Školstvo u medijima
IZ DRUGIH MEDIJA | BLOG | PIŠE: MARIJA GALOVIĆ
Kamo nas vodi informatizacija škola?
objavljeno: 19. siječnja 2017.

…provedena evaluacija razine digitalne zrelosti u deset posto hrvatskih osnovnih i srednjih škola, a rezultati su pokazali da su na skali od 1 (digitalno neosviještene škole) do 5 (digitalno zrele škole) naše škole dobile prosječnu ocjenu 2 što ih svrstava u kategoriju digitalnih početnica.

Smatra se da je neka škola digitalno zrela kada su u život i rad škole u visokome stupnju integrirane informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), njihovo korištenje u nastavnim i poslovnim procesima nije sporadično ili slučajno, već sustavno, stoji u CARNet-ovu priopćenju o rezultatima provedenog istraživanja. Uz adekvatno opremljene učionice i kabinete, digitalno zrela škola ima i djelatnike osposobljene za rad s IKT-opremom, novac za održavanje tog statusa te podržavajuće okruženje. Nastavnici u takvoj školi koriste tehnologiju za unaprjeđenje poučavanja, usmjeravaju nastavu na učenika, razvijaju vlastite digitalne obrazovne sadržaje, a učenici kroz nastavu razvijaju vlastite digitalne kompetencije (znanja i vještine) što će im omogućiti bolju spremnost za nastavak školovanja i veću konkurentnost na tržištu rada.

Plan Hrvatske je do 2022. godine digitalizirati 60 posto škola.CARNetovi partneri na pilot projektu “e-Škole” su Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Fakultet organizacije i informatike (FOI) Sveučilišta u Zagrebu (FOI). Jedna od aktivnosti u sklopu projekta je i sustavni razvoj digitalne zrelosti škola, a kako bi napredak bio što kvalitetniji CARNet i FOI izradili su strateški dokument “Okvir digitalne zrelosti škola” usklađen s Europskim okvirom za digitalno zrele obrazovne institucije.

“Iako velika većina, više od 90 posto nastavnika osnovnih i srednjih škola ima pristup računalu i internetu, kod kuće i u školi, tek ih manji broj, 42 posto svakodnevno koristi računalo u školi, a u samoj nastavi s učenicima tek nekoliko puta mjesečno. Prednosti korištenja tehnologije više prepoznaju nastavnici prirodoslovnih predmeta i matematike, nastavnici u osnovnim školama te oni koji su u poučavanju više usmjereni na razvoj kompetencija učenika. Najvažniji razlozi korištenja IKT-a kod učenika su gotovo svakodnevno korištenje društvenih mreža i zabavnih sadržaja, a u školi ju rijetko koriste i to uglavnom za međusobnu razmjenu gradiva i zadataka vezanih uz školu, kao što su pisanje referata ili lektire, a tehnologiju više koriste učenici srednjih škola. Ukupna vrijednost pilot projekta “e-Škole” iznosi gotovo 307 milijuna kuna, a većim se dijelom – čak 85 posto sufinancira iz strukturnih fondova Europske unije (Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond)” – stoji u  CARNetovom izvješću.

NJEMAČKA – POGLED IZ DRUGOG KUTA

Dok se kod nas tek govori o masovnoj digitalizaciji nastave, Njemačka koja je već odavna to sprovela, te iskusila dobre i loše strane ovog trenda kreće u projekt “deinternetizacije” nastave, odnosno uklanjanje čim je moguće više digitalnih sadržaja iz nastave. Koncept o kojem govorim temelji se na rezultatima istraživanja nakon masovnog uvođenja digitalnih sadržaja u nastavu, ali velikoj mjeri i na znanstvenoj podlozi rada prof.dr. Manfreda Spitzera, ravnatelja sveučilišne bolnice Ulm koja je ujedno i referentni centar za neuroznanstvena istraživanja. Ovaj uvaženi neuropsihijatar godinama se bavi proučavanjem načina na koji naš mozak usvaja, prerađuje i pohranjuje informacije, a većina njegovih radova govori u prilog teze kako digitalni sadržaji ne samo da usporavaju taj proces, nego i ometaju razvoj mozga i kognitivnih struktura kod djece.

INTERNET I TELEVIZIJA – PREVIŠE INFORMACIJA ODJEDNOM

Studija koja je obuhvatila 2623 djece koja su u dobi od prve do treće godine života bila intenzivno izložena ekranu (bilo televizijskom ili onom od računala) pokazuje intenzivnu stopu porasta nasilja, ali i otežane koncentracije u dobi kad ista djeca započinju redovito školovanje. Prof.Manfred Spitzer to objašnjava prevelikom i preintenzivnom dozom podražaja (ekran istovremeno odašilje intenzivne slikovne, pokretne i zvučne osjetilne podražaje) koji isti stvara na nezrelim sinapsama dječjeg živčanog sustava, pri čemu ga oštećuje.

