Kako sam ove školske godine dobila naraštaj veselih i razigranih prvašića koji brzo uče, nemaju teškoća u čitanju i pisanju, snalažljivi su te vole kad se na satu izmjenjuju različite aktivnosti, odlučila sam prihvatiti takav izazov. Dopuštenje i podršku za taj projekt dobila sam od ravnateljice Gordane Horvat. Najprije sam listićem u informativci obavijestila roditelje svojih učenika o projektu 30 dana bez domaćih zadaća. Zatim sam na roditeljskom sastanku izložila razloge zbog kojih bi se valjalo uključiti u takav projekt. Objasnila sam da ćemo obraditi sve planom i programom predviđene sadržaje, a tijekom tjedna svi će učenici pohađati sate dopunske i dodatne nastave koji budu namijenjeni uvježbavanju i ponavljanju. Kako učenici od početka školske godine svake druge srijede posjećuju Bibliobus i posuđuju knjige koje čitaju u školi i kod kuće, odlučila sam da im jedina svakidašnja obveza bude čitanje od 10 do 15 minuta. Prema svojem izboru mogu čitati slikovnice, stripove, tekstove iz početnice i sve što ih zanima. Neki su roditelji bili sumnjičavi, a drugi su podržali moj prijedlog. Objasnila sam im da nam iskustvo koje ćemo steći u ovom projektu može koristiti u daljnjem radu. Zamolila sam roditelje neka imaju povjerenja u svoju djecu i mene i tako smo, uz njihov pristanak, započeli 30 dana bez domaćih zadaća. Početak projekta bio je popraćen viješću u Jutarnjem listu, na Hrvatskom radiju i u Zagrebačkoj panorami.

Zašto sam prihvatila izazov? Smatram da učenici na nastavi trebaju i mogu svladati što više nastavnih sadržaja. U radu s učenicima uvelike mi je pomogla stažistica učiteljica Amalija Jambrešić pri uvježbavanju pisanja, rješavanju matematičkih zadataka, provjeri točnosti zadataka i sl.

Nakon dva tjedna primijetila sam da su učenici znatno samostalniji u radu i aktivniji na satu, više vremena provode s roditeljima te imaju više vremena za izvanškolske aktivnosti. I, što je najvažnije, s veseljem dolaze u školu!

Nakon što učenici mjesec dana nisu pisali domaće zadaće, predložila sam roditeljima da tako nastavimo do kraja drugog polugodišta. O tome sam obavijestila roditelje i zamolila ih da u anonimnoj anketi iznesu svoje mišljenje prihvaćaju li moj prijedlog. U razredu s 24 učenika samo je jedan roditeljski glas bio protiv, a ostali su se izjasnili za. Tako smo u dobrom razrednom ozračju završili prvo polugodište.

• Kako dalje?

Iskustvo koje sam stekla u radu sa svojim učenicima pokazalo je da se nastavni sadržaji mogu uspješno svladati tijekom nastave ako su svi učenici uključeni u dodatne aktivnosti uvježbavanja i ponavljanja. U slobodno vrijeme nisu bili besposleni, nego su s veseljem izvršavali svoju obvezu redovita čitanja svakog dana. Odlučila sam da u drugom polugodištu ne pišemo domaće zadaće vikendom, nego samo povremeno tijekom tjedna. Učenici će biti motivirani za rješavanje domaćih zadaća ako ih količina zadataka i njihova zahtjevnost ne bude opterećivala.

……………………

Marijana FARKAŠ, OŠ Markuševec, PŠ Vidovec

Marijana Farkaš učiteljica je mentorica s 19 godina radnog iskustva. Rođena je u Zagrebu u kojemu je i završila Učiteljski fakultet. Voditeljica je Dječjeg zbora „Limači” s kojim sudjeluje na školskim priredbama te na raznim susretima Saveza društava Naša djeca Hrvatske. Uz već treći naraštaj učenika uspješno vodi projekt „Gost u razredu” u kojem tijekom četiri godine sudjeluju svi roditelji.