Jučer-danas-sutra
VEČERNJI SASTANCI
Roditelji su vaši saveznici
objavljeno: 9. kolovoza 2018.

Zato što, podrže li roditelji vašu poduku, doveli ste učenje doma. Djeca će biti svjesna da će se njihovi roditelji obrušiti na njih doma budu li se loše ponijeli prema vama, i da se nikamo neće moći sakriti.

Točno je i ono drugo da biste se, izgubite li naklonost roditelja, mogli nositi s agresivnošću i ratobornošću malog Sammyja sve do sudnjeg dana. Zato uistinu ima smisla održavati suvisle kontakte s roditeljima ili starateljima učenika, a sastanci s roditeljima upravo su savršeno mjesto za to.

Vaš stav prema tim sastancima mora biti pozitivan, ne valja ih uzimati kao zamornu večernju obvezu, nego pogodnost. Evo nekoliko primjerenih savjeta glede toga.

Ustanite kada uđu i rukujte se. Recite im da vam je drago vidjeti ih i zahvalite im na dolasku. Zvuči li vam to obvezatno, onda je zato što jest tako. Uvijek nas zaprepaste učitelji koji se ne ponašaju tako. Ta jednostavna nenaporna uljudnost stvara toplo i društveno ozračje.

Započnite s nečim pozitivnim o učeniku. O svakome, koliko god bio odbojan, može se nešto lijepo kazati. „Charlie je bio zanimljiv dečko za poučavanje“, „Ama je uvelike pridonosila debatama“, itd. Charlie i Ama mogu imati i đavolji znak tetoviran na čelu, ali učinite to, poduzmite taj napor. Rijetki su roditelji koji misle da je njihovo dijete neposlušni nitkov kojemu nije mjesto u školi. Zato, počnete li s nečim negativnim poput „vaš je sin ogavan“, roditelji će smjesta zauzeti obrambeni stav.

Imajte dostupne podatke o njima. Trebate biti u mogućnosti reći nešto o  nazočnosti, točnosti, opremljenosti, napredovanju, ponašanju, sadašnjim ocjenama i izgledima učenika. Što više budete imali argumenata za potporu toga, lakše ćete uvjeriti roditelje postoji li problem.

Imajte dokumentirane podatke koje ćete pokazati roditeljima. To je moćna tehnika zato što se ne može osporiti. Roditelji mogu saznati kakva je njihova Shelley na temelju kvalitete njezina rada. I loš rad je zanimljiv povod razgovoru, a roditelji su uobičajeno šokirani. Korisno je imati pri ruci rad nekog dobrog učenika radi usporedbe.

Budite svjesni određenih poteškoća koje bi učenik mogao imati. Prigovarate li Robinu ili Rayu zbog traljavog rukopisa ili pravopisa, a roditelji vam kažu: „Zar niste znali da je on disleksičan, slijep i nema ruke?“, tada ćete ispasti blesan, što doista i jeste. Isto vam se može dogoditi i sa sposobnijom djecom; saznajte tko su nadarena djeca i neka vam bude jasno da su takvome učeniku potrebni drukčiji izazovi.

Katkad može izgledati da nemate ništa zajedničko s roditeljima, no zasigurno imate – boljitak učenika. Kažete li: „I vi i ja želimo najbolje Danielu“, tada prešutno stvarate vezu s roditeljima zato što se oni ne mogu ne složiti s tim. Doista želite najbolje Danielu, zar ne?

……………..

Napomena:

  • Članak je izvadak iz sjajne knjige učitelja i pedagoga Toma Bennetta “Not Quite a Teacher”, koju je objavio nakladnik Continuum. Knjiga je praktični priručnik za učitelje s umetnutim zabavnim pričama iz Tomova učiteljskog života provedenog u East Endu, jednom od najsiromašnijih londonskih predgrađa.

Izvor: newteachers.tes.co.uk