Ankica Blažinović-Kljajo cijeli je svoj radni vijek provela u školi, najprije kao profesorica hrvatskog jezika, a posljednjih petnaest godina kao diplomirana knjižničarka u OŠ Brestje. Druženje s učenicima u dramskoj i novinarskoj grupi najdraži joj je dio posla, a da su rezultati uspješni, potvrđuju i sudjelovanja na brojnim županijskim i državnim manifestacija, poput LiDraNa. Otkrivši veliku ljekovitost priča, počela je za djecu pisati priče koje su objavljene u dvije zbirke: Priče iz bakina dvorišta i Meni je najbolje biti ja. A svoje odrastanje i životne mijene zabilježila je u duhovno-refleksivnoj poeziji koju vam predstavljamo.

BIO SI TU

U svakom trenutku moje samoće

          bio si tu!

U mojoj napuštenosti

          ljubio me!

U mojoj praznini

          ispunjavao me!

Moju neslobodu

          pretvarao si u pticu.

Bio si tu,

a ja to nisam znala.

ONAKO, KAO PTICA

Cijele su noći pjevale ptice

bez nagrade i publike.

Bez priznanja.

Pjevale su neumorno

i nisu pitale ni za čiji sud.

O, kad bih barem bila kao ptica!

INSPIRACIJA

Pjesme se u meni same pišu,

samo izrone k’o krijesnice u noći,

i čini mi se, iako su moje,

da žive same dalje izvan mene.

One imaju svoje tijelo, svoju dušu,

i kao dijete sa svijetom,

rastu u dodiru s tobom.

 

HVALA TI, BOŽE

Hvala Ti, Bože,

na tankoj niti paučine

po kojoj se verem

vrtoglavo, strmoglavo,

uvijek iznova penjem,

i padam,

i opet penjem.

I tako svakoga dana.

A Ti je držiš čvrsto i sigurno.

Iako krhka, vječna je!

Nit života!

AKO SAM SAMO JEDNOM…

Ako sam samo jednom:

razveselila pričom svoga sina,

umanjila tjeskobu svojoj kćeri,

zahvalila pažnjom svojoj baki,

pružila ruku svojim prijateljima,

ohrabrila svoje učenike,

bila podrška svojoj majci,

usrećila svoga muža,

razumjela svoju sestru…

ako sam samo jednom

učinila dobro,

moj život ima smisla.

 

     Jednog jutra na autobusnoj postaji, studeni 2006.

 

Autorica pjesama i fotografija: Ankica Blažinović-Kljajo