.

………….

Pokladne svečanosti Imotskoga vrijedne su posebne pažnje, kako s aspekta kontinuiteta tako osobito i s aspekta građanske i obiteljske tradicije, a iznad svega s obzirom na pravo majstorstvo prerušavanja i raznolikost bogatih kostima.

Na ovakav se način kod djece stvara i razvija ljubav prema narodnim običajima svoga kraja i nastavlja očuvanje duge tradicije maškaranja u gradu Imotskom.

Postoji li bolji način za upoznavanje pokladnih običaja nego putem tradicije?

Tijekom niza godina svoga učiteljskog rada imala sam priliku voditi učenike na pokladne svečanosti. Uvijek su to bila posebna iskustva. Bilo je jako lijepo vidjeti zadovoljna i sretna mala lica mojih učenika.

A kako je to sve počelo?

Naravno, projektnom nastavom.

Naša je projektna nastava uvijek bila poučna kako bi učenici saznali što više o običajima, čuvanju naše baštine i pokladnim zabavama. Na roditeljskom sastanku roditeljima bih predložila ideju za maškare. Dogovorili bismo se o potrebnom materijalu. Zamolila bih one roditelje koji nam se mogu i žele pridružiti na radionicama u školi. Odaziv je uvijek bio izvrstan. Veselili su se zajedničkim druženjima u školi.

Prvi je dio projekta obuhvaćao kreativne radionice u popodnevnim satima u našoj školi.

U ovim su radionicama sudjelovali učenici i roditelji. To je bila prigoda da djeca uz zabavu i učenje sa svojim roditeljima sudjeluju u stvaranju kostima za maškare. Uz rad, učili smo i naše tradicijske pokladne pjesme.

Učenici, podijeljeni u skupine, sa svojim roditeljima dobili bi potreban materijal i zadatak što trebaju napraviti. Jedna je skupina ocrtavala šablone na spužvu, druga je skupina rezala spužvu, treća je lijepila i sastavljala spužvu.

Roditelji su aktivno sudjelovali sa svojom djecom, sugerirali im u izradi, pomagali i tako dobili stvarnu sliku o svom djetetu u školskom okruženju.

Gotove kostima spremali bismo na sigurno mjesto, dorađivali detalje i željno čekali zadnju nedjelju pred Pepelnicu kad smo odlazili na Bakovu povorku.

Svaka je radionica prošla zabavno uz pjesmu i krafne koje su vrijedne mame ispekle i donijele na radionicu u školu.

Sadržaji provedeni na radionici korelirali su s Likovnom kulturom, Hrvatskim jezikom, Matematikom te Prirodom i društvom.

Drugi je dio projekta obuhvaćao maskiranje u naše kostime i odlazak na Bakovu povorku. U dogovoreno vrijeme našli bismo se ispred škole i oblačili u kostime.

Krenuli bismo s ostalim maškarama u maskiranu povorku koja bi prolazila ulicama našega grada. Uz veselu i živu svirku plesali bismo, pjevali i pozdravljali naše sugrađane. Bili smo uzbuđeni što smo izmamili osmijehe na lica naših sugrađana pa i ponosni što predstavljamo našu školu.

Nakon obilaska grada, sudjelovali smo i u zabavnom programu organiziranom na trgu koji bi uvijek bio prepun brojnih maškara i radoznalih posjetitelja željnih smijeha i zabave. Paljenjem Krnjevala, vječitoga krivca za prirodne i ljudske nedaće, i uz poznate melodije našega puhačkog orkestra, završila bi tradicijska manifestacija, a s njome bi završilo i naše zajedničko proučavanje pokladnih običaja. Učeničko oduševljenje i zainteresiranost bili su najbolji pokazatelji uspješnosti našegprojekta.

Mi učitelji, sudjelujući u pokladnim svečanostima, potičemo učenike da i oni postanu aktivni sudionici u životu svoje sredine, razvijamo ljubav prema tradiciji, činimo ga ljepšim i bogatijim i postaje dijelom nas. U tomu i jest njegova vrijednost i mi ga ne smijemo prepustiti zaboravu. 

Otkrivajući narodno blago djeca će obogatiti svoje obrazovanje estetskim vrijednostima te razviti sposobnosti i vještine u stjecanju novih znanja, a učenje postaje igra u kojoj se rađa kreativnost i stvaralaštvo. Učenici u sebi zadržavaju lijepe dojmove i svoja pozitivna iskustva prenose drugima, kao što su naši stari prenijeli nama.


……………….

Katija NIKOLIĆ, učiteljica razredne nastave | OŠ Josip Vergilij Perić, Imotski