Antony van Leeuwenhoek (1632. – 1723.) nakon osnovne škole postaje šegrt u trgovini suknima u Amsterdamu. Zatim se vraća u svoj rodni grad, Delft, i otvara vlastitu trgovinu.

Kako bi mogao kontrolirati kakvoću tkanina, koristio se lećama s pomoću kojih je jasnije vidio strukturu tkanina. Njegov hobi – brušenje leća – s vremenom mu je postao opsesija. Tako je tijekom života izbrusio gotovo 600 leća i konstruirao prvi mikroskop. Napravio je oko 25 mikroskopa, a smatra se da su neki imali povećanje i 500 puta. Njima je promatrao dlake, kožu, krv, strukturu mišića, dijelove biljaka i dr. Promatrajući kapljicu barske vode, utvrdio je da u jednoj kapljici živi mnogo malih „životinjica”. U jednom od pisama Kraljevskom društvu poslao je izvješće o tome što je vidio:

„To je za mene bilo najčudnije od svih prirodnih čuda; moram reći da moje oči nikad nisu vidjele ugodniji prizor od tih tisuća živih bića koja žive u malenoj kapi vode i kreću se, a svaka skupina tih bića ima vlastiti pravilan način kretanja… Te su male životinjice koje sam vidio bile više od 10 000 puta manje od vodenih buha.”

S obzirom na to da se u to vrijeme nije znalo za postojanje jednostaničnih organizama, njegovo je izvješće pobudilo ozbiljne sumnje u istinitost onoga o čemu je pisao. Mnogi su vjerovali da je više vidio maštom nego mikroskopom pa je Kraljevsko društvo poslalo izaslanstvo u Delft da provjeri što zaista Leeuwenhoek vidi. Nakon što je njegovo otkriće potvrđeno, primljen je Kraljevsko društvo. Leeuwenhoek je opisao i nacrtao mnoge vrste protista te izračunao njihovu veličinu.

Tajnu brušenja leća i osvjetljivanja predmeta koje je gledao čuvao je za sebe pa su znanstvenici tek 1957. uspjeli napraviti mikroskope poput Leeuwenhoekovih. Do danas je sačuvano devet originalnih Leeuwenhoekovih mikroskopa.