Venecija je glavni grad pokrajine Veneto. Poznata kao grad na vodi, sa svojim kanalima, gondolama i raskošnim palačama slovi kao jedan od najljepših i najromantičnijih gradova na svijetu. Obuhvaća 118 manjih otoka u venecijanskoj laguni koja se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeke Po na jugu i Piave na sjeveru.

Tijekom karnevala u Veneciju svakog dana stiže oko 30.000 posjetitelja.

Karneval je u prošlosti bio zamišljen kao općenarodno slavlje, ali ga je tadašnja vlastela iskorištavala za susrete s osobama suprotnog spola i neopaženo približavanje što je u svakidašnjem životu bilo zabranjeno.

Maske se nisu smjele nositi za velikih vjerskih blagdana, a nosile su se na službenim banketima, dvorskim zabavama, na ulici te katkad pri posjetu samostanima.

Bilo je mnogo različitih razloga za nošenje maski. Dužnici su s pomoću njih skrivali identitet od onih kojima su što dugovali, a preljubniciod supruga svojih ljubavnika ili ljubavnica. Prijestupi su se događali i u samostanima – muškarci su se maskirali u žene i ljubovali s opaticama.

Ali 24. siječnja 1458. dužd je donio jedan od prvih proglasa kojim je zabranio maskiranje u određenim situacijama, konkretno, zabranio je muškarcima da maskirani posjećuju samostane. 

S obzirom na silan nemoral koji se zbivao  pod krinkama, maskiranje se sve više ograničavalo sve dok 1703. godine maske nisu zabranjene i u kockarnicama. Nakon toga je uporaba maski bila dopuštena još samo na službenim banketima i u doba karnevala, kad su se Venecijanci maskirali u razne likove: ribare, liječnike, odvjetnike, demone, mesare, kraljeve, ubojice…

Maskiranje je počelo odumirati pod Napoleonom u 18. stoljeću, a iščeznulo je u prvoj polovici 20. stoljeća, kad je Mussolini potpuno zabranio upotrebu maske. Karneval je oživljen 1979. godine i postao je jedna od najpoznatijih zabava u svijetu. Danas se venecijanski karneval sastoji od raznih maskiranih povorki na ulicama i trgovima.

Venecija je nastavila njegovati karnevalsko nasljeđe starih Rimljana, a venecijanske su maske, bez obzira na to jesu li izrađene od kože, papira ili gipsa, mala umjetnička djela.

Autorica: Vedrana Franović