Znajući da najviše izgleda za bijeg iz siromaštva imaju u baletu, Antoinette, statistica u pariškoj Operi, odvede svoje mlađe sestre na audiciju. Obje su primljene u početničku grupu nazvanu petits rats. Taj su nadimak, mali štakori, dobile jer su svakodnevno gladne i prljave trčkarale hodnicima Opere sanjajući o strelovitoj baletnoj karijeri koja će ih od druge postave kvadrile dovesti do baletnih prvakinja i zvijezda kojima se klanja cijeli Pariz.

Na opće iznenađenje, Marie pokaže iznimnu nadarenost te počne zarađivati i pozirajući tajanstvenom slikaru Edgaru Degasu za njegovo remek-djelo Mala četrnaestogodišnja plesačica, a Antoinette, odgojiteljica svojih sestara, dobije malu ulogu u uprizorenju Zoline Jazbine i bezglavo se zaljubi u Émilea Abadieja. Na trenutak se učini da su tragični ponori života na donjim padinama Montmartrea za sestre van Goethem stvar prošlosti…

………….

OVAJ UZBUDLJIVI ROMAN SMJEŠTEN JE U BELLE ÉPOQUE, PARIŠKO ZLATNO DOBA LJEPOTE I BONVIVANA, APSINTA, RAZUZDANIH ZABAVA I LJUBAVNIH AVANTURA, UMJETNIKA I NJIHOVIH MODELA. NO IZA POZLAĆENIH KULISA PARIŠKE OPERE KRIJE SE SVIJET SIROMAŠTVA I GLADI, ZAVISTI, LJUBOMORE I AMBICIJA…

………….

 ■  O KNJIZI

Roman pripada kategoriji visoke beletristike namijenjene iskusnim čitateljima. Radnja romana smještena je u drugu polovicu 19. stoljeća, u umjetnički pariški kvart i Balet pariške Opere. U umjetnosti cvijeta romantizam, razdoblje u kojemu je balet bio na vrhuncu popularnosti. Sudjelovati u stvaranju baletnih djela, u čemu su se okušali mnogi romantičarski umjetnici, ili pohoditi baletne predstave, bilo je u to doba stvar prestiža. Najveća imena romantičarskog baleta plešu u ovome romanu zajedno s našim junakinjama, sestrama van Goethem – Marie Taglioni, Eugénie Fiocre, Rosita Mauri i Marie Sanlaville.
Dakako, ova priča, baletna i ljubavna, ima svoj antipod: priču o suđenju trojici mladih zločinaca, utemeljenoj na  teoriji Cesarea Lombrosa, talijanskoga psihijatra, antropologa i kriminologa te utemeljitelja antropološke teorije kaznenog prava, koji je proučavao je tjelesne osobine (osobito glave) osuđenih kriminalaca te je na temelju tih rezultata stvorio teoriju o rođenom zločincu.
Roman se može preporučiti svima starijima od 16 godina koje zanima prava umjetnička književnost. Komplicirane rečenične konstrukcije izvornika te ritam rečenice koji često prati ritam baletnih pokreta i figura, izvrsno je u hrvatski prenio Mate Maras. Baletni koraci i figure se ne prevode na hrvatski, ostale su na francuskome, no svaka je objašnjena u fusnotama.

■  O AUTORICI

Cathy Marie BUCHANAN rođena je u Niagara Fallsu, u Kanadi, kao drugo od petero djece. Otac joj je bio učitelj, a majka (također učiteljica) posvetila se obitelji.

Njezino su djetinjstvo obilježila dvomjesečna kampiranja na koja bi obitelj išla svakoga ljeta. Do svojih ranih djevojačkih godina upoznala je sve kanadske provincije i gotovo sve američke savezne države, plivala je u Atlantiku i Pacifiku, u Meksičkom zaljevu i Karipskom moru. Na prvo od tih velikih putovanja – od rodnog grada do južnog Meksika i Belizea – njezina je obitelj s njom i njezinom dvogodišnjom sestrom pošla 1976., mnogo prije nego što se u Meksiku razvio turizam. Ona vjeruje kako joj je sklonost roditelja da paze koji vjetar puše pomogla da odraste u osobu koja je zbacila okove korporacijskoga svijeta da bi život posvetila pisanju.

Često je pitaju je li od djetinjstva željela biti književnica, a ona odgovara da to nipošto nije bio slučaj te da se u srednjoj školi podosta sramotila jer je pravila toliko pravopisnih pogrešaka da je jedva dobivala prolazne ocjene. Kad je došlo vrijeme da pođe na sveučilište, izabrala je predmete u kojima neće morati ništa pisati. Diplomirala je s pohvalama biokemiju i zatim magistrirala, i jedno i drugo na Sveučilištu Zapadni Ontario, te provela mnogo godina u IBM-u, najprije u odjelu financija, a potom prodaje.

Njezin prvijenac, roman Dan kad je vodopad stao bestseler je New York Timesa, a ušao je u izbor što ga preporučuju Barnes & Noble i IndieNext Pick.

Cathy Marie Buchanan živi u Torontu s mužem i trojicom sinova.

