Orgulje daju osobit glazbeni ugođaj, stoga ne čudi što ih je veliki austrijski skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart prozvao kraljicom svih glazbenih instrumenata.
Kad orgulje zabruje
Doista, orgulje su najveće i najsloženije glazbalo, koje se doima vrlo moćno. Nalazimo ga u crkvama i velikim koncertnim dvoranama. Kad orgulje zabruje, čini se da svira cijeli orkestar, a orguljaš nalikuje na kakvog čarobnjaka koji ravna cijelim orkestrom. Na orguljama se svira rukama, i to na klavijaturi (manualu) s nekoliko redova tipaka postavljenih jednih iznad drugih. Svira se i nogama, na pedalnoj klavijaturi. Na njoj se izvode najdublji tonovi.
Puhaće glazbalo
No, orgulje ubrajamo u puhaća glazbala, zajedno s drvenim puhaćim glazbalima (npr. klarinetom i fagotom) i limenim glazbalima (npr. trubom i rogom). Želimo li ih svrstati u još užu skupinu glazbala, reći ćemo da su to, zajedno s harmonikom, puhaća glazbala s tipkama. Zvuk proizvode pritiskom tipki, pri čemu zrak iz mijeha zastruji u sustav svirala.
Prisega za orguljaša
U 17. i 18. stoljeću, u vrijeme kad je orguljaška glazba bila osobito popularna, orguljaški je posao bio cijenjen, a orguljaš je stupajući u službu morao položiti svojevrsnu prisegu. Stojeći ispred visokih svećenika morao je ponavljati riječi prisege: „Obećajem da ću biti vjeran sluga gospodina Boga, da ću biti dobar orguljaš te da ću izvršavati sve svoje dužnosti i provoditi naredbe Velikoga crkvenog vijeća.“
Najveći među orguljašima
Skladatelj koji je najviše skladao za orgulje je Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.). Bio je izvrstan orguljaš, i to mu je godinama bilo glavno zanimanje. Usto je bio zborovođa, dirigent i skladatelj. Njegova Toccata i fuga u d-molu vjerojatno je najpoznatija orguljska skladba svih vremena. Bach je kao mladić danima pješačio kako bi iz svoje rodne pokrajine Tiringije došao u Hamburg, u crkvu sv. Katarine, na koncert velikoga orguljaša Reinkena. Nije ni slutio da će jednoga dana i on u istoj crkvi svirati pred tim istim Reinkenom i da će mu glasoviti orguljaš, koji je tada imao 97 godina, nakon koncerta čestitati i pred svima, mu poljubiti ruku kazavši: „Mislio sam da će to umijeće izumrijeti, no vidim da ono u vama još živi.“
Najbolji hrvatski orguljar
Petar Nakić (1694. – 1761.) najveći je hrvatski orguljar. Poput mnogih pametnih i vrijednih dječaka iz dalmatinskog krša školovao se za svećenika. Međutim, od malih nogu najviše ga je privlačila glazba. Još kao mladić izrađivao je drvena glazbala. U Veneciji se pripremao za svećenički poziv, ali je istodobno pohađao orguljarsku školu. Na kraju se potpuno posvetio orguljarstvu. Sagradio je gotovo 400 orgulja za crkve u Italiji i Hrvatskoj, npr. za crkvu sv. Stošije i za crkvu sv. Marije u Zadru. Njegove najbolje sačuvane orgulje su one u crkvi sv. Frane u Šibeniku.
Spoj tehnike i umjetnosti
Zadar ima jedinstvene orgulje – glazbalo na kojemu svira more, na uvijek nov i neponovljiv način, već prema tome kakav vjetar puše i kakvi su valovi. U sklopu zadarske rive, u blizini novog pristaništa za velike turističke brodove, sagrađene su neobične, široke stube koje se spuštaju prema moru. Protežu se 70-ak metara duž obale, a ispod njih je okomito na obalu ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, promjera i nagiba. Na cijevima su svojevrsne zviždaljke koje proizvode različite tonove složene u akorde. Morske orgulje projektirao je arhitekt Nikola Bašić, uz stručnu suradnju Vladimira Andročeca, profesora Građevinskog fakulteta u Zagrebu. Cijevi je izradio Goran Ježina iz Murtera, a umjetnička radionica Heferer iz Zagreba za svaku je cijev izradila 35 zviždaljka. Kao i sva ostala glazbala, i morske je orgulje trebalo ugoditi (naštimati), a to je obavio prof. Ivica Stamać. Morske su orgulje sagrađene na mjestu s kojega se vidi “najljepši zalazak sunca na Jadranu”, pa je taj dio rive za Zadrane postao mjesto zaodmor, opuštanje i susrete s prijateljima, a za turiste znamenitost koju ne smiju propustiti vidjeti i – čuti.