U Osnovnu školu Žakanje, u središtu općine naslonjene na susjednu Sloveniju, svakoga dana dolazi 125 učenika. Već pri dolasku, vidi se da je riječ o najljepše uređenoj zgradi u mjestu; imaju potpuno novu stolariju, krov i žuto-narančasto-zelenkastu termo fasadu, a iza zgrade veliki je školski vrt koji se prije nekoliko dana zasluženo okitio Zelenom poveljom HRT-a kao jedan od tri najljepša školska vrta u Hrvatskoj. Upravo odlično uređen i edukativni vrt i energetska obnova škole koja je donijela znatne uštede, donijele su školi zavidnu titulu.

No, škola u Žakanju može se pohvaliti i jedinstvenim projektom u Hrvatskoj. Već desetljeće u školi ne zvoni školsko zvono.

– Sada već imamo čitavu generaciju osnovaca koji su započeli i završili školovanje kod nas bez da su čuli školsko zvono. I svi su uspješni u srednjim školama i fakultetima. Za taj projekt možemo zahvaliti razumijevanju našeg bivšeg ravnatelja Dane Ugarkovića koji je prihvatio ideju nas, tada nastavnika prirodnih predmeta, jer smo željeli, primjerice, kemiju, biologiju fiziku staviti u blok sat, a onda smo tražili i da se ukine zvono. Ono dekoncentrira rad učenika i nastavnika, prekida u izvođenje nekih praktičnih zadataka, pokusa ili u izvođenju zaključka, pojašnjavanju zadaće. Nema zvona, ali sva se nastava realizira u zadanom vremenu. Pauze unutar sata postoje, određuje ih nastavnik kada vidi da je pažnja učenika popustila, učenici se malo odmore, predahnu, a onda nastavljaju rad; pokuse, sviranje, pjevanje, crtanje, koji već sat imaju. Osim toga, nema napetosti i čekanja zvona, opušteno se razgovara i završava cjelina, svi sve čuju i shvate, stignu pitati, a nema niti jurnjave, buke i galame hodnicima nakon zvona. Uz to, prilagodili smo i obroke u školi djeci, tako da je ručak u 10 sati. – priča nam Vesna Hajsan – Dolinar, ravnateljica OŠ Žakanje s kojom obilazimo učionice i hodnike škole. Taj princip rada imaju i njene područne škole u Ribniku i Kamanju gdje je još 96 učenika.

Ravnateljica kaže da je sa svojim nastavnicima i učiteljima imala cilj stvoriti poticajno okruženje za sve učenike.

– To što nemam zvono jedan je način. Drugi su boje zidova u učionicama. Tri smo godine mjerili uspjeh i ponašanje učenika u učionicama s raznim bojama na zidovima. S obzirom na rezultate, prilagodili smo boje zidova. Ispalo je da je žuta motivirajuća, vesela i poticajna, plava je ugodna i ona je u kabinetima fizike, kemije, biologije, dok se jarko crvena pokazala agresivnom, iznimno poticajnom. Svi su nam zidovi u bojama kojima pomažemo učenicima da im bude što udobnije. Djeci do četvrtog razreda u njihovim smo učionicama postavili ormariće u kojima drže knjige i pribor, mape. Kući nose samo ono što im treba za domaću zadaću. – kazuje nam ravnateljica.

Škola ima e-dnevnik, učionicu s tabletima, a što je najzanimljivije, uz veliku školsku dvoranu, imaju čak dva hektara vanjskog prostora na kojemu su sjenica i dječje igralište za malene s ljuljačkama, klackalicama za koje su od Karlovačke pivovare 2010. godine dobili 34.000 kuna, ali i arboretum, jezerce, kamenjar, nogometno, rukometno, košarkaško, ali i tenisko igralište čime se malo koja škola u Hrvatskoj može pohvaliti. [ IZ DRUGIH MEDIJA | vecernji.hr ]