Iz školskog svijeta
VODA, VODA I SAMO VODA...
Ljeto je – hidratirajte se!
objavljeno: 16. srpnja 2019.

Sva izgubljena tekućina mora se nadoknaditi pijenjem pitke vode ili pak uzimanjem namirnica bogatih vodom. Sezonske ljetne namirnice pomažu nam da u organizam spontano unesemo više tekućine i tako hidriramo tijelo. Riječ je ponajprije o voću i povrću, koje sadržava od 80 do 95 % vode, poput lubenice, dinje, breskve, marelice, rajčice, krastavca itd.

Odgovarajući na pitanje koja je nutritivna komponenta najvažnija, često griješimo. Naime, to nisu bjelančevine ni vitamini, nego je to voda. Voda ne daje nikakve kalorije za energijske potrebe organizma, ali je važnija od bilo koje druge prehrambene komponente jer je ona medij u kojem se događa cjelokupna fiziologija i biokemija našeg tijela.

  • Kad se govori o vodi, misli se na vrlo jedinstven spoj i iz perspektive svemirskih prostranstava. Iako svemir obiluje vodikom, voda kao kemijski spoj vodika i kisika vrlo je rijetko zastupljena. To je više potrebno cijeniti vodu koju za sada u obilju nalazimo na našem planetu.

Voda nam omogućuje život kakav danas poznajemo

Voda je glavni sastojak svih biljaka, životinja i ljudi, i život im ovisi o vodi. Primjerice, više od dvije trećine ljudskog tijela čini voda. Maseni udio vode u tijelu ponajviše ovisi o dobi, spolu i stupnju pretilosti. Tijekom djetinjstva voda čini 75 % organizma, a u odrasloj životnoj dobi maseni je udio vode oko 60 %. Odrasla osoba mase 70 kg sadržava oko 42 kg vode. Od toga, više od dvije trećine odnose se na vodu sadržanu unutar stanica. Ta stanična tekućina omogućuje zbivanje svih metaboličkih procesa. Ostatak vode (približno 1/3) sadržan je u krvnoj i u međustaničnoj tekućini. Stoga nije teško razumjeti zbog čega dolazi do poteškoća kada tijelo izgubi stanovitu količinu te dragocjene tekućine.

Ljudski fetus na početku razvoja sadržava i do 90 % vode

……………………………

Svakodnevnim unosom tekućine mora se nadoknaditi sva voda koja se iz organizma izluči raznim fiziološkim putovima. Dnevni unos vode jako se razlikuje od osobe do osobe, a ponajprije ovisi o tjelesnoj aktivnosti i klimatskim uvjetima. 

Neosporna je činjenica da osobe koje vode računa o uravnoteženoj prehrani i piju dovoljno tekućine nemaju poteškoća s nagomilavanjem toksičnih tvari u tijelu. Da bismo nadoknadili tekućinu izgubljenu mokrenjem, znojenjem i disanjem te ostali zdravi, svakog dana moramo piti vodu. Dnevna potrebna količina vode iznosi oko dvije litre, od čega je oko 3,5 dL „skriveno” u čvrstoj hrani.

Uloge vode u organizmu

Osim što je idealno otapalo u kojem se otapaju brojni biokemijski važni spojevi i nutritivne komponente koje dolaze hranom u organizam, voda osigurava održavanje krvnog tlaka, elektrokemijski potencijal na membrani stanica, osmotski tlak, potiče procese osmoze i difuzije pojedinih tvari, služi za učinkovito izlučivanje otrova iz organizma putem sustava za izlučivanje, znoja i neosjetljivog isparavanja kože. Tjelesne se tekućine zahvaljujući vodi sporo griju i sporo hlade zbog njezina velikoga toplinskog kapaciteta i velike topline isparavanja. Velika toplina isparavanja vode znači da se pri njezinu isparavanju troši velika količina energije, a kondenzacijom vodene pare ta se energija oslobađa – zato se ljeti pojačano znojimo jer se tijelo s kojega voda isparava hladi. Voda je ujedno kosupstrat pri razgradnji hrane u probavnom sustavu jer se njezini atomi ugrađuju u novonastale spojeve koji se dobivaju enzimatskim cijepanjem uz pomoć enzima hidrolaza u probavnom traktu.

