Igrokaz: Medina jadikovka

petak, 12. prosinca 2014.
Igrokaz: Medina jadikovka

Profesorica Marijana Križanović, kaže:Pisanjem igrokaza o životinjama imala sam za cilj potaknuti djecu za igru uloga i dramsku igru stvarajući među njima opušteno i toplo ozračje te ih motivirati na slobodan razvoj njihovih stvaralačkih mogućnosti.

grokazi su primjenjivi i u nastavi drugih predmeta, u mom slučaju u nastavi engleskog jezika u nižim i višim razredima.

Djeca obogaćuju svoj hrvatsko-engleski rječnik učeći o životinjama te njihovim osobinama i navikama. U igrokazima životinje sebe predstavljaju u monolozima i dijalozima, a pripovjedač ih nadopunjuje.

Igrokazi govore o prijateljstvu, obvezama u školi, odgovornosti, druženju, zaljubljenosti, ljubavi, izletima te o tome kako je lijepo imati hobije izvan škole (zbor, ples, slikanje).

 

MEDINA JADIKOVKA

 

Pripovjedač:

Prvašići svi,

u školu su krenuli.

 

Cijeli jedan prvi a,

posebna su družina.

 

Jesen je sve bliže,

konj Lukas

se na prednje noge diže

i u đačku klupu stiže.

 

Znatiželjan i pun sebe,

zobene pahuljice

za doručak jede.

 

S njim dotrča i Floki pas,

vrtićki prvak u čitanju naglas.

 

Štreber je pravi,

sve životinje

sa slovima gnjavi.

 

Tiskana i pisana,

velika il' mala,

od malena on ih voli,

sva su njemu vrlo važna.

 

Alek jež, razredna je faca,

u njega je zaljubljena Cica maca.

 

Lisica Lara sa svima

pristojno razgovara.

 

Voli čitat' sretne priče

u kojima nitko ne viče.

 

Ima dugi, gusti rep,

obožava vatromet.

 

Vuk Robi gazda je u školi,

cijela ga ekipa voli,

šalabahter često piše

i ocjene dobiva najviše.

 

Ni s kim se ne kvači,

prijateljstvo njemu puno znači.

 

A tu je i Mijo miš,

za čokoladu bi dao i zadnji sitniš.

 

Izuzetan sluh on ima,

za svirku i šalu

dostupan je svima.

 

Učiteljici je ruka desna,

njemu život jeste pjesma.

 

Zeko:

„U školi je spas“,

viče zeko Maks.

 

Pripovjedač:

Sa Mijom on sjedi,

o svemu besjedi.

 

Nadugačko, naširoko,

prekide ga mrav Skočko.

Mrav:

Dosta priče i besjede!

U knjižnicu valja poći

pa ćeš tečno čitat' moći.

 

Uzet' dobre knjige,

riješiti se školske brige

 

Pripovjedač:

Vjeverica Ilka vješto slika.

 

U dvorani penje se i skače,

kad joj lješnjak zapne u zubiću

onda jako plače.

 

Slab je na nju Skočko mrav,

štiti ju ko' pravi lav.

 

Pripovjedač:

Jedino naš medo Bruno,

jadikuje cijeli dan

i nimalo nije razigran.

 

Lijenost mu je mana čista,

zbog nje nikako da zablista.

 

Na suncu se izležava,

pa ga često boli glava.

 

Dok njegov tata travu kosi,

nadimak “ljenčina“

on ponosno nosi.

 

Jadan medo muku muči,

nikako sva slova da nauči.

 

Medo:

Abeceda nije moja jača strana,

pomogla bi meni čak i teretana.

 

Magarac Blesavko i ja,

prijatelja dva.

 

U san zimski utonuli bi slatko,

školske obveze izbjegli nakratko.

 

Medo:

Dlanovi se moji znoje,

djeca mala me se boje.

 

Panika me hvata,

dao bih sada i ćup zlata

da cjepivo školsko

primit' ne moram ja.

 

To me jako smeta

pa sam sebe tješim,

medo, medo nije kraj svijeta.

 

Medo:

Tako mi meda i bobica sto,

šale nema više,

pisanje i čitanje

na sva vrata stiže.

