Stoga, što učitelji mogu napraviti da bi motivirali i angažirali učenike kada oni ne pokazuju zanimanje za sudjelovanje u nastavi ili obavljanje zadataka?

Iako ne postoje nikakve garancije ili magična rješenja, određeni principi i strategije mogu vam pomoći da iskoristite unutarnju motivaciju koja je u srcu svakog učenika.

5 NAČINA ZA MOTIVIRANJE BEZVOLJNIH UČENIKA

• Proaktivno upoznajte i povežite se sa svakim učenikom.

Svi učenici „žive za nešto“ izvan školskog svijeta. Učitelji mogu otkriti u čemu su njihovi učenici najstrastveniji tako da im zadaju zadatak da izrade grafikon ili dijagram svojih interesa, koristeći jednostavna pitanja poput: „Na što voliš provoditi svoje vrijeme?“ ili jednostavno reći učenicima: „Kad prozovem tvoje ime, reci mi koja bi bila tvoja idealna ‘supermoć’“? Jednom kada ta informacija postane „javna“ u učionici, učitelji se mogu referirati na nju u primjerima, objašnjenjima i opcijama u vezi sa zadacima. Taj tip povezanosti poštuje ono što učenici cijene i može povećati njihov osjećaj pripadnosti.

• Kultivirajte zajedništvo i suradnju.

Dopustite li učenicima da cijelo vrijeme ostanu u istim grupicama – ili da se drže sami za sebe – što su obično i skloni činiti, to može naštetiti zajedništvu učionice, zato što mnogi učenici nisu skloni spontanoj ili samostalnoj uspostavi odnosa s vršnjacima pa učitelj mora već prvi dan položiti temelje za izgradnju tih odnosa. Od učenika treba zahtijevati da u tjedan ili mjesec dana surađuju s više svojih vršnjaka.

Učitelji mogu oblikovati partnerstva ili timove učenika tako da ih zamole da se „poredaju“ prema svojim rođendanima, telefonskim brojevima ili vremenu u koje idu spavati i zatim ih grupirati prema sličnim ili različitim osobinama. Ako svaki dan promijenite pravilo prema kojem se učenici moraju poredati, promijenit ćete i sastav timova. S vremenom će učenici početi svaku osobu u razredu smatrati kolegom.

• Neka interaktivno iskustvo učenja bude vaša norma.

Učitelji se mogu suprotstaviti bezvoljnosti učenika tako da od njih zahtijevaju da budu aktivni sudionici svih rasprava. Ali, ako iz vedra neba izletite s takvim očekivanjima i zahtijevate to od njih s vremena na vrijeme, uz premalo prilika za vježbanje timskog rada, oni bi se mogli pobuniti protiv toga ili se odupirati timskom radu.

Pristupi poput opisanoga stvaraju jednostavnu strukturu za grupiranje učenika na način koji potiče njihovu suradnju na temelju sadržaja i vještina. Strategije poput Think Dots, Debate Team Carousel i Face to Face, potiču međuovisni grupni rad – kao i individualnu odgovornost – na „zabavne“ i neprijeteće načine.

• Kad god je to moguće, ponudite im izbor.

Sva ljudska bića su motiviranija kada se osjećaju da utječu na ono što rade. Učitelji mogu omogućiti učenicima razne mogućnosti čitanja ili učenja, ili načine pokazivanja onoga što su naučili. Također mogu iskoristiti strategije u kojima učenike zamole da izaberu probleme koje žele riješiti te istovremeno održati razinu težine koju učitelj zahtijeva.

• Izgradite „sigurnu zonu“

Učitelji ne mogu znati ili razumjeti sve izazove ili traume s kojima se učenici svaki dan suočavaju izvan razreda. Postoje dani kada neki učenik jednostavno treba neki oblik „izlaza“ iz svega. Mnogi uspješni učitelji utemeljuju „sigurnu zonu“ u razredu u kojoj učenici mogu samostalno raditi prema potrebi. Okruženje koje potiče redovnu participaciju, ali dopušta iznimke ima više šanse za stjecanje povjerenja svih učenika.

……………………..

Napomena:

• Teach Thought je portal posvećen podržavanju i obrazovanju edukatora i razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže edukatorima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com