Iz školskog svijeta
Kraljica među glazbalima
objavljeno: 7. veljače 2014.

Orgulje daju osobit glazbeni ugođaj, stoga ne čudi što ih je veliki austrijski skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart prozvao kraljicom svih glazbenih instrumenata.

Kad orgulje zabruje

Doista, orgulje su najveće i najsloženije glazbalo, koje se doima vrlo moćno. Nalazimo ga u crkvama i velikim koncertnim dvoranama. Kad orgulje zabruje, čini se da svira cijeli orkestar, a orguljaš nalikuje na kakvog čarobnjaka koji ravna cijelim orkestrom. Na orguljama se svira rukama, i to na klavijaturi (manualu) s nekoliko redova tipaka postavljenih jednih iznad drugih. Svira se i nogama, na pedalnoj klavijaturi. Na njoj se izvode najdublji tonovi.

Puhaće glazbalo

No, orgulje ubrajamo u puhaća glazbala, zajedno s drvenim puhaćim glazbalima (npr. klarinetom i fagotom) i limenim glazbalima (npr. trubom i rogom). Želimo li ih svrstati u još užu skupinu glazbala, reći ćemo da su to, zajedno s harmonikom, puhaća glazbala s tipkama. Zvuk proizvode pritiskom tipki, pri čemu zrak iz mijeha zastruji u sustav svirala.

Orgulje

Prisega za orguljaša

U 17. i 18. stoljeću, u vrijeme kad je orguljaška glazba bila osobito popularna, orguljaški je posao bio cijenjen, a orguljaš je stupajući u službu morao položiti svojevrsnu prisegu. Stojeći ispred visokih svećenika morao je ponavljati riječi prisege: „Obećajem da ću biti vjeran sluga gospodina Boga, da ću biti dobar orguljaš te da ću izvršavati sve svoje dužnosti i provoditi naredbe Velikoga crkvenog vijeća.“

Najveći među orguljašima

Skladatelj koji je najviše skladao za orgulje je Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.). Bio je izvrstan orguljaš, i to mu je godinama bilo glavno zanimanje. Usto je bio zborovođa, dirigent i skladatelj. Njegova Toccata i fuga u d-molu vjerojatno je najpoznatija orguljska skladba svih vremena. Bach je kao mladić danima pješačio kako bi iz svoje rodne pokrajine Tiringije došao u Hamburg, u crkvu sv. Katarine, na koncert velikoga orguljaša Reinkena. Nije ni slutio da će jednoga dana i on u istoj crkvi svirati pred tim istim Reinkenom i da će mu glasoviti orguljaš, koji je tada imao 97 godina, nakon koncerta čestitati i pred svima, mu poljubiti ruku kazavši: „Mislio sam da će to umijeće izumrijeti, no vidim da ono u vama još živi.“

Najbolji hrvatski orguljar

Petar Nakić (1694. – 1761.) najveći je hrvatski orguljar. Poput mnogih pametnih i vrijednih dječaka iz dalmatinskog krša školovao se za svećenika. Međutim, od malih nogu najviše ga je privlačila glazba. Još kao mladić izrađivao je drvena glazbala. U Veneciji se pripremao za svećenički poziv, ali je istodobno pohađao orguljarsku školu. Na kraju se potpuno posvetio orguljarstvu. Sagradio je gotovo 400 orgulja za crkve u Italiji i Hrvatskoj, npr. za crkvu sv. Stošije i za crkvu sv. Marije u Zadru. Njegove najbolje sačuvane orgulje su one u crkvi sv. Frane u Šibeniku.

Spoj tehnike i umjetnosti

Zadar ima jedinstvene orgulje – glazbalo na kojemu svira more, na uvijek nov i neponovljiv način, već prema tome kakav vjetar puše i kakvi su valovi. U sklopu zadarske rive, u blizini novog pristaništa za velike turističke brodove, sagrađene su neobične, široke stube koje se spuštaju prema moru. Protežu se 70-ak metara duž obale, a ispod njih je okomito na obalu ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, promjera i nagiba. Na cijevima su svojevrsne zviždaljke koje proizvode različite tonove složene u akorde. Morske orgulje projektirao je arhitekt Nikola Bašić, uz stručnu suradnju Vladimira Andročeca, profesora Građevinskog fakulteta u Zagrebu. Cijevi je izradio Goran Ježina iz Murtera, a umjetnička radionica Heferer iz Zagreba za svaku je cijev izradila 35 zviždaljka. Kao i sva ostala glazbala, i morske je orgulje trebalo ugoditi (naštimati), a to je obavio prof. Ivica Stamać. Morske su orgulje sagrađene na mjestu s kojega se vidi “najljepši zalazak sunca na Jadranu”, pa je taj dio rive za Zadrane postao mjesto zaodmor, opuštanje i susrete s prijateljima, a za turiste znamenitost koju ne smiju propustiti vidjeti i – čuti.