Nesvrstani
Utemeljenje zagrebačke biskupije
objavljeno: 5. ožujka 2014.

Zagrebačka biskupija pojavljuje se na povijesnoj pozornici u burnom XI. stoljeću kada su crkvene prilike u Europi bile zamršene. Naime, dio europskih vladara bio je uz papu, a dio se opredijelio za cara. U Hrvatskoj je nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira prijestolje ostalo prazno, pa se ugarski kralj Ladislav I., čija je sestra Jelena bila Zvonimirova udovica, pozivao na običajno pravo te svojatao hrvatsku krunu. Ugarskoga je kralja, koji je stao uz papu, Hrvatska privlačila između ostaloga i svojim geografskim položajem. A Zagreb se posebice isticao jer je bio prikladna postaja na hodočasničkom putu u Svetu Zemlju, pa je bilo poželjno osnivanje biskupskog sjedišta na tom putu. Namjeravajući što tješnje vezati to područje uz Ugarsku i osigurati u njemu vlast sebi i svojim nasljednicima, Ladislav je 1094. godine na području Zagreba osnovao biskupiju koju je zatim podredio ugarskoj biskupiji u Ostrogonu, najvišoj ugarskoj crkvenoj vlasti.

BiskupijaBiskupija se mogla osnovati samo u naseljenome mjestu u kojemu postoji crkva jer crkveno kanonsko pravo ne dopušta drugu mogućnost za njezino osnivanje. Tako se pri osnivanju biskupije prvi put spominje ime Zagreb, pa se od tada može računati povijest toga grada. No okolnosti vezane za osnutak biskupije nisu ni danas posve jasne jer nije sačuvana isprava o njezinu osnutku. To pak nije neobično jer u to vrijeme ugarski kraljevi nisu još imali svoju dvorsku kancelariju, pa stoga nema pouzdanih povijesnih izvora ni o osnutku nekih drugih ugarskih biskupija. Iako isprava o osnivanju zagrebačke biskupije nije sačuvana, a po svoj prilici ni sastavljena, osnutak biskupije prvi se put spominje 1134. godine u ispravi ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana, pa možemo reći da je to prvi poznati i pouzdani povijesni podatak o biskupiji. Ladislav je, vodeći računa o jeziku kojim govore vjernici, za prvog biskupa doveo Duha, podrijetlom Čeha, kojega je ustoličio kraljevski kapelan. Nakon što je Duh izabran za biskupa, ustoličen je i zbor kanonika, odnosno kaptol, te se s vremenom ta zajednica počinje nazivati samostanom sv. Stjepana kojemu je bila posvećena i crkva – katedrala. Zanimljivo je da su nam iz tog vremena ostale sačuvane mnoge vrijedne liturgijske knjige, sakramentariji, evanđelistari i sl., dar nadbiskupa u Ostrogonu. One se danas čuvaju u Metropolitanskoj knjižnici u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Ladislav je uz biskupiju odmah utemeljio i županiju na čelu koje je stajao župan koji je štitio biskupiju, skupljao vojsku za rat, sudio i ubirao poreze i daće. Budući da je bio oslonac kraljevske vlasti, zagrebački je biskup dobio velike posjede na uživanje. Tako je zagrebačka biskupija prema popisu goričkog arhiđakona Ivana iz 1334. godine obuhvaćala teritorij koji se sastojao od 14 arhiđakonata s 412 župa. Taj nam je popis važan jer iz njega možemo iščitati prvotni opseg zagrebačke županije. Granica zagrebačkoga arhiđakonata protezala se rijekama Lonjom i Krapinompa sve do Kupe. Najveći, a ujedno i najstariji biskupski posjedi bili su, uz zagrebački, Dubrava i Čazma, a zajedno su činili teritorijalno zatvorenu cjelinu.

Budući da se prvi povijesni spomen Zagreba veže uz 1094. godinu kada je, na području nekadašnje sisačke biskupije, utemeljena zagrebačka biskupija, ta se godina smatra godinom osnutka današnjega glavnoga grada Hrvatske.

Autorica: Ana Jura, prof.