Pljesak molim
STRUČNO USAVRŠAVANJE UČITELJA
Rad s mojim đacima su potvrda o uspješnosti usavršavanja [3.]
objavljeno: 11. kolovoza 2016.

Sve su to dokazi o stručnom usavršavanju, dokazi o osposobljenosti za…definiranje ishoda u nastavi, provedbu zdravstvenog i građanskog odgoja, rad s učenicima s ADHD-om, nenasilno rješavanje sukoba, primjenu korektivne gimnastike i još mnoštvo toga.

Je li to doista tako? Jesmo li nakon nekoliko sati sjedenja osposobljeni za izvedbu određene teme i je li toliko željena potvrda dokaz tomu, ostavljam otvorenim za promišljanje.

Nekada je stručna usavršavanja organizirao Zavod za unapređenje školstva, pa Ministarstvo prosvjete i športa, pa Zavod za školstvo RH. Bile su to edukacije nekoliko puta godišnje, ponekad samo za određeni predmet, ponekad posebno za svaki razred. Bila je to prilika da ponovno čujemo neke svoje profesore s fakulteta, susretnemo se s nekim kolegicama i kolegama i razmijenimo mišljenja i iskustva iz prakse te dopunimo znanja stečena na fakultetu i u praksi.

U lijepom sjećanju ostao mi je dvodnevni skup o školskim vrtovima u Osijeku davne 1997. Učili smo kako urediti školski okoliš, posaditi voćke, kalemiti ih, uzgajati pčele… i dobili mnoštvo najrazličitijih ideja i motiva za rad. Još sa svakom generacijom odradim radionicu izrade ukrasa za Božić od prirodnih materijala i, već tradicionalno, izazovem nestašicu klinčića u lokalnoj seoskoj trgovini.

Zatim se u stručna usavršavanja umiješaju izdavačke kuće. Predavanja nam drže profesori s fakulteta, autori udžbenika i knjiga… Dobivamo konkretne materijale, plakate, učila, priručnike, udžbenike… Onda sve to obogate kavom, sokom, domjenkom… i sve se to prozove mitom i korupcijom pa se prekida.

U nekom trenutku spojilo se po nekoliko škola (prema broju učiteljica i učitelja razredne nastave) i nastala su Županijska stručna vijeća koja traju još i danas. Nekada smo se sastajali čak četiri puta godišnje, pa tri, a danas jednom ili dvaput. Naravno, razlog je novac, kojeg nikako nema dovoljno.

Tek posljednjih nekoliko godina AZOO organizira državni skup za učitelje razredne nastave, i počinje se šuškati… Tko želi napredovati u zvanju, treba imati i tu potvrdu, barem jednu u pet godina. Imam ih dvije, u dvije godine, i ne smatram se nimalo posebnom zbog toga.

Obje godine tema su bila djeca s teškoćama, a o njima sam slušala i na Kongresu matematičara 2014. Tri godine, tri državna skupa, jedna tema. Čini mi se da sam najviše naučila sama, sa svojih desetak učenika koji su nastavu pratili po prilagođenom i individualiziranom programu. U prošloj generaciji njih čak četvero.

U proteklih godinu dana bila sam i na dva međunarodna stručna usavršavanja, u Poljskoj i Grčkoj. Bila su odlično organizirana i vrlo stručno odrađena pa sam se s oba vratila u svoju školicu puna ideja i motivacije za nove aktivnosti sa svojim učenicima. 

Predavanja koja smo slušali trajala su do sat vremena, prezentacije nisu bile natrpane tisućama slova, a predavači su nam temu približili s mnoštvom primjera iz prakse.

Radionice su bile radionice u pravom smislu te riječi. Znači, nas dvadesetak u skupini, sa zadacima koje smo morali izraditi samostalno, u paru ili manjoj grupi. I sve je praktično i primjenjivo u nastavi već sutra, a zadaci nisu nimalo laki, osmisliti i pripremiti projekt ili napisati ISE scenarij učenja, a zatim sve to prezentirati svima na engleskom jeziku…(a ja sam učila njemački u školi). Sve za potvrdu? Da, dobije se i ona, ali iskustvo takvih usavršavanja ne može potvrditi nikakav papir. Aktivnosti s đacima su potvrda o sudjelovanju. Jedina mjerljiva.

Svaki seminar je prilika da se nešto nauči, makar i kako ne održati predavanje i radionicu i kako ne napraviti prezentaciju, za susret s dragim ljudima, upoznavanje nekih novih ili uživo upoznavanje nekih s kojima smo već virtualno jako dobri. To me posebno veseli.

Volim međunarodna stručna usavršavanja. Pomažu mi u radu u razredu. Omogućuju mi da putujem, da upoznam nove, zanimljive ljude sa sličnim interesima, da učimo zajedno.

Uskoro se spremam u Češku. Radujem se susretu s kolegicama i kolegama koje ću upoznati, novim mjestima koja ću posjetiti i novim idejama kojima ću popuniti sljedeću školsku godinu.

…………

Napisala:

Marica JUREC, učiteljica RN u OŠ Zrinskih Nuštar, PŠ Cerić