Edukacijsko-kulturološke stavove o homoseksualnosti, edukacijskoj tehnologiji, školovanju kod kuće, bullyingu, odgovornosti i akademskim standardima.

Stavove o edukacijskoj tehnologiji, tj. velikim podacima, cyber-sigurnosti, YouToubeu, društvenim medijima, textingu, pametnim telefonima, itd.

Kako učenici vide „školu“.

Kako svijet vidi sebe.

Što čitamo, i zašto.

Rečenični fragmenti postaju rečenice, tweetovi postaju paragrafi, a naslovi postaju sadržaj.

Datum isteka roka trajanja za informacije pomaknut je s mjeseci na minute.

Između ostalog, to utječe na način razmišljanja o informacijama. To postaje neprimjetna nota u simfoniji; simfonija je izvedena dok note nestaju.

IZUZETNO RAZMIŠLJANJE se manje cijeni nego u prošlosti zato što je RAZMIŠLJANJE U DIGITALNOM I DRUŠTVENOM DOBU osmišljeno i upakirano od temelja prema gore tako da bude alarmantno ili jednostavno nema šanse da bude primijećeno.

Između drugih učinaka, to može skratiti naše vrijeme mozganja o idejama. Postoji manja tendencija za sjedenjem i hrvanjem s idejom kad je ta ideja manje okarakterizirana svojom istinitošću nego svojom promjenom – ili promjenom koju predstavlja.

I zapamtite – katalizator svega toga je bilo doba informacija.

Razmislite na trenutak o tome da je ovo doba informacija – i to nije toliko laskavo kao što zvuči. Informacija nije mudrost. Postoji toliko pristupa do toliko mnogo ljudi i toliko mnogo mreža koje dijele toliko podataka da mi nužno prilagođavamo sve drugo da bi odgovaralo hitnosti svega toga.

Koje uređaje koristimo da bismo pristupili kojoj vrsti podataka u koje doba dana?

• Što “sejvamo” i zašto.
• Što dijelimo i zašto.
• Što uzrokuje pravu promjenu u našem ponašanju? Što odbacujemo, i koliko lako učimo to napraviti?

…………………………….

RAZMISLITE O TOME koliko sve to utječe na poučavanje i učenje.

To diskreditira znanje – što inherentno POTKOPAVA SUSTAV TEMELJEN NA ZNANJU.

…………………………….

Čak i način na koji mi, učitelji, upakiravamo sadržaj, čak i to učenici potajno procjenjuju i uspoređuju s informacijama koje svakodnevno viđaju.

Edukacijski trendovi su mikrokozmos promjenjivog, fluidnog kaosa, zbrke koja utjelovljuje sve to. Ti trendovi – kodiranje, pokret uradi sam, preokrenuta učionica, digitalna pismenost, digitalno građanstvo, digitalni otisci – spajaju se u digitalnu fluidnost koja samo povremeno ima nekakvog smisla i pokazuje neku “širu” sliku.

Kad mreže predstavljaju znanje, a povezanost je neka vrsta intelektualnog potencijala, valovi se kreću prema van brzinom zvuka, izobličujući sve.

MI NE MOŽEMO POUČAVATI TAKO BRZO KAKO SE STVARI BRZO MIJENJAJU.

To podrazumijeva, između ostalog, da bismo možda trebali poučavati manje tako da bismo i mi i oni mogli znati više.

…………………..

NAPOMENA:

• Autor članka je Terry Heick – urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes je kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu, te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacije u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com