Ako djetetu uskratite hranu, posljedice će uskoro postati vidljive. Ako djetetu uskratite svjež zrak i igru, posljedice će također biti vidljive, ali ne tako brzo. Ako djetetu ne pružite ljubav, posljedice možda neće biti vidljive godinama, ali bit će trajne.

Ali, ako djetetu uskratite umjetnost, priče, poeziju i glazbu, posljedice neće biti toliko vidljive. Ali, postojat će.

Njihova tijela bit će dovoljno zdrava, moći će trčati, skakati, plivati, jesti i praviti puno buke, kao što djeca uvijek rade, ali nešto će nedostajati.

Istina je da neki ljudi odrastu, a da se nikada nisu susreli s nekom vrstom umjetnosti i unatoč tome savršeno su sretni i žive dobre i vrijedne živote.

U njihovim kućama nema knjiga, oni ne mare previše za slike i ne vide u čemu je smisao glazbe. To je sve u redu, poznajem takve ljude, oni su dobri susjedi i korisni građani.

Ali, ponekad se ljudi u nekom stadiju djetinjstva ili mladosti, ili čak u poodmakloj dobi, susretnu s nečim o čemu nisu ni sanjali do tada. Njima je to strano poput tamne strane Mjeseca.

No, jednog dana čuju neki glas na radiju kako čita pjesmu, ili prolaze pokraj kuće s otvorenim prozorom gdje netko svira klavir, ili na nečijem zidu vide reprodukciju neke slike, i to iskustvo ih udari toliko jako, ali toliko nježno da se osjećaju ošamućeno. Ništa ih ne može pripremiti za to. Oni iznenada shvaćaju da su ispunjeni određenom gladi, iako samo nekoliko trenutaka prije nisu bili svjesni toga; to je glad za nečim toliko slatkim i ukusnim da gotovo slama njihova srca. Gotovo da plaču, osjećaju se tužno i sretno, usamljeno i oduševljeno tim novim i čudnim iskustvom.

Trebaju to jednako kao što gladna osoba treba hranu, a uopće nisu nikada bili svjesni toga. Nisu imali pojma.

Tako se osjeća dijete koje treba glazbu ili priče ili slike ili poeziju kada se slučajno susretne s tim stvarima. Da nema te slučajnosti, dijete se možda nikada ne bi susrelo s njima, a možda bi i proživjelo cijeli svoj život u stanju “kulturološke gladi” a da to uopće ne zna.

Efekti kulturološke gladi nisu dramatični i brzi. Oni nisu tako jednostavno vidljivi.

I, kao što rekoh, neki ljudi, dobri ljudi, brižni prijatelji i korisni građani jednostavno nikada ne iskuse to; oni su savršeno ispunjeni i bez toga. Kad bi sve knjige i sva glazba i sve slike svijeta nestale preko noći, oni se ne bi osjećali loše – ne bi ni primijetili.

Ali, ta glad postoji kod mnoge djece i često ostaje nezadovoljena zato što nikad nije probuđena. Mnoga djeca u svakom dijelu svijeta gladuju za nečim što hrani i njeguje njihovu dušu, a ništa drugo ne može ispuniti tu glad.

Mi ispravno kažemo da svako dijete ima pravo na hranu i krov nad glavom, na edukaciju, na liječenje itd. Međutim, moramo razumjeti da svako dijete ima pravo i na iskustvo kulture.

Moramo potpuno razumjeti da bi bez priča i pjesama, slika i glazbe djeca gladovala.

………………..

NAPOMENA:

• Članak je napisao engleski romanopisac Philip PULLMAN 2012. za desetu godišnjicu nagrade Astrid Lindgren.
• Izvor: astridlindgrenmemorialaward.wordpress.com