Jedna svinja iznutra sjedi s njom za stolom dok Anna piše domaći rad. Učenica četvrtog razreda iz Konza u okrugu Trier je inače veselo dijete, ali sad se čini da njena duga plava pletenica umorno visi preko ramena. Svinja neprestano govori Anni koliko je taj matematički zadatak težak i koliko dugo će joj trebati dok podcrta sve subjekte i predikate i dobije dopuštenje ići se van igrati. Devetogodišnjakinja crta cvjetove po bilježnici i uzdiše: „Nemam volje učiti“.

Nema volje ili nema dovoljno energije? Odgovor je presudan za uspjeh učenika. Motivacija je motor koji pokreće sposobnost za uspjeh. Stoga su motivirani učenici dugoročno uspješniji od onih koji su inteligentni, ali bezvoljni. Zainteresirana djeca također nisu nemirna na nastavi. Problemi s disciplinom, loše ponašanje, tjeskoba učenika i izgaranje učitelja – to su faktori koji danas utječu na učenje i, prema mišljenju znanstvenika, mogli bi se eliminirati kad bi učenici postigli samo jednu stvar: biti motivirani.

Michaela BROHM, profesorica i istraživačica procesa učenja na Sveučilištu Trier, objavila je unutarnjim svinjama i gadovima rat. Deset godina je predavala glazbeni i povijest u školama pokrajine Rheinland-Pfalz. Često staje u obranu mladih koji se umorno klate na stolici, iz čiste dosade ometaju nastavu i jednostavno prema učenju imaju stav „čemu to“. Ne možemo više zanemariti pitanje: „Kako možemo dati učenicima više snage?“ Na sveučilištu je Michaela Brohm istraživala tajne uspješne motivacije.

„Učiti motivaciju“ zove se program koji je razvila Michaela Brohm. Motivacijski program ima zadatak učenike svih dobi dovesti u položaj da mogu zadovoljiti četiri osnovne potrebe kako bi postali trajno motivirani. Djeca, prvo, ispunjavaju svoju potrebu za samopoštovanjem, kontrolom i kompetencijom, a onda i za prepoznavanjem i uvažavanjem. Treći korak tog programa je zadovoljiti potrebu za socijalnom sigurnošću i, u konačnici, kao posljednji korak, učenici otkrivaju osobne želje i ciljeve za koje se isplati potruditi. Uspije li dijete zadovoljiti te četiri temeljne potrebe, povećat će mu se motivacija za učenje.

Unutarnji glas još drži malu Annu daleko od cilja. Njena majka Annette Dickmann pokušava zainteresirati svoju kćer za matematiku. „Anna rado uči ako joj se tema sviđa, ali s brojevima ne želi ništa započinjati“. Prisile na učenje joj „oduzimaju pomalo od njene sreće“. Da bi zainteresirala svoju malenu, majka zna što treba činiti: ona upakira gradivo u vesele priče i hvali svaki najmanji napredak. Ako to ne funkcionira, mami svoju četvrtašicu posjetom bazenu. Ali, to nije dugoročno rješenje: „Moram stalno biti uz nju i gurati je“.

Program učenja profesorice Michaele Brohm trebao bi pomoći Anni prevladati nedostatak motivacije za matematiku. Zato je učenica četvrtog razreda postala dio velikog eksperimenta. Tri mjeseca 200 učitelja i mentora općine Konz treniralo je motivaciju s ukupno 1700 učenika. Učenici su učili prepoznati ciljeve, prihvatiti svoju osobnost, objasniti uspjeh i neuspjeh, upravljati svojom efikasnošću i pobrinuti sa za ugodno okruženje.

Kad je eksperiment ujesen započeo, Anna je svakodnevno učila kako da se ujutro sama oraspoloži. Važno je da čovjek vjeruje u svoje sposobnosti. Razmatrala je zajedno sa svojim kolegama kako bi se razredna klima mogla popraviti, da bi se svi osjećali ugodno. Zajedno s najboljom prijateljicom saznala je zašto nije tako dobra u matematici i shvatila je da bi možda trebala više vježbati. Kod kuće malo govori, ali nešto je u njoj proradilo. Thomas Kürwitz, ravnatelj Annine škole, potiče na strpljivost: „Program treba najprije zapaliti proces mišljenja, a s vremenom će i promjene u ponašanju biti vidljive“.

