Od pradavnih vremena ljudi sanjaju o junacima koji razumiju misterije duhovnoga svijeta i znaju tajnu vječnoga života. Gilgameš je bio prvi od njih – odnosno prvi koji je pokušao pronaći odgovore na ta pitanja.      

Ep o Gilgamešu mnogo je stariji od Homerove Ilijade ili velikog indijskog epa Mahabharate. To je nedvojbeno najstariji ep u svijetu, jer danas znamo da su prvu njegovu verziju zapisali Sumerani sredinom drugog tisućljeća prije Krista.

Brojni dijelovi Epa o Gilgamešu, koji su se pojavili u mnogim verzijama, pronađeni su na različitim dijelovima Bliskog istoka. Najpotpuniji dio pronađen je u Ninivi, mjestu slavne knjižnice asirskog kralja Asurbanipala. Ova verzija legende potječe iz 7. stoljeća i napisana je na 12 glinenih pločica, od kojih su tri nestale. Ova verzija sadrži i priču o velikom potopu, babilonsku verziju biblijskog potopa.

Junak epa nije bio tek tema legende: reljefne rezbarije na sumerskim hramovima bilježe priču o junačkoj Gilgamešovoj smrti. Čini se da je živio oko 2700. godine prije Krista te je kao kralj vladao gradom Urukom u južnoj Mezopotamiji. Sigurno je bio veliki vladar jer je izgradio snažne gradske zidine i impozantne hramove, od kojih se tragovi i danas vide. Ne zna se je li kralj postao besmrtan samo zahvaljujući tim monumentalnim građevinama ili je učinio i velika djela. Zna se da je u mezopotamskoj književnosti sin božice Ninsun postao nadnaravno biće. Ali unatoč svojoj božanskoj prirodi, prihvatio je svoju smrtnost, a čak su i njegova narav i slabosti opisani više kao ljudski nego božanski.