Tinejdžeri će promijeniti svoje ponašanje samo kada su za to pohvaljeni. Za njih su kazne potpuno nedjelotvorne.

Dakle, dragi roditelji, budite milostivi ako svjedodžba vašeg djeteta ne ispunjava vaše želje.

Uoči velikih blagdana Moritzu su osjećaji uvijek pomiješani. Umjesto da se veseli odlasku na bazen s prijateljima, misli samo na jedno – svoje ocjene. To se pogoršalo otkad Moritz ide u srednju školu. Pored četvorke iz tjelesnog stajala je dvojka iz geografije ili jedinica iz matematike.

Moritzovi roditelji su svaki put bili ljuti i zabrinuti. Na bazen je mogao zaboraviti. Umjesto toga, morao je učiti. Dođe li sljedeće godine ponovno kući s lošim ocjenama, imat će daljnjih posljedica, prijetili su roditelji. Rezanje džeparca, na primjer.

Moritzovi roditelji nisu jedini koji se služe takvim mjerama. Nisu li takve kazne učinkovit način za poticanje tinejdžera na učenje? Čovjek se uči na grješkama, to znamo iz vlastitog iskustva.

UBRZANO RESTRUKTURIRANJE MOZGA

Nakon objave studije na Sveučilištu Stanford znanstvenicima je jasno: iz negativnih posljedica ne uči se u pravilu posebno dobro, nego se uči posebno brzo – brže nego uz pohvale. Ali, nema pravila bez iznimke. Kako je pokazala jedna nedavna studija francuskih neuroznanstvenika, kod tinejdžera je sve obratno. Za razliku od djece i odraslih, oni mijenjaju svoje ponašanje samo kad su za to nagrađeni. Kod njih su kazne neučinkovite. To je zbog ubrzane izgradnje u mozgu tijekom puberteta.

Znanstvenici oko Jana KUBANEKA sa Sveučilišta Stanford bili su prvi koji su proteklih godina istraživali uče li ljudi bolje uz kazne ili nagrade. Znanstvenici su okupili 88 ljudi u dobi između 19 i 21 godine. Dali su im zadatak da na monitoru promatraju bljeskanje svjetla ili kroz slušalice slušaju snimljene tonove. Pitali su ih jesu li na lijevoj ili desnoj strani vidjeli više bljeska ili čuli jače tonove. Ako bi pogodili, znanstvenici su ih nagradili s dvadeset pet centi. Ako je njihov odgovor bio pogrješan, isti su im iznos oduzeli.

GUBICI JAČE DJELUJU OD DOBITAKA

Istraživači su bili iznenađeni rezultatima.

Do tri puta je veći učinak kazni nego nagrada.

Drugim riječima, ispitanici su prilagodili svoju strategiju i kad su bili nagrađivani, ali to je ovisilo i o tome koliko su novca prethodno primili. Ako su izgubili novac, prilagodili su svoju strategiju odmah i uspješno. „Iznenadilo nas je što visina kazne uopće ne utječe na ponašanje ispitanika“, kaže Kubanek. “Čim im oduzmete novac, mijenjaju taktiku.“

 „Naši nalazi mogli bi biti korisni za školsku nastavu“, kaže Kubanek. „Možda bi bilo učinkovitije odbijati učenicima bodove za netočan odgovor, umjesto što im se dodjeljuju bodovi za točan odgovor.“

ZAŠTO SU TINEJDŽERI TOLIKO ORIJENTIRANI NA NAGRADU

Za tinejdžere vrijedi sve suprotno, oni su otporni na kazne, pokazuje studija koju su proveli Stefano PALMINTERI i njegovi kolege s École normale supérieure u Parizu, a objavljena je u stručnom časopisu PLOS Computational Biology. U sklopu istraživanja znanstvenici su uspoređivali ponašanje u odlučivanju ljudi od 80 godina s mladima između 12 i 17 godina.

Zadatak ispitanika bio je naučiti povezati određeni simbol s određenim ishodom. Za odabir odgovarajućeg simbola sudionik je mogao dobiti bod, izgubiti bod ili se ništa ne bi dogodilo.

Istraživači su otkrili velike razlike među skupinama. Svi su dobro učili i od nagrađivanja, jedino mladi nisu mogli naučiti iz kažnjavanja. Uvijek iznova su birali simbole koji su ih vodili ka kažnjavanju.

Odgovor na pitanje zašto su tinejdžeri toliko orijentirani na nagradu mogao bi se naći u tzv. mezolimbičkom sustavu. Poznat je i kao sustav nagrađivanja u mozgu, a glavni akter tu je neurotransmiter dopamin. Ako se sustav nagrađivanja izaziva nagradom, kao u Kubanekovu istraživanju, neurotransmiter će biti lansiran i proizvest će osjećaj sreće.

Iz istraživanja koja su proučavala regije mozga znamo da mladi, u odnosu na djecu i odrasle, imaju veću aktivnost u svakoj strukturi mozga povezanoj s nagradom.

MNOGO ‘LAJKOVA’ AKTIVIRA SUSTAV ZA NAGRAĐIVANJE

Određene strukture sustava nagrađivanja, kao što je ventralni striatum, dosežu vrhunac aktivnosti u pubertetu. Rezultati istraživanja psihologinje Jessice COHEN sa Sveučilišta California također podupiru tu tezu. Kod grupe mladih pokazala se veća nadraženost u ventralnom striatumu (dio mozga iz kojeg potječe raspoloženost za pustolovine).

Taj sustav u mozgu može također objasniti zašto su mladi toliko entuzijastični oko Facebooka i Instagrama. Trideset četvero mladih u dobi od 13 do 18 godina trebali su pregledati fotografije na jednoj platformi sličnoj Instagramu. Za to su vrijeme ležali u skeneru mozga. Kad su ispitanicima prikazane njihove fotografije koje su dobile mnogo “lajkova”, pokazala se visoka aktivnost u Nucleus accumbensu – centru sustava za nagrađivanje.

KAZNA NE DJELUJE TRAJNO

„Sad znamo da odrasli i mladi uče na različite načine. Mladi reagiraju puno bolje na nagrade. To može biti važno za obrazovanje“, sumira rezultate svoje studije Palminteri.

Znanstvenici mogu pružiti podršku obrazovanju, kao što čine psiholozi iz Donje Saske koji rade na plavom telefonu. Oni svake godine, u vrijeme podijele svjedodžbi, nude pomoć roditeljima. Trebalo bi posebno nagraditi trud koji je učenik uložio u školskoj godini, na primjer proslaviti jednim obiteljskim poslijepodnevom, kaže Gertrud PLASSE. Treba se opustiti za vrijeme blagdana. Ona vjeruje da kazna nema trajni učinak na ocjene. „Loša ocjena je već dovoljna kazna“, kaže. „Vikanje i prijetnje ne preporučujemo.“ Pri kraju praznika možete raditi na problemu ocjena. Jedno je sigurno: kažnjavanje nije rješenje za tinejdžere.

Moritzove ocjene nisu se poboljšale od kazne njegovih roditelja. On je u srednjoj školi ostao loš učenik. Nakon škole bit će bolje. Postat će stolar i vjerojatno će preuzeti očev posao – tada će smjeti za vrijeme praznika ići na bazen. [ IZ STRANIH MEDIJA | welt.de ]