Prije trideset godina Ted SIZER, bivši dekan na The Harvard Graduate School of Education i osnivač pokreta Essential Schools, opisao je tipični školski raspored kao „niz vremenskih jedinica“ u kojima „sat kraljuje.“

Školski dani imali su „frenetičnu kvalitetu…, osjećaj trajnog nemira“, napisao je u svom romanu „Horace’s Compromise“, zamišljajući život srednjoškolskog učenika po imenu Mark.

„Mark je rastrgan između satova u plimnom valu koji ga nosi sve do posljednjeg zvona. Mnogi ga poznaju površno, ali nitko ga ne poznaje kao cijelu osobu – osim ako ne postane poseban problem ili ima posebne potrebe.“

Ovo zvuči kao da je Sizer opisivao moju srednju školu danas.

Svaki dan poučavam 130 učenika.

Između satova nema gubljenja vremena (jedan sat završava u 8.45, sljedeći počinje u 8.45), nekoliko odmora i jedva koji trenutak da uhvatim dah.

Kao učitelji, mi učimo davati savjete “u letu”.

Obično dolazim ranije i ostajem kasnije, i tako posvećujem svojim učenicima što više vremena, ali to ponekad nije dovoljno.

SATOVI GUBE SVOJ TEMPO I SVOJ RITAM, rasprave naglo prekida školsko zvono koje ušutkava komentar nekog učenika ili ostavlja neko važno pitanje neodgovorenim.

U svojoj knjizi „Building a Better Teacher“ Elizabeth GREEN opisuje kako su japanski edukacijski istraživači koji su tijekom 1990-ih proučavali američke školske satove bili šokirani količinom upadica i prekidanja koje su američki učitelji morali trpjeti; otkrili su da je gotovo trećina svih satova prekinuta nekim oblikom smetnje.

Neki povjesničari smatraju da je na američki stil poučavanja utjecao pristup „tvorničkog modela“ koji je Horace MANN donio iz Prusije u SAD sredinom 1800-ih. Ali, bez obzira na izvor te metode, vrijeme je da odbacimo tradicionalni školski raspored u obliku niza 45- ili 50-minutnih blokova vremena koji nas ostavljaju bez daha, a međusobno su izolirani i nepovezani.

POKUŠAJMO IZNOVA ZAMISLITI ŠKOLSKI DAN. EVO TRI NAČINA NA KOJE TO MOŽEMO NAPRAVITI:

■ UZMITE PAUZU

U Finskoj svaki sat poučavanja slijedi nakon odmora od 15 minuta. Djeca (ali i odrasli) trebaju to vrijeme da bi napunila baterija i opet se mogla fokusirati. Jednostavni odmori od koncentriranja su važni za dugoročno učenje, a brojna istraživanja potvrđuju važnost igre i odmora.

■ INTEGRIRAJTE DISCIPLINE

U profesionalnom svijetu, naš rad mora integrirati razne discipline – mali poduzetnici, lideri i znanstvenici moraju kombinirati vještine u organizaciji, financijama, pisanju i još mnogočemu. Škole bi trebale odražavati činjenicu da se vještine razvijaju u kombinaciji. Nasreću, neke to i pokušavaju.

U mreži kalifornijskih na STEM-u baziranih “charter” škola zvanih high tech high akademski predmeti su oslobođeni tradicionalnih granica.

Većina učenika provodi prva 4 sata u danu u interdisciplinarnim satovima. Jedan sat je podijeljen između dva učitelja: jedan učitelj poučava polovicu učenika integriranoj matematici i znanosti u trajanju od dva školska sata, dok drugi učitelj poučava povijest i engleski. Zatim zamjenjuju učenike.

Ponekad idu još i dalje, ukidajući sve granice – sasvim doslovno, učitelji skidaju pomični zid između dviju učionica i zatim dva učitelja poučavaju niz tema, a učenici rade zajedno. Rezultati mogu biti izvanredni, dok učenici osmišljavaju samostalne projekte koji kombiniraju engleski, znanost, matematiku, povijest i umjetnost.

Godine 2010. učenici desetog razreda na high tech high srednjoj školi u San Diegu osmislili su knjigu ekonomskih termina. Svaki učenik bio je zadužen za jedan termin, poput: elastičnost, moralne opasnosti, oportunitetni trošak, nevidljiva ruka, grabežljive cijene. Tijekom polugodišta učenici razvijaju matematičku reprezentaciju svog termina, izrađuju grafičku interpretaciju te istražuju, pišu i uređuju članak o suvremenom problemu koji bi se mogao bolje razumjeti uz upotrebu njihovog ekonomskog termina. Na kraju svaki učenik mora prezentirati svoj termin drugim učenicima.

Što kad bi više satova i projekata ovako izgledalo?

■ BUDITE SE KASNIJE

Moji jutarnji satovi su rutinski ispunjeni umornim, učeničkim zijevanjem, a nastava u našoj školi čak počinje relativno kasno, s prvim zvonom u 7.50. Ali, rastući broj istraživanja raznih institucija poput Američke akademije pedijatara i National Sleep Foundationa otkrivaju da je rani početak nastave vrlo nezdrav za tijela i umove učenika.

Dok tinejdžeri rastu, njihovi ciklusi spavanja pomiču se čak i do dva sata. Rezultat je to da, u prosjeku, učenik srednje škole dobiva samo 5-6 sati sna, a da bi bili zdravi i spremni za učenje, učenici bi trebali spavati 8,5 do 9,5 sati. Manjak sna je opasan za tinejdžere, jer vodi do povećane stope depresije, zlostavljanja, alkohola i droge, samoubilačkih sklonosti i prometnih nesreća.

Pomicanje početka nastave samo sat vremena može jako utjecati na zdravlje naših učenika i na njihov akademski uspjeh. Jedno istraživanje koje je pratilo škole što su pomaknule početak nastave samo sat vremena pokazalo je da je 60 posto učenika uspjelo odspavati barem osam sati i da su stope pohađanja nastave i rezultati testova porasli.

To su samo neke od mnogih strategija s kojima škole danas eksperimentiraju u pokušaju da promijene apsurdno zastarjeli sustav. Ali, uz te strategije, trebat ćemo i uspješne metode njihovog uvođenja diljem škola.

Nadam se da će se u sljedećih 30 godina Sizerov opis srednje škole napokon činiti zastarjelim.

………………….

NAPOMENA:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• tes.com