 

Zbroji medo dva i dva,

matematika me ubija.

 

Daj lektire čitaj         

za sve nejasnoće učiteljicu pitaj.

 

Pjesmice napamet nauči,

neka te intonacija ne muči.

 

Na tjelesnom uže povuci,

za vjeronauk se prikladno obuci.

 

Medo:

Voće i ribu obožavam,

prirodi se iščuđavam,

seku svoju stalno zafrkavam.

 

Nacrtaj medo pa zaokruži,

zrele kruške skupu ti pridruži.

 

Radne bilježnice treba riješit',

nema tebe tko tješit'.

 

Članove obitelji sve nabroji,

godišnja doba uredno oboji.

 

Eci peci, istinu uvijek reci

i posudi svoj školski pribor djeci.

 

Otpjevaj rimu na sav glas,

pomoći će ti prijatelj pas.

 

U kajdanku note unesi,

likovnu mapu sutra donesi.

Izreži sve i  zalijepi na plakat,

nitko ti se neće rugat'.

 

Sad pročitaj i opiši

te na kraju i napiši sastavak

o svemu što postoji,

zatim zbroji

pa oduzmi

i pomnoži tri puta dva,

veli učiteljica.

 

Nakon toga sve podijeli,

matematici se razveseli.

 

Jezike strane odaberi ti,

njemački, engleski

i bićeš najpametnji.

 

Medo:

Cure me cijene,

poštuju i vole,

trebam biti spreman za prijatelje

i igre nove.

 

Ako govorim barem jezika dva,

veća faca od ježa biću,

nema šta.

 

Sprechen Sie Deutsch,

do you speak English,

u utrci za pobjednika u razredu

izboriću finiš.

 

I bit ću slavan,

nitko mi neće biti ravan.

 

Spavanja dugog nema,

malo me muči trema.

 

Nije to vrtić više,

ako ne naučim,

loše mi se piše.

 

Torba mi je puna knjiga

i medvjeđih slatkih briga.

 

Obveze su moje teške,

a u školu idem pješke.

 

Učiteljica:

Medo, medo,

više nisi tako mali,

ocjenama svojim se pohvali.

 

Daj obriši ploču,

napiši zadatak,

memoriraj svaki podatak.

 

Učiteljica reče,

pogovora nema,

ostade meni moja dilema.

 

Medo:

Papigu Polly zec Maks voli,

mene od nje uho boli.

 

Brblja li brblja po cijeli dan,

a ja samo mislim na tobogan.

Lako tebi pužu brate,

ti ćeš malo kasniti na sate.

 

Temeljito zadaće rješavat',

prijatelje svoje uveseljavat'.

 

Puž:

U školi medo nije lako,

moraš se potruditi jako, jako!

 

Reče njemu puž Jan

i izvadi roge van.

 

Medo:

Koju krušku i malo meda

i ljenčarit' kol'ko treba.

 

U vrtić ponovo želim ja,

tamo me svatko zna.

 

Jež:

Dosta je više krušaka bilo,

cijelu pamet ti pomutilo.

 

Pite, kolači, sladoled i med,

kad će tebi medo

škola doć' na red.

 

Reče njemu prijatelj jež,

za neradnike biće suza bjež'.

 

Medo:

Evo, evo,

u dvoranu hitam,

brojalice čitam.

 

Lopte se primam,

u kratke hlačice skidam.

 

Učiteljica:

Kad školsko zvono označi kraj,

vrijeme je odmora

i počinje raj.

 

Po školi ne skitaj,

u boravak ti pohitaj!

 

Tamo djece puno ima

i sve savršeno štima.

 

Užina uskoro stiže,

po parketu se ne kliže.

 

Zadaću u grupi riješi

neka te to utješi.

 

Novi medin školski dan…

 

Medo:

U cipele ću uskočit',

stepenicama poskočit'.

 

U školi sam začas,

čujem zvono ding-dong

na sav glas.

 

Danas kiša pada,

u razredu buka vlada.

U kantinu moram skočit',

kabanicu ću navući

i  neću promočit'!

