Među osmero nagrađenih je i Mateja Oršoš iz Domašinca, koja je s odličnim uspjehom završila prvi, šesti, sedmi i osmi razred.

Kriterij je zapravo nešto stroži, a jednostavniji, priznanje dobiju učenici koji su svih osam razreda završili s odličnim uspjehom, ali se u Matejinom slučaju učiteljsko vijeće odlučilo na iznimku. To nije i ustupak, ističu u školi. Mateja je romske nacionalnosti, među njenim sunarodnjacima je odličan uspjeh još uvijek izuzetak. Puna integracija Roma u obrazovanju još je dalek cilj, na stranu rasprava o tome tko je za to kriv. Učiteljsko vijeće se stoga odlučilo da ovaj primjer treba istaknuti, a Mateju nagraditi. Ona o svojim svojim školskim danima, ali i onome što slijedi kaže:

Najbolje su mi išli engleski, hrvatski, geografija, povijest i biologija, nju sam i malo više voljela. Sad sam već upisala Ekonomsku i trgovačku školu u Čakovcu, u smjeru upravnog referenta.

Usmjerenje je izabrala između njih nekoliko na koja se prijavila i svugdje bila u vrhu liste. Nije presudno daje li ovo zanimanje dobru šansu za zapošljavanje, Mateja svjedodžbu srednje škole smatra pretpostavkom za ono čemu doista teži, to je nastavak obrazovanja.

Želim upisati Učiteljski fakultet. Kao učiteljica ću moći izravno poticati male Rome da se obrazuju, jer je obrazovanje važno.

Mateja živi izvan nekih okvira običaja u romskom naselju. Kaže da se neće rano udavati i dečki je sada ne zanimaju, ovo govori kroz smiješak, samo nastavak školovanja. U naselju u Kvitrovcu gleda djevojke koje su se rano udale i rano dobile djecu, to nije sudbina koju bi prihvatila, a i kao dio načina života romske zajednice koji bi trebalo mijenjati.

Kad se govori o tome kako škola može obrazovanjem Roma pomoći da se promijeni njihov način života, treba govoriti o tome kako škola treba pomoć roditelja. Za svoj je uspjeh Mateja najviše sama zaslužna, kažu u školi, sama je pokazala želju za znanjem, ali toga ne bi bilo bez bez podrške njenih roditelja.

Majka Ljubica možda tu ima teži dio tereta, ona nadničari u poljoprivrednim, ali i na drugim poslovima, da bi djeci omogućila obrazovanje. Otac Danijel je zaposlen u Kabelmontu iz Domašinca. Takvih primjera, nažalost, nema dovoljno. Mateja zato kaže:

Zahvaljujem svojim roditeljima, a i svim učiteljima i zaposlenicima škole, ne samo na nagradi, već na tome što su mi pomogli da do odličnog uspjeha dođem.

Dodaje da je svjesna izazova koji čekaju na putu koji je izabrala.

Voljela bih biti učiteljica razredne nastave, kad bi bilo moguće u ovoj školi koju sam i sam pohađala, znači ne samo malim Romima. Znam da treba računati s tim da bi netko možda rekao “neće ona učiti moju djecu”, ali sam na to spremna.

Mateja je optimistica na temelju iskustva. U Domašincu nema puno Roma, pa niti u školi. Ovdje su doslovce manjina pa se i u njenom slučaju postavilo pitanje kako će biti prihvaćena među vršnjacima. I nije u početku sve išlo glatko, kod nekih u razredu je bilo nepovjerenja, možda u jednom slučaju i odbijanja, ali je to sada već gotovo davna prošlost.

S te strane ne bi trebalo biti preteških prepreka. Mateja sama ne zazire od toga da pokaže da je Romkinja. Na ovogodišnjoj svečanosti projekta Florijan i ja u Područnoj školi Dekanovec, uz obljetnicu smrti Florijana Andrašeca bila je među onima koji čitali odlomke slikovnice koju su učenici pripremili na na temu motiva iz kantorovih pjesama.

Posebnost njenog nastupa je to što je čitala prijevod na romski jezik – i zato je pobrala pljesak. Nacionalnost doista ne bi trebala biti preteška prepreka, ostale će Mateja svladati, već je pokazala da to može.

[ IZ DRUGIH MEDIJA | medjimurje.hr ]