Kontrola nad razredom je najveća briga nastavnika danas. To često dogodi do preranog zasićenja, nezadovoljstva poslom i ranog odlaska iz profesije. Proveli smo web anketu među nastavnicima u Južnoj Australija kako bismo istražili koliko ponašanje učenika stvara problema učiteljima. Istraživanje je pokazalo da su najproblematičnija ponašanja učenika:

• izbjegavanje domaćih zadaća
• ometanje nastave
• nesudjelovanje u nastavnim aktivnostima
• govorenje bez dopuštenja
• kašnjenje na nastavu
• korištenje mobilni telefon nedolično.

Također smo otkrili nedostatke u strategijama koje nastavnici koriste kako bi se nosili s ometanjem i lošim zalaganjem na nastavi. Većina nastavnika troši puno vremena pokušavajući spriječiti učenike da ometaju učenje. Pokušavaju „kontrolirati“ učenike kako bi osigurali sklad na nastavi. Koriste se nagrade da bi se promoviralo poželjno ponašanje, a sankcije se koriste kako bi se učenici odvratili od ometanja tijeka predavanja.

Kaznene mjere su: upozorenja, isključenje u sklopu nastave [ engl. in-class time-out ], isključenje izvan nastave [ engl. out-of-class time-out ], upućivanje na razrednika, suspenzija u sklopu škole, suspenzija iz škole, trajno isključenje iz škole. Međutim, ti pokušaji kontrole ne rješavaju uzroke lošeg ponašanja učenika i ne mijenjaju nepoželjno ponašanje ili neaktivnost. Važno je stvaranje uvjeta za promociju aktivnosti na nastavi. Sudjelovanje na satu je ključ za uspostavu nastave i produktivnog ponašanja.

Tvrdimo da, ako smo bolje razumjeli ekologiju nastave i kako ona utječe na sudjelovanje učenika, tada smo vidjeli da se fokus premjestio s pokušaja kontrole, odnosno kazne na poticanje aktivnosti. Koristimo ekološki pristup kako bismo objasnili produktivna i neproduktivna ponašanja učenika. Razred promatramo kao ekosistem koji se sastoji od interakcija fizičkih elemenata, karakteristika nastavnika, kurikuluma, uključujući i metode poučavanja i mnoštva varijabli učenika.

Teorijski okvir na kojem se temelji ovo istraživanje pokazuje da je neaktivnost učenika više vezana za karakteristike nastavnika nego za bilo koji učenički faktor. Ključni princip je da ponašanje učenika ne postoji u izolacije, nego u interakciji svih elemenata ekosistema, i na razini škole i vanjskih faktora (utjecaj od kuće, socioekonomski faktori, vjerski, rasni ili kulturni faktori).

Studija pokazuje da odgovornost za ponašanje nije samo na učeniku. Vjerujemo da bi, ako bi nastavnici vodili računa o ekologiji razreda, mogli smanjiti pritisak koji osjećaju pod utjecajem svakodnevnog neželjenog ponašanja.

Učitelj koji može vidjeti i utjecati na ekologiju može se nadati smanjenju ometanja nastave i povećanju produktivnosti. [ IZ STRANIH MEDIJA | aare.edu.com ]