 

Obećavam u skromnosti

svojoj sad,

da ću svaki dan

biti vedar, čio i razigran!

 

Iduća jesen će brzo doći,

u drugi razred

s puno više volje ću poći.

 

Nedostaju mi vrtić,

tete i prijatelji svi…

 

Učiteljica:

Ah, medo, medo

razmažen si ti..!

 

Učiteljica veli

i  cijeloj družini

petice podijeli

pa ih razveseli.

                            

PRIJATELJSTVO

 

Vjeverica:

Stanovnici šume

samo da vam velim,

prijateljicu sam novu stekla,

baš joj se veselim!

 

Točkica je ona puna

i prepuna šara.

 

Slatka je ko' šećer,

bubamara Kjara.

 

Bubamara:

Živih boja odjeća je moja,

crvena il' žuta

za moga kaputa.

 

Božja sam ovčica,

zovu me i Točkica.

 

Sedam točki na tijelu imam,

ispod kore drveta se skrivam.

 

Svijetom putujem,

sa cvijećem drugujem.

Papam uši lisne,

volim „pivat pisme“.

 

Na lišću zelenih biljaka se sunčam,

po vrtu letim

i čaj pijuckam.

Plovim često

preko brda te dolina

i pravih pravcatih planina.

.

Pa kad sletim na svoj list,

tako mekan, tako čist.

Nema meni ništa draže

od kućice mile

i od fine plaže.

 

Vjeverica:

Glodavka sam i crvena,

a u licu sva rumena.

 

Kitnjast moj je rep,

dugačak i lijep.

 

Sjedim na stražnjim šapama,

uživam u likovnim mapama.

 

Spretna sam i vješta,

u glavi mi stalno fešta.

 

Šumsko društvo moram skupit',

stolnjake, balone kupit'!

 

Za piknik u hladu,

životinjsku paradu.

 

Svu šumsku raju

i pčelicu Maju,

pozvat' ću ja!

Na druženje i zabavu

za svoju rođendansku proslavu.

 

Idući mjesec pripremit' ću

sve što treba,

torticu, grickalice

i  vatromet do neba.

 

Šuma moj je dom,

sretna sam u njoj.

 

Po stablima ja se verem,

plodove orašaste berem.

 

Grickam orahe i bademe,

noge su mi lagane.

 

A lješnjaci omiljeni,

kupam se u toploj pjeni.

 

Sladoleda nikad dosta,

imam ga za svakog gosta.

 

Ukusna je moja hrana,

al' ne volim jato vrana.

 

Čim počnem kreativno stvarati,

vrana Mira me počne umarati.

 

Kriješti i viče,

na slogove želje sriče.

 

Sladoled voćni stalno bi htjela,

prije i poslije glavnog jela.

Kada imam višak hrane

spremam je za hladne dane.

 

Obožavam bobice,

gljive su mi slastice

i sjemenke grickalice,

a za ptice radim nove smicalice.

 

Volim šumu, vrt i park,

dečko mi je lisac Mark.

 

Aktivna i noću, danju,

penjem se i skačem

po drveću i granju.

 

Vjeverica:

Na obilni ručak

pozivam te ja,

na šalicu čaja

i kolač od ptičjih jaja!

 

Hoćeš doći u dom moj?

Osjećaj ga kao svoj!

 

Bilo bi mi jako drago,

prijateljstvo - to je blago!

 

Bubamara:

Zahvaljujem Ilka

na pozivu skromnom tom,

odazivam ti se rado

u tvoj topli dom.

 

Adresu mi točnu daj,

da doletim u tvoj raj!

 

Vjeverica:

Na hrastovom stablu

kućica je mala,

zimnica mi u nju cijela stala.

 

Uredna i čista,

u njoj sve blista.

 

Bubamara:

Šlapice ću ponijet' svoje,

tebi za poklon kistove i boje.

 

Ako imaš želju neku,

 slobodno mi reci!

 

Vjeverica:

Nađeš li vremena,

ti lješnjake ispeci!

 

Za tortu mi treba,

bit će u njoj dosta meda.

 

Sa preljevom od maslačka,

za moga prijatelja mačka.

 

Bubamara:

Slike su ti krasne,

a još uz to pišeš basne.