Iako s godinama živčani sustav jača i postaje “čvršći” utjecaj digitalnih sadržaja ostaje isti, te i u godinama adolescencije bi trebao biti pažljivo doziran. Nasuprot tome, 18-godišnjak koji je odrastao u zemlji zapadne Europe ili Amerike je u svom dosadašnjem životu proveo u prosjeku 25 000 sati pred ekranom.

ZAMKE PRAKTIČNIH I U NASTAVI PRIMJENJIVIH POWERPOINT PREZENTACIJA

Prema Williamu Glasseru (američki psihijatar koji se između ostalog također bavio procesom učenja i usvajanja informacija) dijete zapamti 10% od onoga što pročita, 20% od onoga što čuje, 30% od onoga što vidi, 50% od onoga što istovremeno čuje i vidi, 70% od onoga što samo izlaže ili obrazlaže i 80% onoga što samo iskusi. U ovoj križaljci digitalni pristup u nastavi bi se našao kod nekih 50% (eventualnom digitalnom prezentacijom sadržaja dijete istovremeno gleda i sluša). 

PowerPoint prezentacije, široko zastupljene u nastavi gotovo svih predmeta informatički opremljenih škola zastupaju 50% (ako ih učenik  samo prati) ili 70% ( ako učenik sam priprema i izlaže na satu).

Većina vas se vjerojatno barem jednom u životu našla u situaciji da sluša neko izlaganje pripremljeno na ovaj način i vjerojatno ćete se prepoznati u efektu meksičke sapunice (uspavanost i nemogućnost koncentriranog praćenja sadržaja) koji vas je obuzeo već nakon samo nekoliko minuta čak i unatoč tome što je sadržaj bio interesantan. Taj efekt je ponovno posljedica istovremene izloženosti naših osjetilnih receptora prevelikom broju podražaja: slike i slajdovi koje se izmjenjuju, riječi napisane uz slike, eventualna zvučna kulisa, popratni komentari onog koji prezentira… sve se to izmjenjuje u jednoličnom ritmu što “zagušuje” receptore i stvara “kratke spojeve” na sinapsama naših neurona i umjesto da djeluje poticajno ima potpuno suprotan učinak.

TABLET ILI LAPTOP UMJESTO BILJEŽNICE?

Opet ću navesti samo kratko rezultate istraživanja koje je izgledalo ovako: dvije skupine djece iste dobi bile su izložene “primitivnoj” ex-katedra nastavi (učitelj diktira, učenici pišu). Postotak zapamćenosti kod onih koji su izgovoreno bilježili na tipkovnici bio je 30%,dok onih koji su pisali rukom iznad 60%. Objašnjenje: prilikom tipkanja koristimo samo jagodice prstiju, dok motorička aktivnost pisanja olovkom aktivira cijelu šaku, a time i nekoliko milijuna neurona u mozgu više nego samo jagodice prstiju.

IMA LI ZAKLJUČKA?

Digitalni sadržaji i mediji su nešto što je u vremenu u kojem živimo nemoguće izbjeći i ne treba ih izbjegavati, ali niti forsirati. Iako je lobi prodavača računalne opreme prilično  jak i škole su im veliko tržište, čini se da nam ovog puta ide u prilog što smo zemlja koja malo ulaže u svoje školstvo. 

Svojevremeno sam u knjizi Carla Honorea Pod pritiskom (spašavanje djece od kulture hiperroditeljstva)  pronašla odličnu priču naslovljenu O dobrim i lošim pravokutnicima.  U ovoj paraboli su loši pravokutnici sve vrsta ekrana (televizijski, oni na računalima, mobitelima, tabletima…) dok su dobri pravokutnici sve vrste stolova, prije svega obiteljski stolovi oko kojih se odvija razgovor, društvene igre ili neke slične aktivnosti u kojima je naglasak na komunikaciji.

Vjerujem da se ova metafora može iz obiteljskog doma transformirati i u školsko okruženje s jasnom poantom da nikakva tehnologija ne može zamijeniti komunikaciju i interakciju koja se na nastavi odvija na relaciji učenik – nastavnik, odnosno međusobnu interakciju učenika u odnosu na nastavnika. [ IZ DRUGIH MEDIJA | blog.vecernji.hr ]