Obilje pohvala dočekalo je Annu nekoliko dana kasnije. Dolaze od druge djece. Učenici popunjavaju „ja-poster”. Upisuju koja ponašanja cijene kod kolega. Na posteru je Anna pronašla tople riječi: „Ti si cool“, „Spremna si pomoći“, „Slatka“. Danas sam se, pričala je Anna, osjećala tako velikom da je „vježbanje matematike bilo skroz lako“. Napokon je, nakon što je odložila olovku, sama sebe potapšala po ramenu: „Uspjela si, Anna!“

Na pola puta u programu dolazi neizbježna matematika. Zadatci su teški, ali Anna se probija. Želi pokazati što može. To je novo. Učiteljica Petra GOUVERNEUR prozvala je Annu pred učenicima, veseli se i hvali Annu za dobro napisan ispit: „Ti si zaista zagrizla!“ Kolege plješću, Anna se crveni. Malo kasnije povukla je učiteljicu za rukav: „Znate što, gospođo Gouverneur? Sad mi je matematika puno draža!“

■ 4 VJEŽBE ZA BOLJU MOTIVACIJU ■

1) SAMOHVALA NE SMRDI

„Potpuno sam miran i uvjeren jer sam puno vježbao, a i učiteljica mi pomaže.“ Čak i kad takve rečenice iz vlastitih usta zvuče neobično, ubijaju strah i daju snagu. Da bi čovjek bio uspješan, mora vjerovati u svoje sposobnosti. Što su očekivanja veća, to je veća i spremnost učenika, čak i u teškim situacijama, uhvatiti se ukoštac sa zadatkom. Ako djetetu nedostaje vjere u vlastite sposobnosti, neće uzeti zadatak zaozbiljno ili će odustati prije vremena.

2) UZORI OHRABRUJU

Jedan učenik je napisao imena George Lucas i Walt Disney na listu papira i poslao ga da svaki učenik dopiše ime osobe koju cijeni, kojoj se divi i vidi kao uzor jer su postigli nešto posebno. Devetogodišnja Nele je izabrala svoju majku: „Tako dobro kuha. I ja bih htjela tako.“ Michaela kaže: „Promatranje uzora je izvor samosvjesnosti“. Pokažite nekoga tko je sličan promatraču, preuzet će njegovo uspješno ponašanje kako bi mogao to isto ponašanje pokazati. Osim toga, uzori pomažu razjasniti vlastite ciljeve: što želim postići i kako ću to učiniti? Isplati se baciti pogled: odgovor je u životnom putu uzora.

3) USTRAJNOST NAS ČINI PONOSNIMA

To nazivaju hrabrim mačićima. Djeca skupe rečenice koje su sama formulirala, a pomažu im svladati krizu. Jasmin je napisala: „Kad imaš cilj pred očima, stići ćeš ga“. I Jonas, koji je nedavno dobio jedinicu iz matematike, našao je ohrabrujuće riječi: „Ne gubiti hrabrost“. Uspjeh ovisi manje o talentu i inteligenciji, a više o trudu i strategiji – i to su učenici naučili. Za ubuduće, matematika je savladiva! Tko zna da može trudom razvijati svoje sposobnosti, spreman je prihvatiti izazov. Realna očekivanja i politika „dao sam sve od sebe“ podsjećaju na to da se uspjeh može razraditi.

4) RAVNO K USPJEHU

Ciljevi su važni. Ono što znaju već i dvanaestogodišnjaci, psiholozi su nedavno i dokazali – ljudi koji imaju ciljeve su zadovoljniji i zdraviji od onih koji ne idu ni za kakvim ciljem. Ali, previše želja osakaćuje našu sposobnost upravljanja. Djeca i mladi trebaju formulirati jasne ciljeve. Tek tada će se osloboditi energija kako bi se njima mogli baviti. [ IZ STRANIH MEDIJA | magazin-schule.de ]