 

Umjetničkog ti si duha,

 

Vjeverica:

A ti imaš dosta sluha.

 

Bubamara:

Slikanje je hobi tvoj,

a pjevanje moj.

 

Bubamara:

U zboru sam bubamara,

posebna je svaka šara,

sopran ili alt,

jako volim „pivat“.

 

Bubamara:

Cijelu večer uživam

u trpezi cijeloj,

kućici veseloj.

 

Atmosfera kućna

meni odgovara,

društvo tvoje me odmara.

 

Bubamara:

Sljedeću subotu

na tebi je red,

u moju kuću svrati

na sladoled!

 

Čaja voćnog šalicu

ili toplu kavicu.

 

Na slatko od malina i bobica

i palačinke od borovnica.

 

Vjeverica:

Suboti ću se veselit',

cijeli dan s tobom podijelit'!

 

Vjeverica:

Druženju našem došao je kraj,

na počinak ćemo obje, znaj!

 

Laku noć ti želim,

gošćo moja draga.

Lijepo spavaj,

lisne uši sanjaj!

 

Vjeverica:

Prijateljstvo je bogatstvo svima,

blago onom tko prijatelja ima!

 

Pripovjedač:

Vjeverica Ilka rečenicu glasno reče

i u svoju toplu postelju uteče.

 

 

 

KOD ZUBARA

 

Pripovjedač:

Dotrčala koza Roza

u panici sva.

 

Mora hitno kod zubara,

došla je kod psa.

 

Floki pospan na terasi,

bezbrižno se odmara

i nikakva strka

njemu ne odgovara.

 

Pas:

Što je bilo, Floki pita?

Kakva frka nastade?

 

Koza:

Zubobolja strašna

od sinoć me spopade.

 

Desna strana jako boli,

glavobolja mene lovi.

 

Prijevoz trebam hitno,

kol'ko košta nije bitno!

Nedjeljnim ručkom ću ti se odužit',

trpezi mojoj ćeš se pridružit'.

 

Pripovjedač:

Stiže Roza preko reda,

u stolicu sjeda.

 

Koza:

Popraviti zube hoću,

praću ih i danju, noću!

 

Kod doktorice ja sam došla,

ne bi li me muka prošla.

 

Doktorica Polly:

Doktorica veli dobar dan,

koji zub je bolestan?

 

Što ste sinoć jeli?

Lišće ili travu?

 

Za čišćenje zubi

preporučam četkicu pravu.

Zubno meso je crveno,

bolno i otečeno.

 

Karijesa usta puna,

popravak je dvjesto kuna.

 

Anestezija stiže u pravi čas,

gospođo Roza, samo za vas.

 

Za danas smo gotovi,

zadovoljno reče,

možda vas donja usnica peče?

 

Žari li vas ili boli?

Pita Rozu doktorica Polly.

 

Izbjegavajte lišće!

Jel' vas plomba stišće?

 

Savjet vam želim dati:

redovito zube prati!

Poslije svakog jela,

slastica il' preljeva!

 

Dvaput godišnje

zubiće kontrolirat',

četkat ih dobro

i  ispolirat'!

 

Pripovjedač:

Riješila se brige teške,

sretna jer ne ide pješke.

 

Naša koza Roza

s Flokijem se voza.

 

Sva vesela, raspjevana

u kvart stiže nasmijana.

 

 

MALI MOREPLOVCI

 

Pripovjedač:

Hobotnica Anica,

morskog dna je kraljica.

 

Pipcima dugim,

za podlogu se hvata,

njezina osobnost vrijedi zlata.

 

Osam krakova ona pruža

za morskoga puža.

 

Grli ga i steže,

voćnu mu salatu reže.

 

Hobotnica:

Osjetljiva sam na hladnoću,

pletem sebi veste noću.

 

Bojim se dupina

i morskih olupina.

 

Pripovjedač:

A tu je i  puž Frano,

ustaje on jako rano.

 

Čim zora stigne,

u hipu tom se digne.

 

Za ručak  jela spravlja,

jato riba ga pozdravlja.

 

Na buzaru školjke i rakove,

za Aničine krakove.

