…za poučavanje budućih generacija kako da iskoriste svoje kapacitete, i za pomaganje našim mladima da izgrade snažniju, otporniju svjetsku zajednicu orijentiranu na rješavanje problema.

Kad se osvrnem na godine koje sam provela poučavajući u Novom Meksiku, u ruralnoj školi u Brazilu, u prenapučenoj učionici u Egiptu, na središnjem sveučilištu u Jordanu, te na međunarodnoj školi u Italiji, zadivljena sam razinom neiskorištene snalažljivosti koju svi moji učenici posjeduju.

Unatoč vrlo raznolikim kulturološkim pozadinama, ekonomskim klasama i društvenim okolnostima unutar kojih poučavamo, u svemu tome postoji zajednički, izvanredan niz vještina koje učitelji moraju upotrijebiti da bi izvukli tu snalažljivost i pomogli razviti ustrajno, prema rješenju usmjereno dijete.

Najuzbudljiviji aspekt poučavanja je vjerojatno promatranje samootkrivanja koje se odvija ispred vas.

To je onaj „a-ha!“ trenutak – onaj ushićeni „shvaćam!“ izraz učenika koji se tjednima bori s nečim, ali sada, uz malo ohrabrenja, razumije ono što je potrebno. To je onaj učenik koji je samog sebe uvjerio da nikad neće riješiti problem, ali je sam našao rješenje uz malo vašeg vodstva.

Kao učitelji, bez obzira na to gdje smo u svijetu, pomažemo učenicima da u sebi otkriju snalažljivost za koju ni sami ne znaju da je imaju, i time zauvijek mijenjamo percepciju koju mladi imaju o samima sebi i svojim sposobnostima.

Stoga, kako učitelj matematike u Houstonu, učiteljica zemljopisa u Šangaju, ili učitelj likovne umjetnosti u Madridu postiže to s obzirom na nevjerojatan opseg društvenih, kulturoloških i ekonomskih razlika s kojima je suočen u svojoj učionici?

• Ukratko, spektar naših zajedničkih učiteljskih alata je vrlo širok.
• Mi imamo zajedničko iskustvo u vještinama koje moramo usavršiti.
• Učitelji pažljivo slušaju i izvlače pravi smisao i namjeru.
• Mi ocjenjujemo bez oklijevanja i reagiramo obzirno.
• Mi donosimo beskonačan broj odluka o svakom učeniku i propisujemo njihove sljedeće korake.
• Učitelji diljem svijeta, bez obzira na jezik, pozadinu, okolnosti, provode godine i godine usavršavajući određen niz vještina usmjerenih na izvlačenje snalažljivosti i potencijala koji se skriva u svakom učeniku.

Učitelj u osnovnoj školi u Los Angelesu cilja na onaj „a-ha!“ trenutak jednako kao i srednjoškolski učitelj u Peruu, ili kao što to radi učitelj osnovne škole u Johannesburgu u Južnoj Africi.

Doista, mi smo ljudi iz mnogih nacija, ali imamo zajedničku svrhu – mi poučavamo!

…………………

Napomena:

• Autorica teksta je Claire JELLINEK, koja trenutačno predaje sociologiju na American Overseas School u Rimu, Italiji. U prošlosti je poučavala i učila u zemljama poput Egipta i Jordana, ali i u Novom Meksiku te indijskom rezervatu Zuni.
• Izvor za tekst i fotografiju: blog.ed.gov