• CATHY MARIE BUCHANAN autorica je romana Dan kad su vodopadi stali (The Day the Falls Stood Still), uspješnice New York Timesa koja je bila u izboru Barnes & Noble Recommends među 40 najboljih kanadskih romana desetljeća u natječaju koji organizira Radio CBC. Diplomirala je i magistrirala biokemiju na Sveučilištu Western. Rođena je i odrasla u gradu Niagara Falls u kanadskoj državi Ontario, a živi u Torontu.

 ………………………………….

Recenzije:

„Potrest će vas Djevojke sa slika. Čudesno zamišljena i majstorski napisana priča. Zahvaljujući njoj,
promijenit ćete svoj odnos prema svijetu baleta, umjetnosti i životu koji se u njoj opisuje.“
Shilpi Somaya Gowda, autorica Tajne kćeri

….

„Napeta priča kao plod pomna istraživanja oživljuje Pariz 19. stoljeća s mladim plesačicama i umjetnicima koji ih portretiraju i iskorištavaju… Njihove su dirljive priče dražesne poput balerina.“
Eva Stachniak, autorica Zimskoga dvorca

….

„Lijep roman – ganutljiv portret ranjivosti i pohvala snazi sestrinske ljubavi… Sretan je čitatelj kojega opčine ove čarobne stranice.“
Alison Pick, autorica knjige Far to Go

….

„Povijest, odrastanje i umjetnost Degasovih omiljenih plesačica isprepleću se u ovom čarobnom romanu… Beskrajno privlačno djelo.“
Vincent Lam, autor knjiga The Headmaster’s Wager i Bloodletting & Miraculous Cures

….

„Cathy Marie Buchanan toliko je živo oslikala život tih djevojčica plesačica da ih doista možemo zamisliti kako plešu na pozornici…“
Susan Vreeland, Washington Post

….

„Čudesna priča, čudesno lijepo ispričana.“
Terry Fallis, autor knjige The Best Laid Plans

  ………………………………….

“Edgar Degas pobudio je znatiželju milijuna ljudi diljem svijeta svojom Malom četrnaestogodišnjom plesačicom, skulpturom od voska i tkanine te njezinih kasnijih 28 odljeva u bronci, ali mnogo je manje onih koji poznaju tužnu priču o balerini koja mu je pozirala – Marie van Goethem i njezinim sestrama. U povijesnome romanu Djevojke sa slika, smještenome u Pariz potkraj 19. stoljeća, Cathy Marie Buchanan na stranicama svoga romana tako je živo oslikala život tih djevojčica plesačica da ih zamalo vidimo kako plešu na pozornici…

Roman Djevojke sa slika čarobna je priča o sudbini, propaloj ambiciji i trijumfu sestrinske ljubavi.”

Susan Vreeland, Washington Post

  ………………………………….

“Duboko potresno i domišljato… U uzbudljivom portretu Pariza 19. stoljeća Cathy Marie Buchanan oživljuje njegove vizure, zvukove i mirise usporedno s plesnom dvoranom u kojoj mlade plesačice žude za mjestom u baletnom ansamblu… Ali ništa nije stvarnije ni zanimljivije od osjećaja Marie i njezine starije sestre Antoinette. Njihova je priča uzvišena pohvala ljepoti sestrinske ljubavi.

Poput djece za stolom tijekom objeda, snatrenja se obično vide, ali ne čuju. Likovi romana Djevojke  sa slika zasnovani su na stvarnim osobama, sestrama van Goethem koje su živjele u Parizu u 19. stoljeću: Marie, koju je Degas ovjekovječio u brončanoj skulpturi Mala četrnaestogodišnja plesačica, i njezina sestra Antoinette, glumica u uprizorenju Jazbine, remek-djela o radničkoj klasi Émilea Zole. Za njih nema glamura dok plešu, poziraju i glume; za njih je ples puki način preživljavanja u sirotinjskoj četvrti podno Montmartrea. Da su to Les Misérables, počele bi pjevati. Umjesto toga, dobili smo nešto mnogo bogatije.”

Entertainment Weekly

  ………………………………….

„Cathy Marie Buchanan priziva neprivlačnu stvarnost pariškoga polusvijeta s kraja 19. stoljeća u obliku snažna reljefa dok zamišlja život Marie van Goethem, koja je doista pozirala Degasu za njegovu glasovitu skulpturu Mala četrnaestogodišnja plesačica… Književnica je majstorski povijesne likove uplela u radnju, a njezin je roman zapravo potresan, iako nimalo sentimentalan, portret obiteljske ljubavi. Taj roman o životu triju sestara što se dostojanstveno bore da prežive jednostavno se mora pročitati.“

Kirkus Reviews

 ………………………………….

„U novom romanu Cathy Marie Buchanan (nakon Dana kad je vodopad stao), životna borba triju sestara u Parizu 19. stoljeća rascvjetava se u bujnu povijest Marie van Goethem, koja je Edgaru Degasu pozirala za kontroverznu skulpturu Mala četrnaestogodišnja plesačica. Iako su novine o Marie van Goethem poslije izlaganja Degasove skulpture pisale da je »ružna« i da joj se na licu vidi »obećanje svakoga poroka«, autorica je uspjela uklopiti njihovu priču u gdjekad privlačnu, a gdjekad mračnu sliku Pariza u vrijeme belle epoque.“

Publishers Weekly