 

Morski puž:

Uz kamen sam priljubljen,

hobotnici omiljen.

 

Na dnu mora kućicu gradim,

s Anicom često gradele radim.

 

Koprivu i travu

s maslinovim uljem,

čičak i kadulju

ja posipam muljem.

 

 

Rak:

Dobar dan, veli Pan,

sav razigran, radostan,

cijeloj morskoj družini,

radujem se užini.

 

Ja sam rak,

u vodi živim

i  mjesecu se divim.

 

Ni više ni manje,

svima pozdrave šaljem!

 

Srdačan i okretan,

u vodi brz i pokretan.

 

Ticala i škrge posjedujem,

protiv riba prosvjedujem.

 

Plivač dobar,

slatkovodan,

postao sam staromodan.

 

Romantika kod mene pali,

zvijezda Danica jako mi fali.

 

Ljubavna dilema mene muči,

vidra Dora u pomoć mi priskoči.

 

Pripovjedač:

Vidra Dora uvijek željna mora.

Slatkovodna morska dama

kao sa reklama.

 

Duga tijela, vitka,

na jeziku dosta britka.

 

Vrlo čista,

od ljepote sva blista,

u fotelji novine lista.

 

Vidra:

Plivaće kožice na prstima imam,

nakon plivanja

sol sa sebe skidam.

 

Oštre kandže i udove kratke,

na krznu imam zaštitne dlake.

 

Pripovjedač:

Sa lavom se šeta,

s njim bi i na kraj svijeta.

 

Pripovjedač:

Morska zvijezda Danica,

kitova odabranica.

 

Kit:

Živih šara, živih boja,

omiljena zaručnica moja.

 

Morska zvijezda:

Krastavce i školjke snimam,

pet krakova imam.

 

U kita sam zaljubljena,

a za šalu uvijek spremna.

 

Kroz papule dišem,

igrokaze pišem.

 

Zgodna sam, bodljikava,

pokretna, šupljikava.

 

Narančasta i crvena,

kvrgava sam,

sva malena.

 

Spljoštenoga tijela,

rakove bih jela.

 

Tortu od spužvi

i algi spremam,

u moru ljenčarim

i drijemam.

 

Nožice su moje tanke,

na koži imam štipaljke.

 

Pripovjedač:

Dupin Fran,

slobodan i nasmijan.

 

S tunama se igra,

razigran ko' čigra.

 

Dobar je ko' kruh,

ima izvrstan njuh.

 

Duhovit i znatiželjan,

jako društven i raspjevan.

 

Vragolast,

u jatu plovi,

različite ribe lovi.

 

Poseban je mali,

morsko društvo njemu fali.

 

Pjeva iz sveg glasa,

more on talasa.

 

Morž:

Tuljan Rudi vječito me budi,

cvili i stenje,

na sante leda se penje.

 

Morž:

Putnik svjetski,

svi me znaju,

uživam u morskom raju.

 

Na santama leda prebivam,

pticama u zraku se snebivam.

 

Pripovjedač:

U Davida morža oči su male,

noge poput peraja

i na njima sandale.

 

Arktikom pluta,

obalama francuskim

i španjolskim luta.

 

Nizozemci vole njega,

pojavi se kod njih

ko' grom iz vedra neba.

Kljove su mu jača strana,

u zoološkom fina hrana.

 

Morski jež:

Bodlje su mi meke, kratke,

iz vode gledam divlje patke.

 

U pijesak zariven,

noću otkriven.

 

Bodljikast il' kuglast,

zgodan sam i ljubičast.

 

U velikim dubinama

prijatelji moji obitavaju,

rakovi i zvijezde mene izbjegavaju.

 

Morski sam jež,

boc, boc od mene bjež'!

 

Morska krava:

Ja sam morska krava,

glavno jelo mi je trava.

 

Sirena sam spore kretnje,

bez velike smetnje.

 

U vodu slatku

i plitku skačem,

vodene alge stalno žvačem.

 

Naborane kože,

cilindričnog tijela,

morske biljke stalno bih jela.

 

Polarni medo:

Od bobica palačinke

za desert naručim,

za ronioca prve klase

neprestano učim.

