Norveška pak škola RINGSTABEKK – sa 425 učenika u dobi od 13 do 16 godina, koja je izvan norveškog glavnog grada Osla – radi to već 40 godina s velikim uspjehom.

Sve je počelo 1970-ih kada su učitelji shvatili da njihovi učenici nisu doista angažirani u vezi s onim što nauče u školi. Njihovi edukatori su bili inspirirani danskim pedagogom Knudom ILLERISOM i njegovom idejom kroskurikularnog rada na projektima, a u 1980-ima su temeljna koncepcija i organizacija škole revidirane.

Iako se pedagogija škole razvija još od 70-ih, osnovna ideja o učenju putem multidisciplinarnih studija je preživjela.

Ta osnovna škola je organizirana na način koji podržava multidisciplinarno učenje. Pri zapošljavanju u toj školi učitelji znaju da će morati surađivati s drugim učiteljima – i to ne samo onima koji poučavaju iste predmete, nego će raditi u multidisciplinarnim učiteljskim timovima.

SVAKI UČITELJSKI TIM, koji se sastoji od 4 do 6 učitelja, odgovoran je za edukaciju i razvoj 60 do 75 učenika.

UČITELJI ZAJEDNO IZRAĐUJU RASPORED za učenike iz tjedna u tjedan, te vlastite planove lekcija temeljene na nacionalnom kurikulumu i očekivanjima školskih ravnatelja.

ŠKOLA KORISTI RAZLIČITE KROSKURIKULARNE METODE te neprestano prerađuje metode poput projektno orijentiranog učenja, učenja temeljenog na istraživanju, simulacija itd. UČITELJI IDEJE DOBIVAJU JEDNI OD DRUGIH I DIJELE SVOJA ISKUSTVA, što osigurava da, iako škola nema lokalni specificirani kurikulum, svi učenici iskuse iste metode učenja i multidisciplinarne teme.

Učenici u 8. razredu, u dobi od 13 godina, proučavaju potrese, vulkane i druge prirodne sile – teme koje se obično poučavaju na satovima prirodnih znanosti i zemljopisa. Umjesto da rade s tim temama u fiksnim lekcijama, učitelji moraju naći različite priče koje povezuju nekoliko različitih predmeta.

U jednoj priči učenici se pretvaraju da će se popeti na Mount Everest. Kao dio pripreme, moraju proučiti karte, vrijeme i klimu. Kako se priča razvija, tako im učitelji dodjeljuju razne zadatke – poput predlaganja najboljeg puta do vrha Mount Everesta, sastavljanja popisa opreme koju trebaju, računanja vremena koje će im biti potrebno, izrade budžeta itd. Dok rješavaju te zadatke, učenici moraju naći mnogo informacija i raspravljati o svojim otkrićima u grupi.

VEĆINU VREMENENA UČENICI U ŠKOLI RINGSTABEKK RADE U MALIM GRUPAMA.

To je temeljeno na teoriji da se većina našeg učenja događa dok razmišljamo, pričamo i rješavamo zadatke zajedno umjesto sami – a ideja „učenja uz rad“ je teorija koje su razvili ruski psiholog Lev VYGOTSKY i američki psiholog John DEWEY.

Još jedna kroskurikularna tema koju se često obrađuje fokusira se na okoliš i održivost. To se radi na različite načine uz različite učiteljske timove. Jedan je način da se svakoj grupi učenika dodijeli područje njihove lokalne općine i dopusti im se da rade kao konzultanti.

Pišu izvještaj i sastavljaju neke modele prema kojima bi trebalo razvijati specifične dijelove lokalne zajednice – s posebnim fokusom na prijevoz, energiju, otpad itd. Ako prave modele, moraju raditi s omjerima i drugim matematičkim pojmovima, te dizajnom. Također će morati istražiti različite vrste energije i odgovarajuća rješenja za onečišćavanje okoliša – što je dio prirodnih znanosti – te napraviti i predstaviti svoj izvještaj pismeno i usmeno.

Prve godine kad je taj projekt pokrenut učitelji su surađivali s lokalnom konzultantskom tvrtkom koja je obavljala poslove tog tipa.

Konzultanti i inženjeri bili su impresionirani time što su učenici u dobi od 15 godina bili sposobni informirati ih o nekoj novoj tehnologiji koje nisu bili svjesni.

Tijekom kroskurikularnog rada učenici NEMAJU FIKSNI TJEDNI PLAN, nego ostaju u školi tijekom specificiranog broja lekcija koje su dane u nacionalnom kurikulumu i rade na svojim zadacima tjednima, a primaju potporu i upute svojih učitelja.

• Škola Ringstabekk mora slijediti nacionalni kurikulum i sustave nacionalnog ocjenjivanja, stoga svaki učenik i dalje dobiva individualne ocjene za svaki tradicionalni predmet.

Oni također završavaju iste nacionalne testove i ispite kao i svi drugi učenici u Norveškoj. Na tim testovima postižu rezultate koji su na vrhu državnih ljestvica, što ukazuje na to da multidisciplinarno učenje daje učenicima potrebna znanja i vještine. Ne samo to, nego ih i motivira da uče zbog samog učenja. Postaju vrlo angažirani u tome što rade u školi – ponekad uopće ne žele odmore, jer su nestrpljivi i žele što prije nastaviti raditi.

Većina roditelja je vrlo zadovoljna školom – shvaćaju da zapravo priprema njihovu djecu za budućnost, pomaže im razviti nužne sposobnosti, jednako u pogledu vještina i znanja i osobnog rasta.

Ravnatelj škole kaže ovako: „Mi ne razvijamo samo kalkulatore, mi razvijamo ljudska bića.“ [IZ STRANIH MEDIJA | qz.com ]