Namirnice poput kruha, mesa, masti ne mogu se razgraditi u probavnom traktu bez vode

……………………………

Valja steći naviku pijenja vode u nekoliko gutljaja, odnosno u malim količinama tijekom cijelog dana. Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo potaknuti stvaranje uvjetovanog refleksa uzimanja vode. To je dobar način održavanja ravnoteže između unosa i izlučivanja vode iz organizma. Čim osjetite slabost prilikom intenzivnoga tjelesnoga ili umnog rada, posegnite za vodom jer je najvjerojatnije riječ o dehidriranosti organizma.

Pri intenzivnome tjelesnom ili umnom radu pojavljuje se osjećaj slabosti, najčešće zbog dehidriranosti organizma

……………………………

Nedavna ispitivanja provedena na ljudima različite životne dobi pokazala su da je u mlađih osoba najveća potreba za tekućinom. One vrlo teško podnose nedostatak vode tijekom 12 sati, za razliku od starijih osoba, koje mogu izdržati i više od 24 sata bez vode! Razlog je to što se sa starošću postupno gubi osjećaj žeđi. Napose se ta pojava očituje poslije 60. godine života. Pojednostavnjeno bismo mogli reći da „zvono” koje u našem organizmu signalizira mogućnost nastanka dehidracije s porastom životne dobi postaje sve tiše. Budući da se u starijoj životnoj dobi tjelesne tekućine manje zadržavaju u organizmu, mogu se vrlo brzo pojaviti simptomi dehidriranosti: suhoća usana, usta, kože i spojnica oka, problemi sa znojenjem i zadržavanje mokraće. Starije bi osobe trebale tekućinu uzimati u skladu s propisanim uputama, a ne ravnajući se prema vlastitom instinktu.

Promjene udjela vode u ljudskom organizmu s obzirom na dob

……………………………

Kakvu vodu treba piti?

Najjednostavniji odgovor na to pitanje glasi: „Zdravstveno ispravnu i dostupnu!” Grubo se pitke vode vode dijele na: mineralnu, izvorsku i stolnu vodu. Pitka voda ne smije sadržavati patogene bakterije, organske tvari, nitrate, nitrite, amonijak te soli željeza i mangana. Sve su čiste vode dobre za piće, ali neka stanja i situacije zahtijevaju konzumiranje određenih vrsta voda.

Prirodnu, vodu s niskim sadržajem minerala, odabrat će one osobe koje imaju poteškoća s bubrezima ili su sklone nastanku bubrežnih kamenaca. Tijekom ljeta bolje se opredijeliti za mineralnu, lagano gaziranu vodu, i to zbog dva razloga. Prvi je razlog što znojenjem iz organizma gubimo i minerale,a drugi što je gazirana voda manje podložna bakterijskom onečišćenju od obične vode.

Danas su na tržištu ponuđene razne vrste voda u bocama od različitih materijala. Što činite s amabalažom nakon konzumacije?

……………………………

Svaka je voda dobra ako je zdravstveno ispravna, a o tome kakvu vrstu vode piti svaka osoba mora donijeti vlastitu odluku u skladu sa svojim subjektivnim stanjem. U pacijenata i osoba koje se nalaze u posebnim stanjima, takvu odluku donosi pojedinac u suradnji s liječnikom.

……………………………

LITERATURA:  U članku su korišteni dijelovi teksta i slike iz Petrović Peroković, V., Weygand-Đurašević, I., Verbanac, D.: Biokemija, udžbenik biokemije za 3. razred medicinskih škola, Školska knjiga, Zagreb, 2014.

……………………………

Priredio i uredio: Goran BUKAN