 

Odličan plivač u vodi,

uživam u svojoj slobodi.

 

Naglavačke, poput psa,

u vodu ja skačem,

vitezovi su mi dragi,

osobito oni s mačem.

 

Ledene stijene dom su moj,

krzna na sebi imam veliki sloj.

 

Uporan i spretan,

mislim da sam sretan.

 

Medo Vjeko veli.

Sunce me veseli i grije,

a na snijegu ležim ko' i prije.

 

Polaran i bijeli,

igra me veseli.

 

Morski lav:

Ja sam Grgur,

lavić morski,

veliki sam as sportski.

 

Umiljat i drag,

pogled moj je blag.

 

Krupnih očiju,

dugog tijela,

svaka cura bi me htjela.

 

Izdužene njuške,

moje su kratke uške.

 

Ronim i prekrasno plivam,

brkove na njuškici imam.

 

U skupinama živim,

morskom ježu

se divim.

 

Algama jež se hrani,

a bodljama brani.

 

U blizini obale ja provodim dane,

haringama,

lososima svi me hrane.

 

Tamnosmeđe boje,

oči su moje.

 

Životne vještine brzo učim,

u morskom parku

stalno se mučim.

 

Učiteljica:

Koja je vodena sprava

pogodna  za morskog lava,

u parku pored vodenih trava?

 

To mi reci vidra ti,

ako znaš roniti i plivati.

 

Vidru Doru pitala je učiteljica u moru.

 

Vidra:

Tobogan il' ljulja?

Ljulja njega žulja.

 

Toboganom proklizava,

muči lava čudna sprava.

 

Penjalica je za našeg lava

vrlo teška sprava.

 

Sjedi na njoj , um bistri

i zamišlja da je u Istri.

 

Teško penje se i skače,

na vrhu cvili i plače.

 

Klackalica savršeno

njemu odgovara,

s moržem na njoj razgovara.

 

Vidra Dora glasno reče

i u vodu morsku uteče.

 

Prvi dan…

 

Pripovjedač:

Društvo morsko,

svi do jednog,

na izlet su pošli,

prva postaja „kazalište“,

na vrijeme su došli.

 

Sa polazne stanice

morski bus je krenuo,

vozač Krešo žabac,

sladoled spomenuo.

 

Prvi put u morskom kraju,

premijeru kazališnu daju.

 

Učiteljica:

Što je bonton već svi znate,

pridržavat' njega se morate!

 

Bez soka i grickalica,

il' velikih smicalica.

U kazalištu ne postoji vika ili graja

i dizanje peraja!

 

Sirene večeras koncert daju

u „morskome raju“.

Svi u dvoranu hitaju,

za ulaznice pitaju.

 

Drugi dan…

 

Pripovjedač:

Muzej morski

bezbroj blagodati pruža,

novi postav izložbe

umjetnika puža.

 

Radionice likovne,

bojanke slikovne,

za ekipu cijelu,

družinu veselu.

 

Tempere u ruke bez pola muke.

 

Treći dan….

 

Pripovjedač:

Posjet dvorcu morskog kralja

i njegovih vila,

čarolija bajke,

velika i mila.

 

Princeze vidre i morževi prinčevi

obučeni stoje,

svi se s njima slikaju,

životinje broje.

 

Kosti plavog tuljana,

kita usana i zubana,

pogledaše svi,

maleni i veliki.

 

Vidru morsku prastaru,

razgledat' su htjeli,

u prizemlju je restoran,

dobro se najeli.

 

Hamburger od morske trave,

alge na salatu,

naručili svega

veliku platu.

 

Sladoled od školjki

smazaše u trenu,

odlučili sutradan

kupat' se u bazenu.

 

Na spavanje krenuli,

pidžame su obukli.

 

Učiteljica:

Tko nema straha,

na gornjem krevetu spava!

 

Pripovjedač:

Neustrašiva vidra prva se javlja,

posteljinu plavu

na krevet stavlja.

 

U trenu tom san ju svlada,

zaspa vidra kao klada.

 

Morska zvijezda:

Ja nemirno spavam noću,

na donjem krevetu spavat' hoću!

