… koji su sustavno ispitivali učenje na svim razinama izobrazbe od prosinca 2014. do lipnja 2015. u Finskoj.

Forumaši su u svoje rasprave privukli više od dvije tisuće zainteresiranih pojedinaca željnih sudjelovanja i iznošenja vlastita mišljenja o pitanjima kako razvijati finski obrazovni sektor i izgraditi odgovarajuću viziju njegova djelovanja.

„Izobrazba je izvor ponosa finskoga društva. Međutim, preobrazbe na poslu, digitalizacija, rastuće nejednakosti, multikulturalizam i globalizacija predstavljaju izazove obrazovnom sustavu“ – navodi se u predgovoru.

Postavljaju se zatim pitanja kako se izobrazba i obuka mogu prilagoditi potrebama za promjenljivim vještinama u budućnosti, kako poticati obrazovnu jednakost i jednake mogućnosti za sve u izobrazbi i obuci u iznimno polariziranom društvu, kako se može reformirati izobrazba i približiti učenicima s osloncem na tehnologiju i pogledom u budućnost i, za razliku od dosadašnjeg usredotočavanja na predmete, može li se izobrazba okrenuti k fenomenima, odnosno hoće li obrazovna djelatnost značiti kompetitivnu prednost za Finsku u budućnosti.

U publikaciji se ukratko iznose odgovori na postavljena pitanja.

■ Važna je samo žeđ za učenjem

U trećem od ukupno deset kratkih poglavlja naslovljenom „Učitelji ne smiju raditi sami“ upozorava se na to da se izobrazba neće promijeniti ne promijene li se radne metode učitelja. Premda finski učitelji uživaju veliku samostalnost u poslu i odlučivanju, upravo ih ta samostalnost osposobljuje „da zatvore vrata učionice i prave se kao da se ništa nije promijenilo u svijetu“.

Prihvaćajući nove prakse, neki učitelji uklanjaju radne stolove iz učionica, drugi pak rade po starom. Rad je u obrazovnim institucijama još utemeljen na hijerarhijskom modelu, primjećuju autori, prema kojemu su oni koji uče ispod učitelja, a potonji ispod ravnatelja. To valja promijeniti.

U budućnosti će učitelji biti više poput trenera čija će zadaća biti pomagati učenicima da pronađu vlastiti put.

Posao učitelja mora se odrađivati timski i združeno radi proučavanja novih pojava. Uloga ravnatelja mora se promijeniti od administrativnog voditelja prema pedagoškom i kadrovskom menadžeru.

Učinkovitost radne zajednice ne temelji se više na bilježenju radnih, sati nego na rezultatima rada. Prema podatcima finskog obrazovnog sindikata (OAJ), većina učitelja želi razvijati nove modele rada koji promiču razvoj nastave i učenja.

Obrazovni je sustav umnogome krut zbog izobrazbe učitelja i opisa njihova radnog mjesta.

Zašto plaću učitelja određuje dob djece koju poučavaju (niži razredi – niže plaće), pitaju se autori publikacije, i zašto sustav ne podupire mrežni radni model. Postojeći sustav predmetnih učitelja nije dobar zato što svatko štiti svoj nastavni predmet i tako onemogućuje prijelaz k učenju usredotočenom na pojave i utemeljenom u projektima.

Forumaši zastupaju mišljenje da bi se u obrazovnim institucijama trebala primjenjivati ista razina fleksibilnosti kao i u centrima za dnevnu skrb. Izobrazba učitelja mora se preustrojiti kako bi se uspješnije nosili sa zahtjevima digitalizacije i internacionalizacije, odnosno kako bi učitelji bili nositelji novih, naprednih pristupa.

Samo neovisni, motivirani i visoko izobraženi učitelji mogu biti junaci „Pisa-Finske“, naglašavaju autori, jer takvi se ne plaše razvijati nove načine poduka i učenja.

„Nije važno sjeća li se netko imena rijeka u pokrajini Ostrobothniji, znade li prepoznati trputac i ima li lijep rukopis. Važno je samo da žeđa za učenjem. Želimo da Finska bude zemlja ljudi koji vole učiti“ – poručuju članovi Novog obrazovnog foruma u zanimljivoj publikaciji.

• O svemu više pročitajte OVDJE!