Školstvo u medijima
O POUČAVANJU...
Što me na fakultetu nikad nisu naučili?
objavljeno: 9. kolovoza 2017.

Što ste najmanje očekivali?

Što su vas vaši učenici trećeg razreda naučili?

Iako vas je fakultet pripremio za puno toga, što vas je potpuno iznenadilo?

1.)     Morate se prilagoditi i zatim se još više prilagoditi.

ABIGAIL: Teško je biti učitelj 23 učenika kada oni nisu zapravo prisutni na satu. Vrijeme koje ćete provesti sa sva 23 učenika u svojoj učionici je otprilike 20 minuta.

U kreiranju grupnih aktivnosti ubrzo sam shvatila da nekoliko učenika nedostaje. Promjena u broju učenika primorala me da promijenim planove, učeći me da budem fleksibilna i mirna u svojoj reakciji. Ostati fleksibilna može biti moja najslađa pobjeda. Kad nešto ne funkcionira, promijenite smjer i iskušajte nešto novo! Ne uspjeti ne znači odustati, nego naći drugi put kojim nismo pošli prvi put.

JOSH: Nemojte biti prestrogi prema sebi. Dok se učite prilagoditi rasporedima svojih učenika, počet ćete cijeniti moć vođene lekcije i diferencijacije.

Održite svoje grupe fleksibilnima i radite na personalizaciji lekcije da biste udovoljili potrebama učenika. Ako se to čini previše, usporite. Počnite s jednom stvari, oblikujte je, dopustite učenicima da vježbaju i pružite im povratne informacije. I zapamtite, onaj koji radi najviše posla taj i najviše uči.

2.)   Organizacija je sve.

ABIGAIL: Kupila sam devet različitih fascikala za pohranu papira, misleći da će to zasigurno biti dovoljno.

Međutim, uvjerena sam, čak i da imam dvorac ispunjen fasciklima , to ne bi bilo dovoljno. Obično svakih pet minuta posegnem za ljepljivim papirićima tako da mogu označiti završeni učenički rad, neki dokument ili nešto slično. Uza svu tu papirologiju, organizacija će biti važna vještina koju moram razviti.

JOSH: Nema sumnje da je organizacija važna. Od čuvanja arhive, komunikacije roditelja i učitelja, vašeg dnevnog rokovnika i beskrajne hrpe testova, sve to zahtijeva svoje mjesto.

Ovisno o sezoni, neki tjedni će biti bolji od drugih. Nemojte zaboraviti porazgovarati s učiteljima veteranima o njihovim organizacijskim metodama i nađite način koji vama odgovara. Nakon 15 godina ja još radim na tome!

3.)   Imat ćete posla s više ozljeda nego u bilo kojem profesionalnom sportu.

ABIGAIL: Sve ove fraze čine se kao nešto što bi učenik trećeg razreda mogao reći: „Oko me peče“, „Udario sam koljenom“, „On me gurnuo“, „Ne mogu gutati“, „Porezao sam se“, „Boli me glava.“

Hvala Bogu na papirnatim ručnicima s hladnom vodom. Naučila sam da je to čarobni lijek u 99 posto slučajeva!

JOSH: Istina! Najvažnija stvar je da napravite sve što možete da biste minimizirali stvari koje bi mogle biti smetnja učenicima.

Kod svakodnevnih „hitnih slučajeva“ pokušajte odrediti koji zaista zahtijevaju vašu pozornost, a mogu biti „izliječeni“ mokrim papirnatim ručnikom ili gutljajem vode.

4.)   Čini se kao da vaš „period“ planiranja traje otprilike minutu.

ABIGAIL: Nakon što ostavim učenike na satu tjelesnog, čini mi se kao da minutu kasnije već trčim niz hodnik po njih.

Trudim se završiti stvari na svom sve većem popisu obaveza. Vrijeme je bitka. Ali, shvatila sam koliko je važno postaviti granice za sebe. Imam razredne i osobne prioritete. Moram odvojiti to dvoje da se jedno ne bi miješalo s drugim. Znam da ću biti bolja učiteljica u svojoj učionici ako se odmaknem od popisa stvari koje moram napraviti kao učiteljica i odem na traku za trčanje na 30 minuta. Kad pronađem malo vremena za sebe, poslije se obično mogu i učenicima bolje posvetiti, čak i ako uđem u učionicu i shvatim da je popis stvari koje sam morala obaviti nezavršen.

JOSH: Naći ravnotežu između posla i osobnog života je teško. Morate si priznati važnost toga.

Način razmišljanja koji teži osobnom razvoju zahtijeva često razmišljanje i poduzimanje malih koraka prema neprestanom poboljšavanju. U borbi protiv iscrpljenosti moramo ostati svjesni svog uma, srca i duše. Vaši učenici (i vaša profesija) trebaju vas u vašem najboljem izdanju, svakodnevno.

 5.)   Učenici vole pokazivati ljubav.

 

ABIGAIL: Bila sam ugodno iznenađena svom ljubavi koju su mi učenici pokazali zagrljajima.

Učitelji ne dobivaju dovoljno novca, ali učenici to nadoknađuju zagrljajima. Nema te cijene koju možete staviti na izgradnju odnosa s djetetom. Djeca nose srce na dlanu. Ne bih mogla zamisliti svoj život bez njih sad kad sam osjetila tu količinu ljubavi koju oni tako spremno pružaju putem zagrljaja.

JOSH: Maya Angelou je jednom rekla: „Shvatila sam da će ljudi zaboraviti što ste rekli, ljudi će zaboraviti što ste napravili, ali ljudi neće nikad zaboraviti kako su se osjećali zbog vas.“ Kao učitelj, vi ćete doživljavati poteškoće.

Davat ćete sve od sebe da pokušate poboljšati živote 20 učenika u svom razredu, a to može biti vrlo naporno. Ipak, vaš utjecaj će biti puno veći nego što možete zamisliti. Tretirajte tu golemu odgovornost brižno, nikad nemojte oklijevati prenijeti bezuvjetnu ljubav svojim učenicima.

…………………..

NAPOMENA:

  • Teach Thought je portal posvećen podržavanju i obrazovanju edukatora i razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju, te pomaže edukatorima da usavrše vlastiti zanat u današnjim učionicama.
  • Abigail DAHLMAN je učiteljica trećeg razreda u Oakland Elementary School (Spartanburg, SC) i upravo je u svojoj prvoj godini poučavanja.
  • Josh PATTERSON je ravnatelj Osnovne škole Oakland. On je diplomant Sveučilišta Furman i Sveučilišta Južne Karoline.
  • Izvor: teachthought.com