 

Pripovjedač:

Morska zvijezda veli,

laku noć svima poželi.

 

Pripovjedač:

Vidno uzbuđenje

sobom je vladalo,

umor i san sve ih je svladao.

 

Sutra stiže novi dan,

valja opet biti

veseo i razigran.

 

 

INSEKTI U CVJETNOM KRAJU

 

Pčela:

Kraljica sam nektara

i peludnog praha,

skakavca Leona

ostavljam bez daha.

 

Prava sam medarica,

košnice gospodarica.

 

Sladak, zdrav,

moj je med,

ljudima ko' sladoled.

 

Saće gradim,

lavandom se sladim.

 

U pčelinjem društvu letim,

na cvjetne livade sletim.

 

Krećem se u roju,

uz haljinicu svoju.

Žuto sive boje,

najljepše mi stoje.

 

Leglo svoje hranim,

a košnicu branim.

 

Pripovjedač:

Tisuću cvjetova posjeti u danu

i otpleše ples na toboganu

te pokaže svima

kakav plesni talent ima.

 

Pčelica:

Pčelica sam Maja,

vladarica šumskog raja.

 

Odabirem cvijet po boji,

ime balerina lijepo mi stoji.

 

Skakavac:

Dijelove biljne grickam

i žvačem,

iz razonode i hobija skačem.

 

I dvadeset puta više

od duljine svoje,

svijetlo zelene sam boje.

 

Dugih, stražnjih nogu,

na malim udaljenostima

letjet' mogu.

 

U šumama tropskim,

najčešći smo gosti.

 

Prepoznatljiv sam po zvuku,

na livadi i brežuljku.

Živim usred polja,

radim što me volja.

 

Dvije antene na glavici stoje,

šarene cvjetiće broje.

 

Od hladnoće bježim,

od muha se ježim.

Leon mi je ime

i ne volim zime.

 

Organe nalik prstićima imam,

u njima okusne pupoljke štimam.

 

Prednja krila uska, kruta,

sklanjaj mi se s puta!

 

Pripovjedač:

Ekipa cijela se skupila,

brdo kokica kupila.

 

Skakavac i pčela,

leptirica i mrav,

u zadnji tren u kino stižu,

zapuhani, ulaznice dižu.

 

„Insekti u cvjetnom kraju“,

 filmsku premijeru daju.

 

Zauzeli peti red,

naručili sladoled.

 

Cvjetni nektar svi će piti,

sladoled će ipak skriti.

Po bontonu nije fino,

ipak došli su u kino.

 

Svi su se grohotom smijali,

u komediji uživali.

 

Nakon kina će na ples,

tamo bit će urnebes.

 

Pčela ima solo točku,

u žiriju mrav Skočko.

 

Užasna trema je spopadne,

samo da nastup ne propadne.

 

Njezina plesna točka

oduševi mrava Skočka.

Najveći pljesak je zaradila,

ovog ljeta se pošteno naradila.

 

Nagradu je zaslužila,

nožice umorne pružila.

 

Zadovoljna, nasmijana,

žurno leti do svog stana.

 

Prijatelje razveselit'

s njima sreću svoju dijelit'.

 

Plesna prvakinja,

košnice junakinja.

 

 

ZALJUBLJENA LEPTIRICA

 

Leptirica:

Tanjušnoga struka,

odjeća mi prava muka.

 

Na uzicu hlače vežem,

remen čvrsto stežem.

 

Haljinice meni stoje,

prema mjeri sve se kroje.

 

S rombićima, kružićima

i  malenim pužićima.

 

Pastelnih je boja,

sva odjeća moja.

 

Pripovjedač:

Osjetljiva i nježna,

biljnih listića željna.

 

Leptirica Ana nema mana,

prosci stižu sa svih strana.

 

Leptirica:

Ponad kopna,

iznad vode,

volim osjećaj slobode.

 

Vrtim se i letim,

na mirisno cvijeće sletim.

 

Razigrana, rasplesana,

mirišem ko' prava dama.

 

Radosna sam, volim cvijet,

šaren, velik moj je svijet.

 

Ličinka sam nekad bila,

sada imam krasna krila.

