Jozefina Barić, profesorica hrvatskog jezika, radi u Prvoj osnovnoj školi Vrbovec u Vrbovcu. Vodi Novinarsku i Dramsku grupu. Na satovima dodatne nastave istražuje govor mladih. S Novinarskom grupom priprema emisije na Radio-Vrbovcu i uređuje školski list Ritam znanja. Školski portal objavljuje njezin igrokaz koji je prošle školske godine bio predložen za državni LiDraNo.
LICA: ŽENA, MUŽ, KĆI, SVEKRVA, VRAG
(Radnja se događa u kuhinji seoske kuće. Muž umorno sjedi za stolom, a žena pregledava račune.)
MUŽ: Ženo, daj mi nešto za jelo, gladan sam.
ŽENA: Uzmi si sam, zar ne vidiš da računam koliko ćemo novca zaraditi kad prodamo drva.
MUŽ: Ali cijeli sam dan bio u šumi, tvoja je dužnost da mi spremiš jelo.
ŽENA: Imaš u ostavi sejtan i soju pa si nešto zgotovi.
MUŽ: Ali gladan sam k’o vuk, ne mogu se od toga najesti.
ŽENA: Onda zovi svoju majku da ti spremi jelo, ionako se cijeli dan izležava.
MUŽ: Majko, molim te, donesi mi malo špeka i luka. I nešto da pokvasim grlo.
Dolazi majka.
MAJKA: Znala sam da ti ova tvoja neće ništa spremiti pa sam ti već pripremila paprike punjene grahom. (Daje mu poslužavnik s jelom.)
ŽENA: Eto, vidiš, riješen problem.
MUŽ: A gdje je mala? Je li došla s tenisa?
ŽENA: Zabranila sam joj da ide na treninge. To je samo gubljenje vremena. Ako misli uspjeti u životu, mora učiti, a ne naganjati lopticu.
MUŽ: Ti uvijek misliš da sve znaš i da si najpametnija. A znaš li ti koliko danas zarađuju vrhunski sportaši? Više nego i doktor i učitelj zajedno, pa ti računaj!
ŽENA: Da, da, a kad se povrijede ili kad ostare, od čega će onda živjeti? Gdje će naći posao bez fakulteta?
MUŽ: Pa mogu cijepati drva kao i ja…
ŽENA: Da, s tim novcem jedva prehraniš obitelj. Da ti ja nisam sredila financije i objavila oglas u novinama da prodaješ prvoklasna bukova drva, vraga bi nešto prodao.
MUŽ: Priznajem, to si pametno uradila. Ponekad mi se čini da si ti sposobna prevariti i samoga vraga.
ŽENA: Treba biti snalažljiv u životu! (Smije se.)
MUŽ: Idem malo prošetati, već me zaboljela glava od tog tvog pametovanja!
ŽENA: Idi, idi i još, usput, ponesi one stare boce i prodaj ih u trgovini. Tako ćeš zaraditi za pivo poslije večere.
MUŽ (uzima vreću punu boca i izlazi): Jadan ja, s kim sam se oženio…
Potpunu dramatizaciju Jozefine Barić preuzmite putem privitka koji se nalazi na kraju članka: