✽ Jedna američka studija otkrila je da u jednoj školskoj godini najboljih 10 % učitelja usadi tri puta više znanja svojim učenicima nego što to uspijeva najgorih 10 % učitelja.

✽ Druga studija sugerira da bi, kad bi afroameričke učenike poučavalo najboljih 10 % učitelja, raskorak između njihovih postignuća i postignuća bijelih učenika nestao.

Ali, pokušaji da se osigura da svaki učitelj može dobro poučavati sputani su upornim mitom da se dobri učitelji rađaju, a ne da nastaju. Na primjer, filmski likovi i razredni heroji poput Robina Williamsa u „Društvu mrtvih pjesnika“ nadareni su iznimnim inspirativnim moćima. Vladine politike koje često počinju od te pretpostavke teže podizanju standarda poučavanja privlačenjem najboljih diplomanata u profesiju i poticanjem loših učitelja na odlazak. Učiteljski sindikati, pak, ističu kako bi izvrsnost uslijedila kad bi njihovi članovi bili oslobođeni pritiska odozgo.

Pretpostavka da je sposobnost poučavanja nešto što imate ili nemate pogrešna je. Nova vrsta poučavatelja – učitelja utemeljila je strogu znanost pedagogije. Cilj je od običnih učitelja napraviti odlične, kao što sportski treneri pomažu atletičarima da razviju svoje sposobnosti. Ako se provede pravilno, to će revolucionirati škole i promijeniti živote.

QUIS DOCEBIT IPSOS DOCTORES?

Edukacija ima povijest skakanja s jednog “čudesnog rješenja” na drugo. Najbolja od njih čak i imaju nekog učinka.

Ali, svaki pristup ima granice. Inicijativa “Teach for America” i deseci drugih organizacija koje je ta inicijativa inspirirala u drugim zemljama doveli su ambiciozne, nove diplomante pune energije u ovu profesiju, a otpuštanje učitelja zbog neuspješnosti poboljšalo je rezultate u Washingtonu i drugdje. No, svaki pristup ima svoje granice.

Poučavanje je masovna profesija, ona ne može zgrabiti sve najbolje diplomante, godinu za godinom. Kada otpustite loše učitelje, potrebni su vam novi, a ti novi uvježbani su u istom sustavu koji nije uspio od njihovih prethodnika napraviti dobre učitelje.

S druge strane, ideja o poboljšanju prosječnog učitelja mogla bi revolucionirati profesiju.

Diljem svijeta malo je učitelja dovoljno dobro pripremljenih prije nego se uhvate ukoštac s učenicima. U siromašnim zemljama mnogi dobivaju vrlo malo obuke bilo koje vrste.

Nedavni izvještaj otkriva da postoji 31 zemlja u kojoj više od četvrtine osnovnoškolskih učitelja nije dosegnulo (minimalne) nacionalne standarde. U bogatim zemljama problem je puno suptilniji. Učitelji se kvalificiraju nakon dugog, specijaliziranog obrazovanja. No, neki od tih fakulteta nikako ne utječu na to koliko će dobro biti poučavani učenici njihovih diplomanata.

Ono što učitelji ne uspiju naučiti na sveučilištima i raznim obukama za nastavnike to rijetko nauče na poslu. Postaju bolji učitelji u svojih prvih nekoliko godina dok su suočeni s pravim učenicima u pravim učionicama, ali nakon toga početni razvoj zastaje. To je uvelike zbog toga što škole zanemaruju svoje najvažnije učenike – same učitelje.

Diljem većinom bogatih zemalja OECD-a dvije petine učitelja kaže da nikad nisu bili u prilici učiti promatrajući drugog učitelja, niti su ikad od njih tražene povratne informacije o njihovim kolegama.

ONI KOJI MOGU – UČE

Želimo li to promijeniti, učitelji moraju naučiti usaditi znanje i pripremiti mlade umove da prime i zadrže to znanje. Dobri učitelji postavljaju jasne ciljeve, primjenjuju visoke standarde ponašanja i promišljeno upravljaju svojim vremenom u razredu. Oni koriste iskušane i testirane metode i tehnike poučavanja kako bi osigurali da svi umovi u njihovom razredu rade cijelo vrijeme.

Lakše je pričati o tim tehnikama nego ih primijeniti. S poučavanjem, kao i s drugim složenim vještinama, put do svladavanja nije neka nerazumljiva teorija, nego intenzivna, vođena praksa, utemeljena na poznavanju tematike i pedagoškim metodama. Učitelji u obuci trebali bi provoditi više vremena u učionici.

Mjesta na kojima učitelji daju sve od sebe, na primjer Finska, Singapur i Šangaj, upućuju nove učitelje u vrlo zahtjevan proces obuke.

Institucije za obuku učitelja moraju biti strože – kao što su prije jednog stoljeća medicinske škole podigle kvalitetu liječnika uvođenjem sustavnih kurikuluma i pružanjem kliničkog iskustva.

Iznimno je važno da fakulteti za obuku učitelja počnu skupljati i objavljivati podatke o uspješnosti svojih diplomanata u učionicama. Kolegije što stvaraju učitelje koji poslije ne postignu puno ili ništa da bi poboljšali učenje svojih učenika treba ukinuti ili izmijeniti. Tada bi se takvi kolegiji morali poboljšati ako žele preživjeti.

Također su potrebne velike promjene u školama, kako bi se osiguralo da se učitelji poboljšavaju tijekom karijere.

Najbolji učitelji usavršavaju svoje vještine putem opservacije i prakse. Prihvaćaju kritiku. Najbolji ravnatelji su podrška novim učiteljima osiguravaju li im, recimo, visokokvalitetne planove lekcija i traženjem da im iskusniji učitelji pomognu kada je to potrebno.

Novac je manje važan nego što mislite.

Učitelji u Finskoj, primjerice, zarađuju otprilike kao i kolege u ostalim zemljama OECD-a. Ali, osigurati da će najbolji ostati u učionici vjerojatno će, u većini slučajeva, značiti veću plaću, a veća fleksibilnost u pogledu plaće lakše bi privukla najbolje učitelje u najgore škole.

Poboljšanje kvalitete prosječnog učitelja podiglo bi prestiž profesije i privuklo više talentiranih diplomanata. Ali, najveći dobitak će doći iz bolje pripreme novih učitelja i poboljšavanja onih koji su već u učionici.

LEKCIJA JE JASNA, SADA JE SAMO MORAMO NAUČITI.

…………………….

NAPOMENA:

• The Economist – nudi uvid i mišljenje o međunarodnim vijestima, politici, poslovnom svijetu, znanosti i tehnologiji.
• Izvor: economist.com