 

Pripovjedač:

U jezercu odraz gleda,

na žuti maslačak sjeda.

 

Šepuri se preko dana,

sva je gorda, nasmijana.

 

Ozarenog lica,

prava ljepotica.

 

Leptirica:

Veselih i živih boja,

nektar slasni,

delicija je moja.

 

Srce tuče brzo, jako

kad je blizu mravić Marko.

 

Na laticama cvjetnim odmaram,

od ljubavi silne izgaram.

 

Leptirica:

Ti si vrijedan šumski mrav,

sviđaš mi se takav sav!

 

Sićušan i mali,

odmora ti fali.

Vrijedan si i zgodan,

mravinjaku uvijek odan.

 

Komplimente meni dijeliš

Ana draga,

s ljubavlju mi veliš.

 

Na glavici imaš ticala mala,

rado bih se tvom pozivu odazvala.

 

Kuća tvoja čista,

svaki kutak u njoj blista.

 

Sve je uvijek na svom mjestu,

dolaziću tebi često.

 

Mrav:

Sa svojih šest nogu

trčat' brzo mogu!

 

A na svakoj po tri članka,

pomaže mi seka Branka.

 

U mravinjak teret nosit'

i veliku travu kosit'.

 

Cijeli dan ja vrijedno radim,

lubenicom se sočnom sladim.

 

Neprestani putnik jesam,

dom moj meni nije tijesan.

 

Ptica ja se bojim,

odjeću si krojim.

 

Mrav:

Hoćeš biti cura moja,

Leptirice živih boja?

 

Mirišeš po voću

i danju i noću!

 

Pripovjedač:

Dok planinski potočić žubori,

Leptirica ushićeno zbori.

 

Leptirica:

Naravno da hoću,

za tebe ja poću!

 

Leptirica mravu veli,

tratinčice svima dijeli.

 

Plahovita i snena,

mašta je njena.

 

Snovima sretnim se prepusti,

umorna krila navečer spusti.

 

Zaklopi okice slatke,

ispruži nožice glatke.

Leptirica iz najljepše bajke!

 

Bijaše to lijepi dan,

sjajnim suncem obasjan.

 

 

MEDO

 

Pridjev sunčev po Suncu nosim,

imenom medvjed

jako se ponosim.

 

Polaran il' smeđi,

svatko za me zna.

 

Kradljivac sam meda,

koja pustolovina.

 

Voće i biljke volim,

kukce i ribe lovim.

 

Penjem se i plivam,

iz špilje izbivam,

ponekad i cijeli dan,

u goste idem nepozvan.

 

Magarac Blesavko

prijatelj je moj,

rado ga pozivam u dom svoj.

 

Šala i priča stotinu ima,

najdraži meni

među magarcima.

 

Sisavac sam pravi,

živosti mi fali.

 

Lijenčina i duga vijeka,

puna trpeza me uvijek čeka.

 

Imam veliku njušku,

obožavam pčele i krušku.

 

U brlog svoj razigrano jurim,

postelji mekoj s radošću žurim.

 

U zimski san tonem polako,

spavanju se veselim jako.

 

Dom moj meni je mio

u njemu samo jeo bih i pio.

………………………...

Marijana Križanović, prof.

Vezani članci
Školski portal: Dva igrokaza

Dva igrokaza

POTRAGA ZA ZNANJEM Igrokaz ........................               ■  PRIPOVJEDAČ: Dobar dan, draga…

Školski portal: Majčin dan u sisačkoj Osnovnoj školi Viktorovac

Majčin dan u sisačkoj Osnovnoj školi Viktorovac

Poštovane učiteljice i poštovani učitelji, evo i mene na portalu…

Školski portal: Narod Himba: život u prašini i blatu

Narod Himba: život u prašini i blatu

Ukupno ih ima manje od 50.000, a žive i u…

Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Digitalni sadržaji i aktivnosti

Digitalni sadržaji i aktivnosti

■  1. RAZRED:  LEKTIRA: VUK I…

Školski portal: Svi sjednimo na loptu

Svi sjednimo na loptu

Danas se te lopte ne upotrebljavaju…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…