Nekada smo toga bili svjesni, sada smo to zaboravili. Zvuk je dar s neba i treba ga proizvoditi. Čitanje naglas zahtijeva nesebičan i objektivan stav, više nego razgovor među ljudima. Jer, pri razgovoru reagiramo na mnoge vanjski podražaje. Gledamo drugu osobu u oči, vidimo izraz lica, držanje, odjeću ili okolinu. Pri čitanju naglas fokusiramo se na slova i zadatak nam je pretvoriti ih u glasove.

Umjesto razmišljanja, probajte čitati naglas! Neka djeca pokušaju u istoj riječi najprije naglasiti samoglasnike, a potom i suglasnike. Primijetit će što zvuči bolje i pravilnije. Pridjevi zahtijevaju neobično puno naglašavanja samoglasnika. Važno je duboko udahnuti prije početka rečenice i ne zaboraviti na promjenu daha i pauze kod interpunkcijskih znakova. Kako fonetski iznijeti pejzažne opise, objekte, dijaloge? Dobro artikulirani glasovi slikaju žive slike. Osjećaj za slogove i ritam gradi se postupno.

Dakle, što se događa kad čitate? Slušatelj se preseli u unutrašnji slikovni svijet. Možemo stvoriti duboku, blaženu atmosferu za sve, koja se ne može usporediti ni s jednim drugim medijem. Pod pretpostavkom da čitamo dobru literaturu.

Čitanje naglas stvara osjećaj pripadnosti, a to može blagotvorno djelovati u današnjem sve usamljenijem, rastrganom svijetu bez predaha.

………………

NAPOMENA: 

• Erziehungskunst.de – online portal pedagoškog magazina Erziehungskunst bavi se uglavnom waldorfskom pedagogijom.
• Autorica članka je Heide MENDE-KURZ, logopedinja i autorica nekoliko knjiga o razvoju govora.
• Izvor: erziehungskunst.de