Strogoću su odredili kao sputavanje djece i njihove slobode samostalnog izlaska na ulicu ili putovanja autobusom. Sukladno tome, najopušteniji su roditelji u Finskoj i ostalim nordijskim zemljama, te u Njemačkoj.

S druge strane, u Južnoj Africi 80 posto roditelja misli da će im dijete udariti auto na ulici, dok je u Italiji i Portugalu postotak zabrinutih roditelja još veći. Danci, Finci, Šveđani i Japanci dopuštaju svojoj djeci ostati vani i kada padne noć.

Ti se rezultati poklapaju s ocjenom zemalja na UNICEF-ovu popisu „dječjeg blagostanja“. Što je zemlja bolje ocijenjena, to je dječja samostalnost u njoj veća. Ben FAGAN WATSON, jedan od autora istraživanja, kaže da u lošije ocijenjenim zemljama, osim zaista lošije reguliranog prometa, roditelji trpe i veći pritisak da budu savršeni, a postoji i sklonost da se u svemu vidi opasnost.

Ben SHAW, direktor Instituta za društvenu politiku pri Sveučilištu Westminster, smatra da je „dopuštanje djeci da se slobodno i bez nadzora kreću po svom kraju važno za njihovo zdravlje, kao i tjelesni i mentalni razvoj”.

“Nažalost, djeca širom svijeta nailaze na ograničavanja svoje slobode – ne dopušta im se da sama idu u školu, posjećuju prijatelje ili odlaze na igrališta.”

Kao svijetle primjere Shaw navodi Rotterdam i Vancouver, koji su u središte urbane politike stavili djecu, vodeći se izrekom: „Ako je grad dobar za djecu, bit će dobar i za sve ostale“. [Izvor: roditelji.hr ]